Koncept Zygoma podrazumijeva ugradnju zigomatičnih implantata. Riječ je dužim titanskim implantatima (30-60 mm) koji se ugrađuju u jagodičnu (zigomatičnu) kost. Otuda im i ime zygoma ili zigomatični implantati.
Ugrađuju se kod pacijenata koji imaju veliki gubitak kosti u gornjoj vilici otpozadi ili kod pacijenata kod kojih ne postoji nikakva mogućnost “nadogradnje kosti” i ugradnje implantata za jednostavni All on 4.
To je najnaprednija hirurška tehnika koja zahtijeva veliko iskustvo, znanje i preciznost. Ugradnjom implantata u zigomatičnu kost pacijenti dobijaju fiksne mostove, čak i onda kada to nije moguće jednostavnim i uobičajenim metodama.
Na tema zigoma implantata, za Facebook grupu „Zubaraolozi“ pričao je dr Miroslav Piljagić.
Predstavite se, titula, ustanova u kojoj radite? Gdje ste završili edukaciju za zigoma implante, koliko je trajala, i da li je podrazumijevala rad sa pacijentima?
„Postovane kolege, ja sam Miroslav Piljagić, specijalista oralne hirurgije. Specijalizaciju sam završio u Banja Luci, a već dvije godine radim u Zagrebu, Ortoimplant Dental Spa, stomatološkoj klinici koja je između ostalog specifična po tome što se specijalizovala za protokole All on 4/6, i zygoma all on 4/6… Voditelj ordinacije dr Trampuš je edukaciju za navedene protokole završio u Portugalu, kod dr Maloa i zatim nesebicno prenio svoja znanja“.
Kada i kako se javila ideja o zigoma implantima?
„Sama ideja o zygoma implantatima se nametnula više kao potreba, jer distalni dio maxile je siromašan kvalitetnom kosti potrebnom za ugradnju distalnih implantata u protokolu all on 4. Kako kod strarijih tako sve češće i kod mlađih pacijenata“.
Kakva su Vam iskustva sa zigoma implantima u odnosu na vertikalne i horizontalne koštane augmentacije? Gdje vidite njihovu prednost? Koliko se u prosjeku čeka na predaju definitivnog rada? Da li postoje slučajevi kada se ne radi imedijatno opterećenje?
„Sama ideja je da pacijenti u istom danu dobiju fiksne privremene zube i zaborave na mobilne protetske radove. Za to nam treba odlična primarna stabilnost, koju ponekad ne mođemo naći u distalnoj maxili pa se penjemo na sprat više -zygomu. Najveća razlika između augmentacija u ovoj regiji i ugradnje zygoma implantata je vrijeme i rezultat. Velike augmentacije, bilo sinusa ili same maxile lateralno i vertikalno zahtijevaju minimalno 6-12 mjeseci prije nego ugradimo implantat.
Zatim čekanje na integraciju implantata…i već smo tu na 18 mjeseci do dobijanja zuba, pod uslovom da augmentacija uspije. Svo to vrijeme pacijent je bez zuba, trpi zglob i smanjen je kvalitet zivota. Sa zygoma implantatima nemamo taj problem jer ih najčešće odmah opteretimo (u protokolu all on 4, ili nakon 3 mjeseca ako čekamo neke druge implantate ili ako se radio neki kombinovani rad sa zubima pacijenta). Zygoma implantati nisu rezervisani samo za bezube pacijente, već se kombinuju i kad imamo samo bezubost u distaloj regiji maxile sa mostovima u fronti“.
Kakav je oporavak pacijenata u poređenju sa sličnim hirurškim intervencijama?
„Oporavak pacijenata je skoro pa isti kao i kod bilo koje druge intervencije jer ovakve zahvate radimo u svjesnoj sedaciji. Pacijent sve potrebne medikamente dobije na venu. Oporavak je drugačiji jer je i operativno polje veće pa je moguće da se javi otok ali i to pokrijemo medikamentima i postoperativnim hlađenjem“.
Da li su komplikacije česte kod ovakve hirurške terapije?
„Što se tiče komplikacija mi ih do sad nismo imali. U radu koristimo Noris Medical implantate koji su dosta pojednostvili ovu metodu. Naime, implantat se postavlja prednjim zidom maxilarnog sinusa, membrana ostaje očuvana tako da se na taj način dosta komplikacija izbjegne“.
Šta vidite kao nedostatke ili mane ove hirurške terapije?
„Pri ugradnji ovih implantata ne govorimo o nekoj estetici već više o funkciji tako da je cilj ozubiti pacijenta, a ne misliti o papilama, kao npr. kad se radi u frontu. Higijena i održavanje implantata je isto kao i drugi implantoprotetski radovi. Ovdje dolazimo do još jedne specifičnosti Noris Medical zygoma implantata – čitav implantat je poliran, osim dijela koji ulazi u zigomatičnu kost. Nemamo navoje odmah na alveolarnom grebenu“, zaključio je dr Piljagić.
