fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju: dr Petar Cicmil – Država treba da stane iza programa prevencije,...

Intervju: dr Petar Cicmil – Država treba da stane iza programa prevencije, najvažnije je da djeca shvate značaj oralne higijene

- Advertisement -

Ekipa portala Stomatologija.me razgovarala je sa mladim nikšićkim stomatologom dr Petrom Cicmilom od koji nam je otkrio koji su to najveći problemi nikšićkih pacijenata. Osim toga dr Cicmil je imao i više nego zanimljive predloge o tome na koji način bi se mogao koncipirati program prevencije i kako djeci približiti značaj oralne higijene i oralnog zdravlja. Razgovarali smo i na temu dentalnog turizma, a o svemu navedenom čitajte u intervjuu koji slijedi.

dr-petar-cicmil1Petre, za početak nam recite otkud Vi u stomatologiji? Gdje ste završili fakultet i da li ste odmah po zvaršetku počeli sa radom?

Ne znam tačno zašto sam se odlučio baš za stomatologiju. Ja sam oduvijek volio prirodne nauke, roditelji su mi hemičar i biolog, pa mi je to negdje bilo i zanimljivo, a i postoji mogućnost privatne prakse pa sam zato i upisao stomatloški fakultet. Dakle, to jeste bila ljubav, ali je u ovom današenjm vremenu bitno i imati zvanje od kojeg, što se kaže, čovjek može da živi.

Kako ste se odlučili za povratak u Nikšić, Beograd je ipak veliki grad koji pruža mnogo više mogućnosti?

Kod mene je sve bilo specifično pa je tako i sa povratkom u Nikšić. Ja zapravo nisam planirao povratak, međutim, zbog nekih porodičnih problema odlučio sam da je ipak bolje da se vratim, pa sam napustio Beograd.

Da se da malo okrenemo Vašem rodnom gradu i sugrađanima. Koliko pacijenti u Nikšiću vode računa o zubima?

Oralna higijena, na žalost, nije baš na zadovoljavajućem nivou. Ja i kolega iz ordinacije išli smo na edukacije u organizaciji Curaproxa, pa smo se i na taj način trudili da prenesemo znanja. Međutim tu ima malo otpora, jer kad vi kažete čovjeku da ne pere zube kako treba nastanu problemi – naročito ako je to neko ko je u godinama. Malo je teže objasniti ljudima da treba da mijenjaju naviku koju su stekli za 20, 30, ili 40 godina.

Da li bi onda ulaganje u preventivu trebalo da bude na višem nivou? Koji je najbolji način za promociju preventive?

Uravo to. Oralna higijena je dosta loša, pa bi ulaganje u prevetnivu bilo pun pogodak. Naravno, država bi prva trebalo da stane iza toga, sa posebnim osvrtom na djecu, jer se te stvari uče od malih nogu. Razvijanje te navike treba učiniti zanimljivim, a za to postoji dosta načina. Mogao bi se na primjer napraviti neki zanimljiv animirmani spot koji bi se puštao u udarnim terminima ili nešto slično.

Jako je bitno da djeca kao mala počnu da peru zube i vode računa o oralnoj higijeni, ne samo zbog stvaranja navike, već zbog toga da sami uoče važnost održavanja oralne higijene i značaja oralnog zdravlja. Problem sa oralnom higijenom imaju i stariji, mada ne postoji neka bitna razlika. Da bi to ispravili potrebna je ova briga države o kojoj govorimo – dakle treba organizovati posjete školama i držati predavanja. Za sad se sve svodi na individualni rad, odnosno kada nam djeca dođu u ordinaciju mi im objasnimo sve što treba, ali sve bi sigurno bilo bolje kada bi se to sistemski malo bolje uredilo.

dr-petar-cicmil2Koji su najčešći problemi koje imaju pacijenti u Nikšiću?

To je na žalost bol. Najčešće dođu i kažu “boli me zub”, to je valjda stvar kulture. Mada ne smijemo da zaboravimo ni materijalni aspekt u cijeloj priči. Po mom mišljenju dosta ljudi trpi i dođe, što se kaže, kad ga muka natjera. Zbog toga mi djeci koja nam dolaze u ordinaciju zakazujemo redovne preglede na svaka tri mjeseca

Na drugom mjestu je estetika, pa se može reći da pacijenti kada dođu najčešće kažu “boli me” ili “treba mi proteza”.

Pa, koji je to stadijum razvitka bolesti kada pacijenti dođu sa zuboboljom? Koliko često ste primorani da taj zub izvadite?

Mi se uvijek trudimo da pacijentu sačuvamo zub. U najvećem broju slučajeva riječ je o stanju kada je neophodan endodontski tretman – dakle, punjenje kanala, vađenje živca ili saniranje otoka i gangrene. Na taj način pokušavamo da sačuvamo zub, a vađenje dolazi na red tek kada smo da tako kažem, potrošili cijeli arsenal terapija kojima raspolažemo kako bi smo spasili zub.

A, kada je riječ o redovnim kontrolama, koliko pacijenti sami dolaze?

Na rutinske preglede rijetko ko dolazi. Mi još nemamo razvijenu tu kulturu posjeta zubaru iz preventivnih razloga.

Kakvi su materijali i usluge u Crnoj Gori u poređenju sa ostatkom Evrope? Koliko tu zaostajemo za Zapadom?

Materijali i oprema su isti kao u svijetu. Mi uvozimo materijale koji zadovoljavaju sve standarde. A isto je i sa uslugama. Vi ovdje imate vrhunskih stručnjaka koji mogu da pruže usluge kao u bilo kojoj ordinaciji u svijetu.

Da li bi onda trebalo da se okrenemo i dentalnom turizmu? Da li ga u Crnoj Gori uopšte ima, koji su Vaši utisci kada je riječ o tome?

Na žalost dentalnog turizma u Crnoj Gori nema. Ovdje bi ta vrsta ponude mogla i trebala da se razvije i da zaživi, ali na žalost za sada nema ni podrške države. To bi u Crnoj Gori imalo veliku perspektivu, jer strancu bi osim niskih cijena mogli da ponudimo i pravu turističku ponudu. Saradnjom između ordinacija i turističkih agencija na tom nivou mogli bi da dođemo do vrhunskog proizvoda jer bi strancu mogli da ponudimo da za cijenu petnaestodnevnog ljetovanja u nekoj od najpoznatijih turističkih destinacija dobije i rad na zubima. Hrvatska i Srbija su odmakle na tom polju i na njih bi tebali možda da se ugledamo – iz njihovog iskustva bi sigurno mogli dosta da naučimo.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -