fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju – Saša Bulić, zubni tehničar: Izađimo iz komforne zone

Intervju – Saša Bulić, zubni tehničar: Izađimo iz komforne zone

- Advertisement -

Seriju intervjua nastavljamo razgovorom sa vrhunskim stručnjakom iz sfere zubne tehnike, Sašom Bulićem. Za one koji ne znaju, riječ je o majstoru zubne tehnike, predvaču koji svaki dan predano istražuje, uči i od kojeg se može mnogo naučiti. Saša Bulić je završio Bredent akademiju čime je stekao zvanje International Bredent System Consultant & Instructor. Ujedno je i opinion leader Bredenta za jugoistočnu Evropu, a nakon ovog intervjua sigurno vam neće biti teško da odgonetnete zašto je potrebno izaći iz komforne zone.

Saša, ti si iskusan tehničar, pa me interesuje kako u tvojim očima izgleda napredak zubne tehnike. Gdje su noviteti ušli na velika vrata?

Današnja zubna tehnika je odraz je fantastičanog proboja novih tehnologija i matreijala, takav burni razvoj nismo mogli zamisliti ni u najluđim snovima, nešto poput naučno-fantastičnih filmova iz naše mladosti.

Do pre nekoliko godina zubna tehnika je bila isključivo analgona, a danas više manje sve prelazi u digitalnu formu, tako da ne možemo ni pričati o budućnosti kad se sve dešava već sada, u sadašnjosti. U tom smislu je ostao samo još jedan stepen, a to je povezivanje ordinacija i laboratorija, odnosno planiranje i završavanje kompletne protetske nadoknade u jednom aktu.

Na početku slikati situaciju u ustima, zatim u programu digital smile design, a u dogovoru sa laboratorijom napraviti digitalni dizajn i konačni rad, potpuno digitalno i bez otiskivanja, gipsa, voska itd… Svakako da je najviše urađeno na polju redefinisanja procesa i procedura, tako da zubni tehničar možda sada više postaje “tehničar” , a manje “zubni”.

A materijali, kakva je njihgova uloga i primjena nekad i sad?

Današnji materijali su fantastični i uz nove procedure tu je napravljen najveći napredak.

Istorijski gledano krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, generacije zubnih tehničara počinjali su karijeru radom sa dentalnom keramikom, koja je uzgred budi rečeno slučajno ušla u svet dentala. Dentalna keramika je nasledila starije generacije kompozita i do tog trenutka, na našim prostorima radilo se sa metalima: zlatom i paladorom kao materijalima za konstrukcije, a samo naslojavnje sa kompozitima.

Problem ranijih generacija kompozita predstavljala je veza sa metalom koja je bila isključivo mehanička i to je predstavljalo ogroman rizik za delaminaciju. Sama struktura ove generacije kompozita je problematična i plak prijemčljivija, dolazilo je do prebojavanja i promene boje. Te loše karakteristike su i dovele prvo do smanjenja upotrebe kompozita i na kraju do zamene naprednijim materijalom dentalnom keramikom. Na našim prostorima to je čuvena Vita MK 68 keramika, koje se svi dobro sećamo.

Veza između metala i keramike je hemijska što je bio napredak i dovelo je do toga da keamika uđe na tržište i postane “sveti gral” zubne tehnike. Možemo slobodno reći da se decenijama ništa nije događalo – materijali, procedure sve je bilo  definisano.

Kako je došlo do tako iznenadnih promjena u zubnoj tehnici?

Kao i u svakodnevnom životu, rutina uspavljuje!

Više manje svi i jesmo bili uspavani, a ono što nas je čekalo je strahovit razvoj zubne tehnike. Novi materijali i nove procedure kao odgovor novim zahtevima!

Potreba za boljim estetskim rezulatima – viniri, feldsplatna ilitijum disilikatna keramika, zatim implantati i kompletna rehabilitacija bezubih pacijenata dovodi nas do drugačijih razmišljanja.

Paulo Malo i njegov  koncept All-on-4, koji je u tom smislu i predstavljao prelomnu tačku, promenio je mnogo toga, pre svega to su nove procedure i novi materijali.

Koji su to novi materijali kojii su karakterisali taj ubrzani razvoj?

Možemo ih podeliti u nekoliko kategorija..

Frejm, odnosno konstrukcijski materijali koji su nam stajali na raspolaganju, u početku su bili bazna dentalna legura, titanijum, a kasnije i cirkonijum.

Kod radova od cirkonijuma uočeno je da postoji više problema, rigidnost i krutostsamog materijala, kao i chiping odnosno odvajanje keramike od tela cirkona. Veza između cirkona i keramike je mehanička. Dakle stari problem se pojavio na novom mestu.

Upravo zbog ovakvih problema, menja se pristup.

BioHpp kao frejm materijal je dao upravo ono što nam je potrebno kod ovakvih konstrukcija, perfektnan modul elastičnosti od 4000MPa pa deluje kao pravi airbag za implante.

Uporedo sa razvojem frejm materijala dolazi do razvoja novih generacija keramika i kompozita. Litijum disilikatna keramika je ono što je nama kao zubnim tehničarima nedostajalo, materijal sa kojim možemo u svega par milimetara stvoriti savršenu repliku prirodnog zuba. Fantastično!

Kompoziti su sada nano kompoziti – dakle, obukli su novi dres i možemo reći da smo dobili prvi hibridni materijal u zubnoj tehnici. U njima je osim smole sadržan cirkon, keramika i staklo.

Veza između konstrukcije-frejma od metala, cirkona ili BioHPP, sa kompozitima je dvostruka – mehanička i hemijska i omogućena je primenom prajmera, bondova.

Biti zubni tehničar u današnje vreme i imati na raspolaganju ovakve materijale i tehnologiju je privilegija.

Rutina danas nije ni opcija!

Ono što me posebno interesuje kod radova na implantatima je, da li su mobilni radovi  danas u prednosti nad fiksnim radovima?

Danas je granica između mobilne i fiksne protetike gotovo nevidljiva.

Moj odgovor na Vaše pitanje fiksna ili mobilna na radovima na implantima je, da bih svakako predanost dao uslovno mobilnim radovima. A evo i zašto. Pre svega procedura je olakšana i predvidljivost završnog rada je očita, a mi se sve vreme nalazimo u “sigurnoj zoni”.

Ako radimo full mouth rehabilitaciju, prva faza je izrada set up sa postavom zuba, pa tek nakon toga razmišljamo o frejmu odnosno konstrukciji koja podržava set up – naš pacijent će odmah videti kraj i na početku znati da li je zadovoljan ili ne,

Mogućnosti održavanja higijene, reparacije protetskog rada, kontrole, sve je na strani ovakvih rešenja.

Da li ti sada iz pozicije naše sadašnjosti, možeš da vidiš neki doseg razvoja?

Kako stvari stoje, mislim da će u jednom trenutku moći da se proguta neka čarobna pilula i da  svi mi onda odemo u penziju. Šalim se, naravno. Matične ćelije su sada neka rešenja kojima se teži i izgleda kao da će to biti kraj. Međutim, za usavršavanje te priče potrebno je sigurno još par decenija, ali to je sigurno kraj.

Da li će kada govorimo o budućnosti, uvijek na kraju biti potrebna ljudska ruka – to pitam zbog razvoja tehnolgije i zaokruživanja priče digitalizacije?

Svedoci smo da sada ne samo laboratorije već i ordinacje uzimaju aparate koji su im neophodni da bi pratili trendove i bili konkurentnijii. Naravno da mašina ne može sama da izradi nadoknade poput vinira, onleja, inleja, krunica, mostova, neko mora da pritisne dugme.

Na kraju taj savršeno isfezani rad mora da se obradi i prilagodi, treba mu se “dati malo duše”. I pored ogromnog napretka u tehnici, tehnologiji, i dalje neka ruka pravi zub možda je sad naš alat “miš”, a ne nožić, ali vremena se menjaju.

Sada malo da se okrenemo konkretno tvojoj laboratoriji, kako je tekao njen put?

Moja laboratorija se na početku bavila izradom metal-keramičkih nadoknada i moj mozak je tada u dugom periodu funkcinisao samo u sledećem pravcu – “zbrusi mi, otisni i napraviću metalo keramički rad”.

Pričao sam već o tome. U tom periodu zubna tehnika mi je postala rutina.

Promene su uvek stvar našeg unutrašnjeg dijaloga. Taj unutrašnji dijalog je preduslov za svojevrsni check of reality. U jednom trenutku sam se probudio, trgnuo iz svoje “komforne zone” i shvatio da je prespavano više godina i da je potrebna promena, da sam negde usput izgubio sebe kao čoveka koji zubnu tehniku živi.

Danas je naša laboratorija, a naglasak je na naša, jer je čine pojedinci koji su je i izgradili zajedno samnom, laboratorija gde su znanje i veština na vrhunskom nivou… Ali uslov svih uslova je dobar vibe između nas unutar laba, kao i stomatologa i kolega koji dolaze na edukaciju i bez tog fluida sve bi bilo obesmišljeno.

Za kraj, možeš li nam reći i kakva je pozicija tvoje laboratorije danas i planove u budućnosti?

Zubna laboratorija Bulić je sada više orijentisana na visoko estetske radove i slučajeve bezubih pacijenata kod kojih su ugrađeni implantati.

Za tako obimne i složene rekonstrukcije kombinujemo, mogu slobodno reći, materijale iz budućnosti koje koristimo u sadašnjosti. Na primer, novu Dentsplejevu litijum-disilikatnu keramiku Seltru kao trenutno najlepšu press keramiku i svetskim hitom u tom segmentu, zatim BioHPP-e kao frejm materijal za konstrukcije na implantatima i teleskop krunama kao i njihovo kombinovanje sa nano kompozitom Crea.lign

Što se tiče planova za laboratoriju, svakako nam predstoji digitalizacija u punom obimu.

Lično moj fokus već godinama usmeravam ka predavanjima i edukaciji.

Taj ciklus traje već dugo i usko je vezan za moje školovanje na Bredent akademiji. Počeo je kao moja želja da se usavršavanjem, lagano se transformisao ka tome da počnem da delim stečeno znanje, prvo kroz predavanja i demonstracije, a zatim kroz individualne treninge i obuku.

Time se čovek nekako zarazi, mislim u pozitivnom smislu, a sve je vezano za ljubav, a definicija ljubavi je deljenje. Zubna tehnika je moja ljubav i ja ću nastaviti da je nesebično delim sa svima koji to žele .

I za kraj samo želim da pomenem naslov mog predavanna  od pre par godina koji možda i najbolje opisuje situaciju u zubnoj tehnici danas. “The future is now-Budućnost je sada!”

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -