I naši daleki preci patili su od zubobolje. Zube su osim za žvakanje hrane, često koristili i kao alat. Da bi ih očistili, služili su se raznim travkama.
Danas, arheolozi ispitivanjem zuba skeleta mogu saznati kakvog zdravlja su bili naši preci i koliko dugo su živeli u praistoriji.
Kristina Penezić, istraživač Instituta Biosens na Univerzitetu u Novom Sadu, mikroskopskom analizom ljudskih zuba sa praistorijskih lokaliteta utvrđuje starost i zdravstveni status ljudi koji su tada živjeli.
„Svi sisari, pa i ljudi, jednom godišnje dobiju novi sloj cementa oko korijena zuba. Kada iskopamo ljudske skelete sa arheoloških lokaliteta, možemo da presječemo zub, pogledamo taj presjek pod mikroskopom, prebrojimo linije koje se kao godovi ocrtavaju oko samog korijena zuba, i tako znamo sa koliko godina je neko umro u prošlosti. Ovakvim načinom određivanja ljudske starosti dobijamo neki precizan broj, otprilike plus-minus dvije i po godine. Ostale metode koje se odnose na proučavanje cijelog zuba ili skeleta ne mogu da nam daju tako precizne podatke”, objašnjava Kristina.
Međutim, sloj cementa koji se formira oko korijena zuba ne otkriva samo koliko dugo je neko živio – zubi su i pokazatelji zdravstvenog stanja te individue.
„Formiranje tog sloja cementa u zubima je zapravo vezano za metabolizam kalcijuma koji imamo. Možemo precizno da odredimo godine u životu individue kada je došlo do nekog poremećaja tog metabolizma. To su na primjer polomljene noge, ruke, polomljene kosti, generalno neke traume zbog kojih tijelo proizvodi više kalcijuma. U toj godini ta linija koja se formira postaje deblja. Isto važi i za neke bolesti bubrega, na primjer pjesak, kamen u bubregu, isto vezan za metabolizam kalcijuma”, pojašnjava Kristina, i dodaje da se metabolizam kalcijuma poremeti i tokom trudnoće.
„Mi smo po prvi put u mogućnosti da određenim laboratorijskim metodama na zubima utvrdimo potencijalan broj djece koji je žena imala u toku svog života”, kaže Kristina.
Njena koleginica Marija Krečković Gavrilović, istraživač Laboratorije za bioarheologiju Odjeljenja za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, proučavanjem skeletnih ostataka ispituje i kako su ljudi živeli tokom bronzanog doba na lokalitetu Mokrin kod Kikinde.
Istorija stomatologija: Od četkice za zube do „All on 4“ metode
Navodi da su upravo zubi veoma korisni u arheološkim istraživanjima.
„Mnoge bolesti ne ostavljaju traga na skeletu. Čovjek bi morao da bude prilično dugo bolestan ili da boluje od neke određene bolesti, kao što je tuberkuloza koja ostavlja tragove na određenim dijelovima skeleta kao što su rebra ili pršljenovi, ili lepra koja ostavlja specifične tragove. Ali, postoje neki markeri na zubima koji nam govore o tome da su ljudi preživjeli neku epizodu stresa. Ne možemo da kažemo tačno šta je to što ih je morilo, ali možemo da znamo da je do toga došlo”, kaže Marija.
O promjenama do kojih je dolazilo Marija zaključuje na osnovu ispitivanja razvoja zubne gleđi, najčvršćeg materijala u ljudskom skeletu.
„Ako ja kao malo dijete imam period temperature dok mi se gleđ na nekom zubu razvija, gleđ će prestati da se razvija, nastaviće samo kao 3D štampač da štampa, da ide u krug oko zuba, ali neće puštati materijal. I kada period temperature ili tog stresa prestane, on će nastaviti sa standardnom štampom. Tako da mi vidimo bukvalno rupice u toj gleđi koje mogu da budu u vidu kružnih linija ili bukvalno rupica koje nam govore o tome da je neki period stresa postojao. Kada se gleđ jednom razvije, ona se bukvalno blokira, više se ne menja u toku života, ona nam ostaje kao trajni zapis, i danas na našim zubima i tada u arheološkim periodima. To nam omogućava da bukvalno pročitamo da li je neko imao epizodu stresa, kada se ona tačno dogodila, jer znamo kada zubi izbijaju, u kom tačno periodu se gleđ razvija”, objašnjava Marija.
I praistorijski čovek imao problema sa karijesom
I ljude u praistoriji je mučio karijes, naročito u periodu neolita kada dolazi do prelaska sa lovosakupljačkog na proizvođački način života.
Tada su ljudi počeli da koriste žitarice u ishrani, što je uslovilo promjenu njihovog dentalnog zdravlja.
„Početak korišćenja ugljenih hidrata je doveo do toga da nam se promijeni malo i situacija u ustima i da se mnogo češće pojavljuje karijes nego što je to bio slučaj u prethodnim periodima. Generalno, u neolitu, sa promjenom ishrane dolazi do pada zdravstvenog stanja, više nije onako dobar kao što je bio ranije. Svakako je promjena hrane znatno uticala na zdravlje zuba, sve dok se nismo prilagodili novom načinu života”, objašnjava Marija.
Zubi kao alat
Koliko puta ste koristili zube da otvorite tetrapak, pokidate konac ili pridržite neki predmet? U praistoriji, zubi su dugo ljudima služili kao alat.
„Zubi su kroz istoriju ljudima bili treća ruka. Kada je bilo potrebno nešto samostalno uraditi, na primjer napraviti ribarsku mrežu ili korpu, bilo je zgodno u usta ubaciti nit kojom se plete mreže. Kada se takav pokret iznova ponavlja svakog dana, tragovi na zubima ostaju i prilično su prepoznatljivi, upadljivi, i oni nam govore o tome kako su ljudi živjeli i šta su radili. Naprimjer, u Lepenskom viru, jednom od naših najpoznatijih arheoloških lokaliteta u Đerdapu, zajednice su se bavile ribarenjem te na njihovim zubima imamo tragove tih nemastikatornih promjena koje nam govore o tome kako su pravili mreže”, objašnjava Marija.
I Marija i Kristina ističu da je značajno baviti se arheologijom, posebno u Srbiji koja je bogata arheološkim materijalom i još uvijek neotkrivenim lokalitetima.
„Međutim, imamo taj problem nedostatka sredstava. Svašta novo možemo uraditi, pogotovo u bioarheološkim istraživanjima. DNK analize koje su trenutno veoma popularne u našoj struci su skupe. A da bi se bilo šta uradilo na nekom ozbiljnijem nivou potrebna je i veća količina analiziranih uzoraka. Lijepo je imati 24 individue koje su analizirane DNK analizom, ali je još bolje kada je analizirana cijela nekropola. Za sve je to potreban novac, i to ozbiljan novac. Samo kada budemo imali više sredstava biće i više interesantnih istraživanja”, kaže Marija.
Dok Kristina smatra da su trenutne mogućnosti simbolične i svode se na lični entuzijazam.
„Kada je potrebno nešto konkretno investirati od infrastrukture, to je ono gdje mi kašljucamo i gdje pokušavamo da se snađemo kako možemo”, kaže Kristina, i dodaje da je proučavanje dešavanja u prošlosti važno jer nam prošlost pomaže da bolje razumijemo sadašnjost.
Izvor: RTS
