Suština metode implantacije je ugradnja nadoknade, izrađene od neorganskog, stranog materijala, nebiološkog porijekla, u živa tkiva organizma.
Riječ implantat ima korijen u latinskoj riječi implantatum od implantare – ono što je usađeno, a implantacija u implantatio – usađivanje, ugrađivanje.
Budući da su termini u oralnoj implantologiji uglavnom porijeklom iz anglosaksonske literature, u praksi i literaturi na našem jeziku, često se koriste, odnosno usvojeni su, samo transkribovani izrazi da bi se izbjegli rogobati nazivi dobijeni doslovnim prevodom.
Najbolji primjer za to je upravo riječ implantat (takođe usvojena iz latinskog u engleski jezik) što bi na srpskom jeziku značilo usad ili usadak.
Stoga se u tekstu ove knjige za određene pojmove koriste izrazi kao što su: abutment, za nosač nadokande na implantatu ili suprastruktura, za sve protetske elemente koji se retiniraju za implantate…
 što bi na srpskom jeziku značilo usad ili usadak){kind=link}