fbpx
NaslovnaObavještenjaZubne proteze bez nepca - šta su i kakve postoje?

Zubne proteze bez nepca – šta su i kakve postoje?

- Advertisement -

Uprkos dramatičnom napretku stomatologije i povećanju uspjeha u očuvanju zdravlja usta i zuba, u svijetu je i dalje veliki broj osoba koje su izgubile svoje prirodne zube i prinuđene su da nose parcijalne ili totalne proteze.

Problemi vezani za nošenje proteza, naročito u gornjoj vilici, i dalje predstavljaju izazov kako za stomatologe, tako i za pacijente. Kao rješenje, sve više se javlja potreba za izradom komforne zubne proteze bez nepca sa kojom su pacijenti uglavnom prezadovoljni.

Foto: zubarolog.rs

Šta su zubne proteze bez nepca?
Poznato je da baze standardnih gornjih pločastih proteza prekrivaju maltene cijelo nepce. One su maksimalno ekstendirane kako bi se ostvario što veći kontakt sa sluzokožom na kojoj leže. Time se postiže bolje pozicioniranje i veća stabilnost zubne proteze u ustima pacijenta.

Kod pojedinih pacijenata, nosioca gornjih totalnih ili parcijalnih proteza, koji ne mogu da se u potpunosti naviknu na glomaznu protetsku nadoknadu usljed osjećaja diskomfora, gađenja ili gušenja koje im stvaraju protezne ploče, pristupa se izradi zubne proteze bez nepca. Ipak, veliko odstupanje od prihvaćenih protetskih procedura svaki stomatolog treba da pažljivo procijeni i da koristiti samo u krajnjem slučaju, ukoliko uslovi to dozvoljavaju.

Kako izgledaju proteze za zube bez nepca i koje vrste postoje?
Proteze koje nemaju nepčani dio izgledom podsjećaju na zubne nadoknade koje se prave za donju vilicu. One manje ili više imaju oblik latiničnog slova „U“ i prekrivaju greben gornje vilice. Oslanjaju se na sluzokožu usne duplje, a mogu da se vezuju direktno sa:
*preostalim zubima,
*fiksnim protetskim nadoknadama (krunicama ili mostovima) ili
*implantima.

Foto: zubarolog.rs

U zavisnosti od materijala od kojeg se izrađuju, broja i stanja preostalih zuba u gornjoj vilici, kao i načina na koji ostvaruju vezu sa njima, postoji više vrsta ovih proteza. Veza zubne proteze sa zubima ili implantima je mehaničke prirode i u zavisnosti od načina koji je odabran da bi se taj spoj ostvario imamo različite vrste koncepata: proteze bez nepca na prirodnim zubima, atečmenima, dvostrukim krunama ili implantatima. Sve ovo možda zvuči komplikovano, ali razjasnićemo i opisaćemo jednostavno svaku od njih dalje u ovom tekstu.

Totalna proteza na implantima
Totalne proteze bez nepca nije moguće napraviti bez ugradnje implantata, jer bi se redukcijom protezne ploče potpuno izgubio vakum (ventilni učinak) koji je neohodan da proteza “stoji” u ustima. Najčešće je osnova ovih zubnih proteza koje se kače na implante izrađena od livenog metalnog skeleta koji je veoma čvrst i nije podložan lomljenju, pucanju ili deformaciji.

On intimno naliježe na sluzokožu, a vidljivi dijelovi nadoknade koji su prekriveni roze akrilatom u kome su smješteni vještački zubi. Posljednjih godina „all-on-four“ (sve na 4) i „all-on-six“ (sve na 6) koncepti polako preuzimaju primat u rješavanju bezubosti gornje vilice. Iako na prvu loptu ime ovog tretmana više podsjeća na oznaku za neko terensko vozilo, nego na protetski rad, brojevi koji se pominju u nazivu se odnose na minimalan broj implantata koji je potrebno ugraditi u bezubu vilicu.

Foto: zubarolog.rs

Time se postižu optimalni uslovi da se napravi polufiksna proteza na kopčanje koja dolazi bez nepca (engl. “overdenture“) a lako se skida i vraća u usta, ili fiksna hibridna proteza koja ne može da se skine (engl. “Fixed Implant Denture”). U prvoj fazi se vrši ugradnja četiri ili šest zubnih implantata u gornju vilicu. Nakon toga treba sačekati nekoliko mjeseci da oni srastu sa okolnom kosti (oseointegracija), a za to vrijeme pacijent može odmah da nosi svoju staru protezu ili privremenu imedijatnu protezu koju dobije u stomatološkoj ordinaciji.

Kada nakon 3-5 mjeseci implanti zarastu, kreće se sa izradom definitivne proteze i uzima se otisak u ustima pacijenta. U narednim posjetama se pristupa ostalim fazama izrade proteze, a cio proces traje svega par dana. Stomatolog određuje koji je najbolji način da se ostvari veza između proteze i implanta, pa tako razlikujemo totalne zubne proteze bez nepca na lokatorima, kuglicama ili prečkama:

TOTALNA PROTEZA NA LOKATORIMA se pravi tako što se na svaki ugrađeni implantat postavlja “lokator”, a u protezu “kapica” koja tačno naliježe na njega. Kopčanjem ova dva dijela prilikom postavljanja proteze u usta, ostvaruje se čvršća mehanička veza, pa pacijent skoro da ima osjećaj da su prisutni pravi zubi. Izrada ovakvih proteza je relativno jednostavna, a njihova stabilnost i retencija su dovoljno dobre i direktno su proporcionalne sa brojem i položajem implantata.

Foto: zubarolog.rs

PROTEZA NA KUGLIČNIM VEZAMA izrađuje se po potpuno istom principu kao i prethodna proteza na lokatorima. Na implant se postavlja kugličasti lokator (patrica), a u protezu na kopčanje odgovarajuće ležište (matrica). Prednost ovog vida lokatora je u tome što usled sferičnog dizajna, veza između proteze i implantata nije u potpunosti kruta. Ona dozvoljava blage kretnje unutar same kuglične veze, čime se postiže bolji prenos i amortizacija žvačnih sila sila na okolna tkiva.

PROTEZA NA PREČKU (ŠINA) je najbolje rješenje kada govorimo o gornjim totalnim protezama koje se kopčaju na implantima. Za ovakvu vrstu rada potrebno je minimum 4 implantata koji su međusobno povezani prečkom odnosno šinom. Proteza koja je napravljena bez nepca se kopča uz pomoć specijalno formiranog žlijeba na njoj koji se postavlja na prečku.

Stabilnost ovakve šinaste konstrukcije je izvanredna, a povezanost implantata u jednu cjelinu produžava njihov vijek trajanja. Ovo je najbolje rečeno polu fiksna nadoknada, jer pacijent ni u jednom trenutku nema problema sa stabilnošću proteze, koju može lako da skida zbog održavanja higijene.

Skeletirana parcijalna proteza sa maksimalno redukovanom pločom
Ukoliko iz finansijskih ili zdravstvenih razloga pacijenti ne mogu da ugrade implant ili naprave most da bi nadoknadili zube koji nedostaju, sljedeće najbolje rješenje u slučaju krezubosti je skeletirana proteza. Jedna od osnovnih prednosti ove vrste parcijalne proteze jeste to što se velika spojnica (dio koji povezuje sve dijelove proteze i prekriva nepce), iako već skraćena, može dodatno redukovati.

Foto: zubarolog.rs

U nekim slučajevima, ona može da bude široka samo par milimetara, ili čak da potpuno nedostaje. Metalna traka nježno prijanja uz nepce, pa je izuzetno komforna za pacijenta. Ipak, veliki nedostatak ovih zubnih nadonada su livene kukice koje se vide kada se nalaze na prednjim zubima.

Parcijalna skeletirana proteza sa atečmenima
Skeletirana parcijalna proteza na atečmenima se, takođe, radi kod pacijenata koji imaju neke preostale svoje zube i stručno se naziva “kombinovani fiksno-mobilnih rad”. Ovakvi radovi sa funkcionalnog i estetskog aspekta su znatno bolji nego prethodno opisana obična parcijalna skeletirana proteza sa livenim kukicama, jer se sa spoljašnje strane ne primjećuju nikakve kukice niti veze. Cijela konstrukcija izgleda kao potpuno prirodan zubni niz.

Cijena joj je veća od prethodne jer je potrebno napraviti i vještačke krunice na svim ili pojedinim zubima. Atečmen je vezivni element čiji se jedan dio postavlja na vještačku krunu. Na protezi se nalazi drugi dio atečmena koji se kao driker vezuje za dio na kruni. U zavisnosti od dizajna, i ova zubna nadoknada može minimalno da prekriva nepce ili ono čak može da bude potpuno slobodno. Ukoliko postoji mogućnost da se preostali zubi povežu u zubni most, atečmeni se postavljaju na bočne krajeve mosta, čime se ostvaruje kruća i čvršća veza sa samom protezom.

Foto: zubarolog.rs

Zubne proteze bez nepca na teleskopima (dvostruke krune)
Zubna proteza na teleskopima može da se napravi jedino kod pacijenata kojima su preostali neki zubi u vilici, odnosno u slučajevima krezubosti. Dvostruke krune nose naziv po teleskopu, optičkoj napravi sačinjenoj od više cijevi različitog promjera koje se izvlače jedna iz druge. Na tom principu se na prethodno izbrušenim zubima postavljaju teleskop krune, za koje se potom vezuje zubna proteza. Krune se sastoje iz dva dijela:
*prvi dio je unutrašnja kruna (primarna krunica ili patrica) i
*drugi dio je spoljašnja kruna (sekundarna krunica ili matrica).

Unutrašnja uža kruna se trajno cementira na prirodni zub nosač, a druga spoljašnja šira krunica se nalazi u sklopu proteze i preko nje se nalazi porcelan. Stabilnost ovakve zubne proteze bez nepca (da ne ispada pri žvakanju) se ostvaruje trenjem između dvije teleskop krune na zubima nosačima. Redukovanje protezne ploče koja se pruža preko nepca, kod ove vrste zubne proteze na teleskopima, je moguće izvršiti kao i kod prethodne skeletirane proteze sa atečmenima u vidu tanke trake. Nekada na veliko zadovoljstvo pacijenta, a u zavisnosti od rasporeda i broja preostalih zuba, nepčani dio može kompletno da izostane pa je kod ovih proteza nepce potpuno slobodno.

Fleksibilne zubne proteze silikonske za maksimalnu udobnost
Nažalost fleksibilne proteze ne mogu da se prave kod bezubih pacijenata, već samo u slučajevima krezubosti. Svojstva termoplastičnih materijala od kojeg se prave silikonske proteze i njihova dobra adaptacija na okolna tkiva, dozvoljavaju poprilično smanjenje nepčane ploče kod gornjih parcijalnih Valplast proteza. One su jako prijatne za nošenje, djelimično su savitljive, lako se pozicioniraju na bezubim grebenovima i ne ometaju funkcije žvakanja, gutanja i govora. U slučaju da je preostao veliki broj zuba, ploča se može ukloniti tako da nepčani dio u potpunosti izostane.

Foto: zubarolog.rs

Proteza bez nepca prednosti
Prednosti proteza bez nepca su višestruke i one se uglavnom odnose na subjektivni osjećaj zadovoljstva pacijenta prilikom njihove upotrebe, posebno kod onih koji su pre toga već nosili neki vid mobilne nadoknade u ustima i znaju kolika je to “muka”. Nošenje ovih proteza omogućava potpuno uživanje u hrani, doprinosi samopouzdanju pri komunikaciji sa drugim ljudima i što je najbitnije ne izaziva refleks gađenja ili gušenja, jer se ne oslanjaju na meko nepce i ne zatvaraju disajne puteve.

Zubne proteze bez nepca su veoma stabilne i pacijent nema strah od njihovog ispadanja jer se one kače na nosače, bilo da su to implanti ili prirodni zubi. Što je broj implantata ili preostalih zuba veći, to će proteza za zube biti stabilnija. Ne pomjeraju se u ustima, tako da ni ne nadražuju sluzokožu i estetski su prihvatljivije jer je izbjegnuto prisustvo metalnih retencionih kukica na zubima. Kao i kod ostalih mobilnih nadoknada održavanje oralne higijene je lako, a svaki implant ili zub nosač se, takođe, čisti mekom četkicom za zube.

Nedostaci proteze bez nepca
Kako izrada ovakve nadoknade za potpunu rehabilitacijiu bezubih ili krezubih pacijenata, zahtijeva kompleksniji pristup i znanje stomatologa, sa finansijskog aspekta su znatno skuplje od konvencionalnih akrilatnih proteza. Često se u plan terapije uključuju i drugi specijalisti poput oralnog hirurga, implantologa i protetičara.

Foto: zubarolog.rs

Kao jedna od velikih mana se može navesti i to da se pojedini dijelovi ovih proteza, kao što su prstenovi pomoću kojih se proteza kači na implante (kuglice) ili gumice za atečmene, vremenom habaju i troše. Samim tim proteza poslije određenog vremena postane labavija pa neophodna zamjena potrošnih dijelova. Zamjena ovakvih vezivnih elemenata obično iznosi 30-50 eura i ne zahtijeva puno vremena u stomatološkoj stolici.

Zubne proteze bez nepca cijena
Cijena proteza najviše varira u zavisnosti da li je u terapiju uključena ugradnja implanta i od kog su proizvođača. Pa tako za četiri implantata ukupna cijena iznosi oko 1200-2000 eura. Cijena zubne proteze na kopčanje koja se postavlja preko iznosi od 350-800 eura zavisno od tipa. Vizil skeletirana proteza se kreće od 250-350, parcijalna skeletirana sa atečmenima 400-500 eura, dok je cijena slikonske proteze od 350-500 eura.

Da li se izrađuje gornja totalna proteza od akrilata bez nepca?
Na žalost ne! Kao što je već poznato, nošenje totalne akrilatne proteze već samo po sebi često predstavlja veliki izazov za pacijenta. Period adaptacije na ovu vrstu nadoknade je uglavnom dugačak, diskomforna je i glomazna, a cijela stabilizacija se zasniva na što većem kontaktu između protezne ploče, sluzokože nepca i bezubog grebena. Ukoliko bi izostao nepčani dio, praktično bi bilo nemoguće nositi protezu. U teoretskom domenu postoje studije koje opisuju ovakve zubne proteze bez nepca, ali se one izrađuju u ekstremnim slučajevima gadljivosti pacijenta ili prerazvijenom torusu gornje vilice (koštana izraslina na sredini nepca), kada baš ne postoji nijedna druga opcija.

Izvor: Zubarolog

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -