fbpx
NaslovnaRiječ stomatologaDentalna trauma – prevencija

Dentalna trauma – prevencija

- Advertisement -

Doktori dentalne medicine često se u svom svakodnevnom radu susreću s traumama zuba i okolnih mekih tkiva orofacijalnog područja. Svaka trauma označava povredu koja je izazvana kratkotrajnim djelovanjem fizičke sile. Međutim, vrlo je važno spriječiti pojavu dentalnih trauma.

“Bolje spriječiti nego liječiti”, dobro je poznata izreka u medicini i stomatologiji koja bi trebala biti vodilja kako ljekarima tako i pacijentima, a posebno u kontekstu dentalnih trauma. Na nastanak dentalne traume utiče veliki broj faktora, od kojih izdvajamo: dob, pol, ličnost, fizička aktivnost itd.

- Advertisement -
Foto: dentbih.sfera.ba

Uloga stomatologa u kontekstu dentalne traume jeste da prepoznaju situacije te da osobama koje su svojim karakteristikama sklonije dentalnim traumama (najčešće su to sportisti, pogotovo oni koji se bave borilačkim i kontaktnim sportovima) i kojima je potrebno ojačati svijest o oralnom zdravlju i prevenciji, daju ispravna uputstva i savjete po kojima treba da se vladaju.

Prevencija je sprječavanje, ne samo nastanka povreda već i posljedično opsežne restauracije i gubitka tvrdih tkiva koja se provodi na 3 nivoa: primarni, sekundarni i tercijarni nivo. Primarni nivo podrazumjeva spriječavanje nastanka dentalnih trauma kroz edukaciju pacijenata, roditelja, učitelja, trenera, odgajatelja itd. o riziko faktorima, nošenju štitnika za zube i lice te liječenju ortodontskih anomalija. Sekundarni nivo je saniranje posljedica ozljede na način da se omogući što bolja funkcija, spriječi nastanak ili progresija patoloških procesa koji dovode do gubitka zuba. Tercijarni nivo je nadomještanje izgubljenih zuba ili tkiva kroz nadogradnje, transplatacije zuba, implantate, krunice itd.

- Advertisement -

Primarni nivo je, jasno, najbolji i najvažniji gdje posebno mjesto zauzima edukacija roditelja i trenera o prevenciji koja je, nažalost, jako niska, a koja može znatno smanjiti učestalost trauma. Edukacijski programi kao i promotivni materijali, odličan su način edukacije i širenja svijesti o traumama i prevenciji. Važno je pomenuti riziko faktore I obratiti pažnju na njih.

Foto: dentbih.sfera.ba

Ortodontske anomalije su značajan riziko faktor. Naime, povećan preklop sjekutića više od 6 mm utrostručuje rizik od traume zuba. Takođe, nedovoljna prekrivenost gornjih sjekutića usnom slabije štiti gornje zube čime su oni više izloženi i podložniji povredama.

Važnu ulogu u sprječavanju nastanka dentalne trauma zauzimaju i zaštitna sredstva, u koje spadaju kacige i štitnici za usta. Štitnici djeluju na više načina. Direktno djelovanje je da štite zube, a indirektno štite i okolne structure kost, zglob, mišiće i tetive pa čak i kičmeni stub i mozak. Svoju funkciju ostvaruju tako da odmiču meke strukture od zuba, sprječavaju sudar gornjih i donjih zuba koji pri velikim silama može lahko dovesti do frakture zuba, alveolarnog nastavka ili vilice, ublažuju i prenose silu direktnih udaraca koji bi bez štitnika dovely do frakture ili luksaciju zuba i povrede mekih tkiva, omogućuju da glava kao cijelina primi udarac i ublažava djelovanje sile na mandibulu I temporomandibularni zglob zahvaljući stabilizaciji vilice reljefom samih zuba, amortiziranjem udarca u bradu sprječava se povreda u vratnom dijelu kičmi, a koja može dovesti do moždanog krvarenja i smrti te potresa mozga.

Bitan je i psihološki efekat koji sportašu povećava osjećaj sigurnosti, stabilnosti i zaštite. Po svemu navedenom zaključujemo da štitnici ne štite samo zube već u nekim momentima mogu zaštiti od teških trauma pa čak i smrtnog ishoda.
Zaštitna sredstva mogu biti unutar usne šupljine (interdentalna), van usne šupljine ili kombinacija. Takođe, razlikujemo komercijalna (neprilagodljiva), poluindividualna i individualna zaštiitna sredstva. Najbolja sredstva su ona koja se indiviudalno izrađuju za svakog pacijenta, ali i ostala sredstva su, u svakom slučaju, bolja opcija od nekorištenja nikakvog zaštitnog sredstva.

Foto: dentbih.sfera.ba

Kod komercijalnih štitnika zbog njihove nestabilnosti, neprilagođenosti, slabe retencije odnosno potrebe da se čuvaju stiskanjem zuba, dolazi do opstrukcije protoka zraka što izaziva probleme kad su potrebe za kiseonikom velike npr. pri naporu sportista, pa to dovodi do neugode što vodi rijetkoj upotrebi ovih štitnika.

Pozitivnu stranu ovih štitnika čini njihova cijena kao i dostupnost. Djelimično prilagodljivi štitnici predstavljaju konfekcijske štitnike koji imaju djelimičnu mogućnost individulne prilagodbe. Najčešće se prave od termoplastične mase koja se kuvanjem omekšava i u toj fazi prilagođava. Veliki problem kod prilagođavanja predstavlja položaj donje vilice koji je proizvoljan što utiče na amortizaciju sila prilikom nastanka traume, a što se nepovoljno odražava na zube, kosti, tetive, mišiće i zglob.

Omekšavanje mase se čini uranjanjem u vruću vodu i štitnik je potrebno prilagoditi dok se ne ohladi, što nije najugodnije za pacijenta jer kontakt zuba sa vrućom masom izaziva bol. Indivudalni štitinik se, kako mu i samo ime kaže, izrađuje za svakog pacijenta ponaosob prema otisku i karakteristikama zubnog luka. Za pacijenta je to prilično jednostavan proces. Naime, kad osoba želi da izradi ovakav štitnik, stomatolog uzima otisak vilice i registrira zagriz u centričnoj relaciji te ih šalje u laboratoriju gdje se štitnik izrađuje. U obzir se uzima i vrsta sporta kojom se osoba bavi pa se za kontaktne sportove koriste deblji, a za sportove koji nisu kontaktni i agresivni (skijanje) koriste tanji štitnici.

Foto: dentbih.sfera.ba

Postoji više tehnika izrade i mogu biti od različitih materijala: akrilata, acetate ili poliuretanskih folija. Modernija tehnika uključuje vakuumske mašine koje na model prešaju I prilagođavaju poliuretanske folije. Ovakvi štitnici mogu biti jednoslojni i višeslojni. Jednoslojni su pogodni za djecu kada ne prijeti velika opasnost za nastanak trauma ili kod osoba koje nose ortodontski aparat, imaju implantate itd.

Višeslojni imaju bolju mogućnost distribucije sila koja se raspoređuje i intrinzično među slojevima, a između kojih se mogu naći i ojačanja (odličan izbor za sportove gdje je velika mogućnost ozljeda žvačnog sistema). Individualni štitinici imaju odličnu mogućnost prenosa sila preko zuba, kranijalnih trajektorija i temporomandibularnih zglobova i na taj način raspršuje silu po jedinici površine rezultirajući znatno manjom mogućnošću ozljede.

Materijal današnjice koji ima odlična svojstva gdje se sile koje prolaze umanjuju za 34% kroz svaki milimetar debljine je etilen vinil acetat (EVA). Štitinik ne smije ometati disanje i govor, pa sportisti koji su nosili komercijalne štitinike indivudalne štiitnike smatraju dosta ugodnim. Nedostatak indivudalnih štitinika je relativno kompleksna izrada i cijena. Prije nošenja bilo kojeg štitnika potrebno je prvo sanirati zube, kao i gingivu, koja mora biti zdrava.

Izvor: DenTBiH

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -