Pojam retencija podrazumijeva zadržavanje rezultata dobijenih ortodontskom terapijom. Zar skidanjem fiksnog aparata ne završava ortodontska terapija? Ne. Nakon završene aktivne ortodontske terapije slijedi faza retencije koja je jednako važna u procesu, te ju i specijalisti ortodonti i pacijenti smatraju produženom ortodontskom terapijom.
Nošenjem retencijskog aparata spriječava se nastanak recidiva. Recidiv se definiše kao ponovno javljanje nepravilnosti koja je bila korigovana ortodontskom terapijom. Retencija ili postupak očuvanja rezultata ortodontske terapije neizostavni je dio svake ortodontske terapije.
Faza retencije obuhvata period nakon skidanja fiksnog ortodontskog aparata, a svrha joj je da zadrži zube u željenom položaju, onom do kojeg ih je dovela ortodontska terapija.
Kako održati zube u savršenom rasporedu nakon nošenja fiksnog aparata?
Zavisno o tome je li tokom ortodontske terapije bilo većeg ili manjeg pomicanja položaja zuba, a i zavisno o genetskim predispozicijama, pojedini pacijenti imaju veće šanse da će im se zubi nakon ortodontske terapije pomaknuti. Kako bi spriječili vraćanje zuba u prvobitno stanje, u ovoj fazi ključno je pridržavati se uputstava ortodonta vezanih uz nošenje retainera.
Vrste retainera
Retaineri mogu biti fiksni žičani i/ili mobilni plastični (Hawley i Essix retaineri). Fiksni retainer je tanka žica koja se pomoću materijala za bijele ispune zalijepi s unutrašnje strane zuba, i to uglavnom na prednjih šest zubi donje vilice. Na gornju vilicu se lijepi samo ako ne smeta kontaktu gornjih i donjih zuba.
Fiksni žičani retainer nije vidljiv kod govora ili smijeha, ne smeta pri jelu, ugodan je i praktičan. Prednosti fiksnog retainera:
*potpuno nevidljiv jer se postavlja s unutrašnje strane zubi,
*ne možete ga zaboraviti nositi kao što je to čest slučaj s mobilnim retainerom,
*nakon nekoliko dana privikavanja, zaboravićete da ga imate.
Češće se stavlja kod odraslih osoba kod kojih je postojala kompresija sjekutića ili razmaci koji su se terapijom zatvorili. Mana fiksnog retainera je otežana oralna higijena.
Jedan od oblika mobilnog retainera je tzv. Hawley retainer – sastoji se iz žičanog i akrilatnog (plastičnog) dijela. Nakon završetka ortodontske terapije uzima se otisak vilice pacijenta i prema njemu se radi mobilni retainer. Da bi imao svoju svrhu, mora tijesno prianjati uz zube.
Prednosti mobilnog retainera:
*diskretan je i jednostavan za korištenje,
*spriječava škripanje zubima noću,
*lako se vadi što olakšava provođenje oralne higijene.
Da bi terapija bila uspješna, nosi se 24 sata na dan (non stop) prvih 3 do 4 mjeseca. Nakon toga se postepeno smanjuje nošenje na 1-2 sata dnevno i cijelu noć još 2 mjeseca, zatim se nosi samo po noći. Po noći treba nositi retainere tako dugo dok želite da imate ravne zube. Ukoliko ih ne nosite po noći zubi se mogu vratiti u staru poziciju.
Mana mobilnog retainera je u tome što se, noseći ga, ne bi smjelo konzumirati vruća ili obojena pića, kao ni jesti ni pušiti. Ujedno, pacijenti ga često zaboravljaju staviti i tako se dovode u opasnost da im se pomaknu zubi uslijed svjesnog nekorištenja. S obzirom da ga skidaju prilikom jela, događa se da nepažnjom završava u kesi za smeće, a pacijenti ga znaju i neoprezno odlagati čime su moguća oštećenja.
Sljedeći oblik mobilnog retainera jest prozirna folija (Essix, vakuum folija). Nošenje folije je slično nošenju plastične-akrilatne ploče i čvrsto prianjaju uz zube. Foliju je potrebno pažljivo odlagati kako bi se izbjegla oštećenja jer je prozirna (slabo vidljiva kada se odlaže na stolić ili policu u kupatilu).
Održavanje retainera
Jednako kao u slučaju fiksnog aparata za zube, izuzetno je bitno pravilno održavati retainer. Fiksni retainer čisti se redovnim četkanjem uz preporuku korištenja dentalnog tuša kako bi čišćenje retainera bilo djelotvornije, dok se za mobilni retainer preporučuje čišćenje običnom vodom.
Retainer držite u kutijici predviđenoj za njega, dok nije u ustima, ne smije se držati u vodi zbog nakupljanja kamenca. Pere se u toploj ili hladnoj vodi sa četkicom i malo paste ili sapuna. Obavezno se skida dok se jede, pije, puši ili dok se peru zubi. Retainer se uvijek stavlja na čiste zube.
Zašto dolazi do recidiva nakon ortodontske terapije?
Recidiv može biti djelimičan ili totalan. Uzroci recidiva su brojni, a najznačajniji među njima su:
*Neuromišićni faktori koji podrazumijevaju djelovanje mišića, prije svega mišića jezika, usana i obraza na dentoalveolarne strukture. S obzirom da ovi mišići proizvode kontinurane sile na zube ukoliko se zubi na kraju terapije postave u takav položaj da je narušena ravnoteža između mišića jezika sa jedne i mišića usana i obraza sa druge strane, do recidiva će sigurno doći.
*Parodontalno i gingivalno tkivo – kada se zub pomjeri iz jednog položaja u drugi potrebno je određeno vrijeme za reorganizaciju tkiva koje okružuje zub. Do ove reorganizacije doći će tek u fazi retencije kada se skinu čvrsti žičani lukovi i kada svaki zub zasebno bude odgovarao mastikatornim/žvačnim silama.
Za reorganizaciju vlakana parodontalnog ligamenta potrebno je 3-4 mjeseca, gingivalnim vlaknima je potrebno oko 4-6 mjeseci, dok suprakrestalnim vlaknima treba preko godinu dana da se reorganizuju. Iz ovog razloga različite anomalije položaja zuba imat će različitu tendenciju ka recidivu nakon njihove korekcije. Najveću težnju ka recidivu imaće zubi koji su bili primarno rotirani pa je potreba za retencijom ovakvih zuba i najveća.
*Stabilnost okluzije – ukoliko “zagrižaj” nakon završene ortodontske terapije nije stabilan doći će do naknadnog neželjenog pomjeranja zuba, traumatizacije potpornog tkiva i ubrzanja recidiva jer zubi teže da zauzmu što stabilniji položaj. Da bi okluzija bila zadovoljavajuća uvijek treba planirati aparate u obje vilice ukoliko se terapija sprovodi fiksnim ortodontskim aparatima.
*Rast – ako su pravac i intenzitet rasta vilica kod mladih pacijenata nakon ortodontske terapije nepovoljni, biti će vrlo teško spriječiti recidiv.
*Skeletni problemi – mladim pacijentima koji su inicijalno imali skeletni problem, retencija će obično biti potrebna 12-24 mjeseci, u najvećem broju slučajeva do završetka rasta.
Vremensko trajanje retencijskog perioda
Trajanje retencijskog perioda zavisi o vrsti anomalije i starosti pacijenta. Kod pacijenata koji su završili fizički rast i razvoj (stariji od 18.-20. godine života) retencijska faza je doživotna.
Naime, zubi tokom čitavog života mijenjaju položaj i ne može se očekivati da će nakon što smo ih ortodontskom terapijom doveli u optimalan položaj tu ostati bez retencijskog aparata. Za razliku od odraslih pacijenata, kod mlađih pacijenata retencija bi trebala trajati koliko i aktivna faza nošenja fiksnog aparata, odnosno dok dijete ne završi rast i razvoj.
Različiti autori preporučuju različite protokole za retenciju. Većina se slaže da bi retencija trebala biti:
*konstantna prvih 4-6 mjeseci,
*nastavljena prema povremenom rasporedu koji utvrdi ortodont narednih 12 mjeseci,
*nastavljena prema povremenom rasporedu do završetka rasta.
Izvor: DenTBiH
