Jedan od najneprijatnijih bolova koji možete da iskusite je upravo bol u zubu. Moram naglasiti da nije najjači, bubrežne ipak vode na sigurnom prvom mestu kao najjači bol koji čovjek može da izdrži, iza njih su porođajni bolovi. Dakle, koliko god da se plašite zubara i da ne spavate zbog zubobolje, verujte mi, ima i gore od toga. Zašto zubi sve mogu da zabole? Kao prvo, zato što je upaljen zubni nerv. Za razliku od ostalih tkiva koja mogu da otiču (što je jedan od osnovnih simptoma svakog zapaljenskog procesa), zubni živac je sa svih strana opkoljen čvrstom supstancom zuba, ona žudi da otekne, ali nema gdje! Odatle taj nesnosti pulsirajući bol u stanju poznatom kao pulpitis. Ipak, pulipitis se ne javlja ni otkuda, preko noći i odjednom. Zub prvo bude oštećen karijesom – bakterije razviju dovoljno kisele produkte da uspiju da demineralizuju i najtvrđe tkivo u organizmu – zubnu gleđ.
Poslije gleđi putuju kroz dentin, daleko brže, jer ova osnovna zubna supstanca nema toliko minerala kao gleđ, pretežno je organskog porijekla i bakterije se već fino mogu razbaškariti. U ovom stadijumu već možete da osjetite bol: na slatku hranu, na hranu koja upada u kavitet napravljen karijesom (rupicu u zubu), na hladne ili tople napitke i hranu. Uzrok je jednostavan: dio zubnog tkiva nedostaje, a preostalo nije dovoljno da zaštiti zubni ner od nadražaja. Ovo je trenutak kada se još uvijek može očekivati da će jedina terapija koju će vaš zub dobiti plombiranje. Ipak, ako zakasnite, napredovanje karijesa i bakterija se nastavlja. I one polako stižu do komore pulpe, šupljine u zubu u kojoj se nalazi živac. Onda počinje prava zubobolja. Taj pulsirajući bol koji vas budi noću. Onaj osjećaj zbog koga nam kažete „ja sam došao da izvadim zub”, a mi Vam kažemo “polako, tek ćemo vidjeti da li je vrijeme za vađenje“. Znači, od bola na nadražaj, stižemo do spontanog bola koji privremeno prolazi na analgetike.
Ovo je već stadijum gdje Vas čeka liječenje kanala korijena, tj. enododontska terapija. Ne brinite, dobićete anesteziju. Gora varijanta je da sačekate još malo. Bolovi postaju sve jači, Vi ne stižete do stomatologa, a onda jednog dana dolazi do nastanka gangrene i stvar više nije za šalu, bolovi su već ozbiljni. Radi se o tome da su bakterije već stigle do pulpe, naselile se i od pulpe napravile gasove i gnoj. Opet imamo probem što se gasovi šire, i sada vrištite na jedan gutalj tople kafe, ali hladan sok sve smiruje i privremeno ste ok. Najgore što možete da uradite je da se ponovo ne obratite zubaru. Nema tog aspirina i brufena moji su zub izliječili, zubobolju rčešava samo stomatolog. Jer u suprotnom… Čestitam, imate proces! Sada će enododntska terapija biti bezubolna i bez anestezije, ali će trajati duže i koštati više. Uglavnom se sve završi povoljno po zub, dakle izliječimo ga, kanale napunimo, zub plombiramo. Uglavnom. Međutim, ima situacija kada infekcija premašuje domete endodoncije i moramo da pozovemo hirurga u pomoć.
On tada obavlja zahvat koji se zove apikotomija. Radi se o odsijecanju vrha korijena i odstranjivanju samog procesa koji je loklizovan u kosti iznad vrha korijena. On često obuhvata sam zub. Zašto je neophodno odsjecati vrh korijena i ta se time dobija? Zar nije dovoljno samo odstraniti proces (cistu ili granulom, da se poslužim jezikom histologije), pitate se vi? Radi se o tome da je vrh korijena prepun malih kanalića koji nasataju grananjem glavnih kanala korijena, ovaj dio zove se delta korijena. I ta delta se okrivljuje da pruža smještaj bakterijama, te zato naše čuvene endodontske iglice ne dopiru do njih (ovi kanaliči su pretanki, izuvijani i instrumentaciji nedostupni). Zato moramo odstraniti i dio korijena sa deltom kanala. Vidite, dug je put koji se pređe od običnog karijesa pa do hirurgije. Dug, ali ne i nemoguć. (www.ordinacija-miscevic.com)
[…] Zubobolja – putopis jednog bola […]