fbpx
NaslovnaSavjetiZubi i voće

Zubi i voće

- Advertisement -

Voće je najznačajniji izvor vitamina, biljnih vlakana i minerala. Ono je bogato šećerima, ali oni su u vezanom obliku i kao takvi manje rastvorljivi i dostupni bakterijama u zubnom plaku. Voće sadrži i brojne biljna jedinjenja, poznata pod nazivom polifenoli, koja imaju snažnu sposobnost neutralizacije mikroorganizama i usporavanja razvoja biofilma (plaka). Postoje kontraverzna razmišljanja u kojoj mjeri voće može da utiče na zube, od karijes zaštitnog sastojka, do potencijalno opasnog kariogenog dejstva.

Pojedina istraživanja arheoloških nalazišta u svijetu, komplikuju situaciju sa zaključcima da su praistorijska plemena koja su se pretežno prehranjivala sakupljanjem plodova imala i više karijesa. Inače, karijes se u istoriji civilizacije značajno povećao kada su naši preci počeli intenzivno da se bave poljoprivredom. Najnovija istraživanja, ipak, ukazuju da osobe koje optimalno unose voćne obroke, pored opšteg zdravlja, generalno imaju i zdravije zube. Voće nije kariogeno, jer se šećer sporije oslobađa, a zbog prisustva polifenola ima i karijes inhibitorna dejstva. Ipak, voće sadrži potencijalnu opasnost. Ako se unosi veoma često (više puta dnevno) i u većim količinama, može dovesti do topljenja zubne gleđi (erozija) zbog svoje kiselosti.

Visina Ph ispod koga može da započne topljenje gleđi je oko 5,5. Ukoliko je kiselost duže prisutna, i često se ponavlja, skidaju se površinski slojevi zuba, i mogu da nastanu i vidljivi defekti. To je posebno izraženo ukoliko se voće unosi u tečnoj formi (sokovi) i pogotovu ako su oni začinjeni i sa dodacima šećera. Unos voća kao i povrća je sastavni dio zdrave, izbalansirane ishrane i nikako ga ne treba izbjegavati, ali kao i u svemu, najvažnija je umjerenost i poštovanje mjera opreza. Najkiselije voće ne treba često unositi (npr. 5-6 dnevno) i zadržavati duže vreme u ustima (npr. sisanje limuna). Kod konzumacije sokova (posebno fabričkih i gaziranih), poželjnije je da se to radi preko slamčice, čime se izbjegava direktni kontakt sa zubima.

Poželjno je poslije unosa voća i sokova isprati usta vodom, još bolje sa nekim remineralizacionim rastvorom koji sadrže floride, ksilitol ili nanoapatite. Nikako ne treba prati zube najmanje 30 minuta, poslije unosa bilo koje kisele hrane, jer to je vrijeme neophodno da se zubna gleđ oporavi. Dobro je poslije konzumacije kisele hrane, pa i voća, unijeti zaštitne namirnice koje neutrališu kiselost, podstiču lučenje pljuvačke i predstavljaju izvor kalcijuma i fosfata za oporavak (remineralizaciju) gleđi. To su na primjer sir, jogurt, koštunjavi plodovi. Redovno i pravilno pranje zuba sa odgovarajućom pastom za zube koja sadrži dovoljno fluorida i/ili ksilitola i nanoapatita. Do skora se suvo voće smatralo veoma kariogenim, jer sa gubitkom vode dolazi do pojačane koncentracije šećera u njima. To nije apsolutno tačno jer se smanjuje i veličina samog ploda, a i ti šećeri su, takođe, vezani i nemaju štetne osobine slobodnih šećera. Isto tako najnovija israživanja ne potvrđuju, široko zastupljenu teoriju, da je suvo voće ljepljivije i da zato treba izbjegavati njegov unos između obroka (kao užina).

Za suvo grožđe i brusnice, urme, pa i smokve je pronađeno da su veoma bogati u polifenolima koji mogu da imaju može prevetivne potencijale u borbi sa karijemom i oboljenjima desni. Zbog toga ne treba izbjegavati ni ove , veoma korisne namirnice, posebno bogate u neophodnim biljnim vlaknima, ali naravno u umjerenim količinama i sa neophodnom zaštitom zuba, najbolje na osnovu ličnog rizika. Ovo se, međutim, odnosi samo na prirodno sušeno voće poput urmi, smokvi, šljiva, suvog grožđa, kajsija, breskvi, jabuka, kruški i ribizla. Ukoliko se suvom voću dodaju šećeri onda preovlađuje kariogena komponenta. Oni mogu da budu natopljeni, uglavnom voćnim šećerom (fruktozom) pod osmotskim pritiskom i sušeni na 60°C (“infused dried fruit”). Najčešće se radi sa borovnicama, brusnicama, višnjama, jagodama i mangom. Kandirano voće se dobija specijalnim procesom u kome se zamjenjuje većina voćne vlaga koncentrovanim rastvorom šećera. Najčešće se tako pripremaju papaja i ananas. U ovu grupu bi spadali i rafinirane voćne grickalice gdje se komadići voća, voćnog pirea, koncentrovanog soka mešaju sa drugim sastojcima na bazi skroba i šećera.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -