Krunice su protetske nadokande ili navlake koje se izrađuju na pojedinačnim zubima. One svojim izgledom, bojom, oblikom i položajem, oponašaju izgled prirodnog zuba. Rade se tamo gdje je došlo do velike destrukcije usljed traume ili velikih karijesnih oštećenja, zatim ukoliko zube nije više moguće rekonstruisati plombom kod endontski liječih zuba koji mogu lako da se polome, kao i tamo gdje su ugrađeni implantati.
„Ne treba ih raditi u slučaju da su zubi zdravi ili da imaju manje plombe. Ako neko misli da su mu zubi tamniji, da će to riješiti stavljanjem krunica da ima jako bijele zube, bolje da uradi izbjeljivanje, da sačuva biološku vrijednost zuba, a u slučaju da zubi nisu u dobrom položaju, zdravi su i sa malim plombama, bolje je takve zube dobro pozicionirati ortodontskom terapijom ili ispravljanjem zuba. Stavljanjem krunica na zdrave zube, smanjuje se njihova biološka vrijednost i samim tim smanjuje se vijek trajanja takvih zuba. U slučaju da se stavlja na oštećene zube, na devitalizirane zube, može se preko krunice primiti veći pritisak žvakanja hrane i na takav način se produžava vijek trajanja oštećenih zuba“, istakla je u emisiji „Svijet zdravlja“ dr Zorica Mećava.
Vrste krunica za zube razlikuju se po materijalima od kojih se prave. Najčešća podjela je da metalokeramičke i bezmetalne keramičke krune.
„Metalokeramičke krune kao podlogu imaju metal. Mogu biti različite legure metala kao što je zlato palador ili legure čelika, a najčešće se koriste legure čelika. Preko njega se stavlja keramika i metal se uopšte ne vidi i dan danas se najčešće rade te metalokeramičke krunice. Njihova prednost je ta što imaju veliku čvrstoću i najčešće se stavljaju u bočnim regijama molari i premolari, gdje je veliki pritisak žvakanja hrane i metal može da izdrži to opterećenje. Međutim, sa napretkom materijala i bezmetalne keramičke krune mogu da trpe veliko opterećenje, a imaju daleko veće prednosti nego što je metalokeramika. Kod metalokeramičkih krunica, estetika je zadovoljavajuća, naročito kada se prilikom osmijeha ne vidi gingiva, znači kada se ne vidi prelaz između krunice i zubnog mesa. Prelaz krunice u zubno meso je mnogo neprirodniji kod metalokeramičkih kruna“.
Kod bezmetalnih keramičkih kruna je visok nivo estetike, savršeno se uklapaju u zubni niz i izuzetno ih je teško razlikovati od prirodnih zuba. One mogu biti i od čiste keramike koja najviše imitira prirodni zub, ali nemaju čvrstinu kao cirkon keramičke krune koje se danas najčešće izrađuju.
Kada se odlučite za krune, uradiće se anamneza, klinički i rendgenološki pregled, a zatim se sa pacijentom dogovori koja će se vrsta krunice izrađivati.
„Prvo se pacijent fotografiše, uzima se taj početni inicijalni otisak. Situacioni otisak prije brušenja zuba, služi nam kao kalup za izradu privremenih kruna od različitih vrsta materijala, daje se anestezija, zub se brusi koliko je to potrebno. Ako se radi metalokeramička kruna, potrebno je najmanje okvirno 1,2 milimetra izbrusiti zub, a ukoliko se radi cirkon bezmetalna keramika, može se daleko manje odstraniti zubnog tkiva. U svakom sčučaju, moraju se ispoštovati neka pravila. Znači odnos susjednim zubima i odnos prema antagonistima. Nakon brušenja zuba, uzima se otisak krune, brušenog zuba, antagonista i uzima se otisak koji određuje međuvilične relacije. To se sve šalje u tehniku. Ukoliko se radi metalokeramička kruna, sljedeća faza je proba tog metala, a ukoliko se radi bezmetalna keramika – cirkon, proba se kor, to je slično kao i kapica od metala. Nakon toga se sve ponovo vraća u tehniku, vraća se gotova keramička kruna, onda se u ordinacioja proba da li ta kruna odgovara bojom, oblikom, kakva je relacija prema susjednim zubima, kakva je relacija prema antagonistima”, zaključila je dr Mećava.
Nakon toga pacijent treba da kaže da li je zadovoljan, a zatim se sve vraća u tehniku. Stavlja se glazura, završni sjaj i jedan takav rad se cementira. To je analogna metoda, a kako je danas tehnologija napredovala, postoji i digitalni način rada. Kada se polsije brušenja ne uzima otisak, nego se intraoralno skenira brušeni zub i šalje se u zubnu tehniku.
Dugotrajnost krunica zavisi od dobre oralne higijene, redovne kontrole kod stomatologa i biološke vrijednosti zuba. To je najčešće od sedam do deset godina, kada se preporučuje da se obavezno zamijene, bez obzira na njihovo stanje.
