Sa reformom stomatologije u Crnoj Gori, odnosno vraćenjem stomatoloških ambulanti u škole, trebalo bi da se krene naredne godine. Već je formiramo radno tijelo sa zadatkom da spovedene reformu.
Međutim, stomatolozi još nisu uključenu u rad. Zbog toga je Udruženje dječijih i preventivnih stomatologa odlučilo da se ponovo obrati Ministarstvu zdravlju sa zahtjevom da se uključe u taj proces.
„Kada smo dobili obavještenje da se formira radno tijelo za reformu, bila sam na sastanku sa minstarkom zdravlja i sa direktoricom Direktorata za javno zdravlje, doktorkom Ivanom Živković. Dobili smo tada obećanje da će članovi Udruženja sigurno uključiti u izradu reforme. Godinama se zalažem za vraćanje stomatoloških školskih ambulanti, jer svi mi dječiji preventivci znamo da je to jedini način za sprovođenje preventivnih programa i da je školska stomatološka njega najbolji način da se edukuju djeca, ali i takođe da se edukuju roditelji. nastavnici i vaspitači, svi oni koji rade sa djecom. Bila sam srećna kada sam u sadašnjem Ministarstvu zdravlja, da imaju sluha za tu težnju da se vrate školske stomatološke ambulante i, naravno, kada smo dobili obećanje da ćemo biti uključeni u tu reformu. Međutim, do sada nismo dobili poziv i iz tog razloga smo 10. decembra održali sastanak i riješili da im se ponovo obratimo sa istim pitanjem“, istakla je dr Danijela Subotić, predsjednica Udruženja dječije i preventivne stomatologije Crne Gore, u emisiji „Rujna zora“.
Šta ukoliko poziv izostane. Da li mislite da se kvalitetno može sprovesti reforma ukoliko dječiji i preventivni stomatolozi ne budu konsultovani, jr vi najbolje znate situaciju na terenu i šta je potrebno najmlađim pacijentima?
„Nemam sumnje da ćemo biti uključeni u tu reformu, mislim da je to potpuno normalno, jer se ta reforma tiče nas – dječijih i preventivnih stomatologa. Niko od nas nije kompetentniji, niti iko bolje zna od nas doktora sa terena, kako da se organizuje posao u školskim stomatološkim ordinacijama. Mislim da je samo pitanje vremena kada ćemo se mi uključiti, u kojoj fazi ćemo se uključiti u reformu“.
Da prokomentarišemo i prethodnu reformu, koja je sprovedena 2008. godine. Koliko je bila kvalitetmo urađena?
„Ta reforma sprovedena 2008. godine je bila jako radikalna i netransparentna. Mi smo jedini u okruženju ukinuli školske stomatološke ambulante. Nijedna zemlja u okruženju to nije uradila. Oko 500 mojih kolega se našlo na ulici, sa nekim bijednim otpremninama od oko 4.000 eura, a mnogi od njih su bili pred penzijom. Nametali su im neke ugovore, a oni nisu znali o čemu se radi, kakvi su ugovori, šta treba da se radi. Oni su štrajkovali, pokušali da ostvare svoja prava. Međutim, kako tada, tako i danas mi stomatolozi smo razjedinjeni, ne možemo ni komoru da osnujemo, da se ujedinimo. Na kraju su oni morali da pristanu na te ugovore sa Fondom, koji su godinama postajali sve lošiji i lošiji i danas su prinuđeni da rade po nekim cijenama, koje su toliko mizerne da su ispod svakog minimuma ljudskog dostojanstva.
Pri tome je rade specijaliste dječije i preventivne stomatologije izjednačen sa radom opšteg stomatologa, što je poražavajuće. Od tih ljudi se toliko traži, na njih je takav pritisak i od roditelja i od pacijenat i od Fonda, kao da oni zarađuju milione. Daću vam jedan primjer. Cijena vađenja mliječnog zuba, koje Fond isplaćuje ugovoračima, nije ni tri eura. Recimo vađenje starog punjenja iz kanala zuba i punjenje novog je šest eura. Vjerujte da bih ja dala 50 eura samo da tro ne radim, koliko je to rizičan i težak posao i koliko je neizvjestan. Znači stomatologija je potpuno izbačena iz sistema javnog zdravstva. Nas sistem javnog zdravstva ne prepoznaje. Jedino ko je ostao u tom sistemu je nas 20-tak doktora na Stomatološkoj poliklinici i niko više“.
Pomenuli ste, pa da pojasnimo razliku između dječije i preventivne stomatologije i opšte stomatologije?
„To vam je isto kao da pravite razliku između ljekara opšte prakse i ljekara specijaliste, recimo dječijeg. Vi nećete povesti dijete kod ljekara opštze prakse, već kod pedijatra. Mi smo specijalisti dječlji, a oni su opšti stomatolozi. Mi smo se specijalizovali tri godine, naknadno poslije fakulteta, kako ćemo da radimo sa djecom, na koji način treba da priđemo djeci, na koji način treba da pridobijemo tu djecu. Sa druge strane, učili smo se, što je najbitnije, kako da sprovodimo taj preventivni program kod djece“.
Kako biste prokomentarisali status preventivne i dječije stomatologije u Crnoj Gori?
„Hipokrat je još rekao da je najvažnija grana medicine, ona koja nas uči da nam ljekari i lijekovi nisu potrebni, a to je preventiva. Mi u ovoj reformi moramo akcenat staviti na preventivi, na preventivi školske djece, predškolske djece, a takođe i preventivi trudnica i porodilja. Ako ne edukujemo roditelje, nismo ništa uradili, možemo da edukujemo i djecu. Ono što je najbitnije i gdje bi najviše trebali da utičemo je preventivni rad sa najosjetljivijom populacijom djece, a to su djeca sa smetnjama u razvoju.
Mislim da je dosta stvari što se tiče djece sa smetnjama u razvoju nepoznato. Kod te djece, zbog njihovog osnovnog oboljenja, nekada i zbog kompleksa njihovih oboljenja, roditelji zanemaruju oralno zdravlje, a baš to loše oralno zdravlje može da utiče na osnovno oboljenje. Sa druge strane, neki lijekovi, recimo sirupi su zašećereni i oni ih uzimaju u jednom konstantnom vremenskom periodu, što je visok rizik za nastanak karijesa. Često ne možemo da im saniramo probleme u ambulantnim uslovima, nego to radimo u uslovima opšte anestezije, što je isto tako jedan rizik za ovu djecu. Da vam ne pričam da trenutno u Crnoj Gori postoje samo dva dječija specijalista, ja i kolega Šahmanović koji radi sa ovom djecom u ambulantnim uslovima opšte anestezije.
Ako nastavimo sa ovim tempom, ako ne budemo radili ništa na preventivi te djece, mi ćemo imati takav problem da ni deset specijalista neće moći da odradi taj posao. Zato što mi samo saniramo posljedice, a ništa ne radimo na uzrocima. Naše udruženje je u maju na konkursu koji je objavila opština, konkurisali sa jednim divniom projektom koji je trebalo da radi baš na unapređenju oralnog zdravlja kod djece sa smetnjama u razvoju i to smo trebali da radimo u saradnji sa Resurnim centrom i razočarana sam i mnogo mi je krivo, što nismo imali sluha koliko je to značajno.
Nikada se takav projekat nije radio, niti je poznato javnosti koliki je značaj oralnog zdravlja i preventivnog rada sa ovom djecom. Mi smo manje, više htjeli to volonterski da uradimo, samo da damo na značaju i da na nekim način pokušamo da nađemo sponzorstvo za neku stomatološku ambulantu koju bi otvorili i gdje bi radili na preventivnom radu sa njima, sa vaspitačima, sa roditeljima, jer je to najbitnija stvar kod sve djece, posebno kod ove“.
Imamo li mi u Crnoj Gori neka sitraživanja, analize o zdravlju zuba kod djece?
„Dok su postojale školske stomatološke ambulante, imali smo redovne sistematske preglede i smatram da će to ponovo biti uvedeno, mora biti uvedeno. Mi 13 godina nemamo sistematskih pregleda, nemamo nikakvih informacija o oralnom zdarvlju djece. Ono što se nekada radilo jeste da su prvi, treći, peti i sedmi razredi bili obuhvaćeni tim sistematskim pregledima. Ti podaci su se sistematizovali i na osnovu tih podataka mi smo imali informaciju o njihovom zdravlju, taj KEP indeks smo znali na osnovu koga smo mogli da pravimo planove na nivou škole, grada, države. Samo na taj način vi možete da planirate preventivne programe i promociju zdravlja. Bez informacija o oralnom zdravlju, to ne možemo da radimo“.
Haotično je stanje što se tiče dječije i preventivne stomatologije, s obzirom da nemate nijedan podatak koji odslikava stvarno stanje?
„Nemamo, a izradili smo jedan projekat koji bi trebalo da se uradi prije reforme da se na nivou čitave države, uradi taj KEP indeks na populaciji šestogodišnja i 12-togodišnjaka jer su oni standardizovana grupacija po Svejtskom zdravstvenoj organizaciji za određivanje oralnog zdravlja. Da prvo odredimo kakav je KEP indeks, to je neki sistem kako bi sve trebalo da se radi, pa tek onda da krenemo sa reformom”, zaključile je dr Danijela Subotić.
