Dvadeset i prvi vijek donio je velike promjene u svakodnevnom životu čovjeka. Pregršt novih saznanja koja osavremenjuju, modernizuju i olakšavaju rad mnogih profesija ušlo je i u svijet medicine i stomatologije.
Međutim, i pored proglašenja novog vijeka erom preventivne stomatologije, u našem društvu i dalje traje borba sa jednim od najrasprostranjenijih oboljenja u svijetu – karijesom.
Promjena zdravstvenog sistema kao i svjesti ljudi u pravcu prevencije, umjesto danas znatno zastupljenijeg konzervativnog i hirurškog zbrinjavanja posljedica i komplikacija karijesa, teče veoma sporo.
Usvajanje pozitivnih navika u održavanju oralne higijene i u svakodnevnoj ishrani u najranijem djetinjstvu i u periodu mliječne denticije kao i redovne posjete stomatologu jesu dobar temelj za kasniju nadogradnju koja se ogleda u formiranju i očuvanju zdravlja stalne denticije.
Promovisanje zdravog načina života radi obezbjeđenja oralnog kao neodvojivog dijela opšteg zdravlja u ranom dječijem uzrastu je od izuzetnog značaja kako bi se prevenirala mnoga široko rasprostranjena oboljenja usne duplje.
Očuvanje zdravlja usta i zuba sprovodi se kroz metodologiju zdravstveno-vaspitnog rada koja ima za cilj da promijeni ponašanja koja su štetna po zdravlje, omogući usvajanja novih saznanja, navika i pozitivnih stavova o sopstvenom zdravlju.
Podrazumijeva primjenu različitih komunikacionih tehnologija i tehnika uz upotrebu brojnih zdravstveno-vaspitnih sredstava. Promocija oralnog zdravlja usmjerena je na zajednicu u cjelini, ali i na posebne rizične grupe kao što su trudnice, mala djeca, mladi sa visokom prevalencom karijesa i…
Zdravstveno-vaspitni rad sa budućim majkama kao i sa roditeljima odojčadi omogućava da se njihovo neadekvatno ponašanje po oralno zdravlje zamijeni pozitivnim kao i da se spriječi prenošenje loših navika na njihovu djecu.
Sve ove preventivne aktivnosti se na edukativan i zabavan način mogu veoma uspješno primijeniti i u predškolskom uzrastu djeteta u okviru rada u grupi u vrtićima i predškolskim ustanovama.
Živom demonstracijom na modelu uz primjenu očiglednih zdravstveno-vaspitnih sredstava (npr. kratkometražni zdravstveno-vaspitni film, crteži, plakati i sl.) djeca se obučavaju i motivišu da pravilno i redovno održavaju oralnu higijenu i informišu o važnosti pravilno izbalansirane ishrane.
Učenje tehnike pranja zuba sastoji se iz četiri faze:
*demonstracija tehnike pranja zuba
*ponavljanje onoga što je pokazano
*vježbanje, koje se izvodi kod kuće
*provjera stečenog znanja
Tokom prve faze djeci (djetetu) se na modelu prikazuje pravilna tehnika četkanja. Može se prezentovati analitički (dio po dio) ili sintetički (u cjelini). Kod mlađe djece je pogodniji prikaz “dio po dio”. Naravno, demonstracija tehnike četkanja je obavezno praćena “metodom žive riječi”.
Drugu fazu predstavlja “ponavljanje onog što je pokazano”, što znači da se ne prelazi na dalju demonstraciju, dok se ne usvoji ono što je prethodno pokazano. Treća faza se izvodi kod kuće.
Roditelj pomaže djetetu da primjeni ona znanja usvojena kod stomatologa u ordinaciji ili tokom zdravstveno-vaspitnog rada u grupi. Što se više i duže vježba, povećava se brzina, snaga i preciznost pokreta.
Četvrta faza tj. “provjera stečenog znanja“ podrazumijeva detekciju dentalnog plaka. Ukoliko se intenzivnijim prebojavanjem određenih mjesta na zubu pokaže da je on i dalje prisutan, znak je da zubi nisu dobro oprani i da se obuka malog pacijenta mora da ponovi.
To se radi tokom narednih kontrolnih pregleda sve dok se tehnika četkanja zuba ne savlada. Najčešća metoda pranja zuba koja se preporučuje u dečjem uzrastu je pojednostavljena klizna metoda četkanja (Gotlieb-Orban-Kurerov-a tehnika) po principu “kako kiša pada” (gornji zubi), “kako trava raste” (donji zubi).
Horizontalna tehnika, iako pogodna za malo dijete i mliječnu denticiju, ne preporučuje se jer je nepravilna, a i zbog zadržavanja loše navike četkanja zuba horizontalnim pokretima u većem uzrastu.
Saradnja sa djecom predškolskog uzrasta je tokom izvođenja aktivnosti u okviru zdravstveno-vaspitnog rada uglavnom veoma dobra.
Djeca životne dobi od kraja treće godine, pa do polaska u školu su samostalnija u odnosu na period malog djeteta, bolje komuniciraju sa okolinom, pogodnija su za saradnju, manje se plaše, imaju veću mogućnost samokontrole i prilagođavanja, osjetljiva su na priznanja i pohvale.
Ipak, roditelji kao i vaspitači imaju veliku ulogu u pripremi djeteta za posjetu stomatologu i ostvarivanju adekvatne saradnje.
Isto tako, dobra procjena stomatologa i komunikacija sa vaspitačem, kao odličnim poznavaocem karaktera djece u grupi koju vodi, od velikog je značaja za uspješnost izvođenja promocije oralnog zdravlja.
Naime, postoje brojni psihološki tipovi djece, a posebno pogodni za zdravstveno-vaspitni rad u kolektivima su pretenciozna djeca. To su pojedinci koji se ističu, koji žele da drugoj djeci pokažu svoju hrabrost i da daju primjer ostalima često oslobađajući drugu djecu straha.
Ukoliko se za početak grupnog rada izabere plašljivo umjesto pretencioznog djeteta, može se izvršiti negativan uticaj na ostalu djecu.
Da bi se zdravstveno-vaspitni rad u vrtićima i predškolskim ustanovama obavio, važna je saglasnost direktora određene ustanove, a od ogromnog značaja je zainteresovanost i visok stepen saradnje sa pedagogom, vaspitačima i, naravno, roditeljima.
Specifičnost preventivne stomatologije i svih njenih segmenata jeste u tome što promotivne aktivnosti u vezi sa očuvanjem oralnog zdravlja ne mogu biti uspješne ukoliko nema adekvatne saradnje između svih elemenata lokalne zajednice, vlasti tj. društva u cjelini.
Zdravstvena struka može mnogo toga, ali, bez adekvatne podrške od strane cjelokupne zajednice, porodice pa i svakog pojedinca, njena borba za očuvanje oralnog zdravlja bila bi nalik borbi protiv vjetrenjača.
