O važnosti redovnog posjećivanja stomatolozima i komplikacijama koje se događaju ukoliko ne dođete na zakazani termin, pročitajte u nastavku teksta.
Komplikacije zbog odgađanja termina
U današnje vrijeme ubrzanog stila života brigu o zdravlju stavljamo na vrlo nisku poziciju. Pacijenti se često u ordinaciju javljaju tek kad se pojavi bol zuba ili izraženi edem (oteklina). Još veći problem kako za liječnika tako i prije svega za pacijenta predstavlja nedolazak na zakazani termin ukoliko zub nije bilo moguće potpuno izliječiti u jednoj posjeti. Jednostavniji ispuni (plombe) kod malih karijesa ili demineralizacije mogu se sanirati unutar 30-60 minuta i imaju vrlo niski postotak komplikacija. Zahtjevniji zahvati poput devitalizacije zuba, velikih ispuna, prekrivanja pulpe, revizija endodontskih punjenja, nije moguće kvalitetno izvesti tokom jednoga termina pa je potrebno pacijentu dati nekoliko uzastopnih termina kako bi se zub potpuno sanirao. U ovome tekstu donosimo ukratko objašnjenje najčešće situacije i komplikacije koje se događaju ukoliko ne dođete na zakazani termin.
Devitalizacija zuba
Kod velikih karijesnih destrukcija dolazi do infekcije pulpe (karijes dođe do živca) i tada je potrebno raditi endodontski zahvat (vađenje živca). Postoje dvije metode devitalizacije zuba, a to su jednoposjetna i višeposjetna terapija. U načelu ako se postupak dobro napravi i jedan i drugi oblik terapije imaju iste rezultate. Kako bi se pacijent riješio bolova pri prvom posjetu se pristupa trepanaciji (otvaranju) zuba i aplikaciji devitalizacijske paste (laički poznato pod lijek ili otrov). Riječ je o paraformaldehidnom ulošku koji dovodi do devitalizacije pulpe (umrtvljivanja živca). Pasta unutar zuba smije ostati najviše 20 dana kada privremeni ispun kojim je pasta zatvorena počne popuštati, tada pasta djeluje i na okolno tkivo ili kost i dovodi do destrukcije istih. Vrlo je bitno takav uložak ukloniti na vrijeme, no često se dogodi da upravo zbog prestanka bolova pacijent jednostavno više ne dođe na dogovorene termine. Rezultat odgađanja ovog termina će biti nekroza zubnog mesa i na kraju ekstrakcija (vađenje) zuba. Ukoliko se na posjetu dolazi redovno i uložak se ukloni pristupa se liječenju korijenskih kanala (čišćenje, struganje i punjenje). Zavisno od vremena koje zubar ima na raspolaganju i broju korijenskih kanala, zub se može završiti unutar tri do pet posjeta. Vrlo je važno na svaku fazu doći redovno jer svako odgađanje samo dodatno produžuje terapiju.
Apsces (oteklina)
Odontogena upala je lokalna upala kojoj je uzročnik zub. Obzirom na uzročnika možemo je riješiti samo i isključivo terapijom zahvaćenog zuba bilo da je riječ o vađenju ili endodontskoj terapiji.
Odontogena upala, tj. apsces, može se širiti u druge anatomske prostore stvarajući šireću odontogenu infekciju, koja čak može biti uzrok težih komplikacija, sepse, pa i smrtnog ishoda. Međutim, većina odontogenih upala pozitivno odgovara na endodontsku i endodontsko-kiruršku terapiju uz antibiotike. U prvoj posjeti ordinaciji doktor će procijeniti da li je zub potrebno ekstrahirati (vaditi) ili će se upala moći sanirati endodontskom terapijom. Obzirom da apsces izgleda dosta alarmantno (velika oteklina) te onemogućava stomatologa u normalnom radu prvi korak je ekscizija (hirurški rez) nateknutog dijela kako bi se gnoj mogao drenirati i upala popuno smiriti. Uz takvu terapiju pacijentu se propišu i antibiotici. Nakon toga upala se vrlo brzo smiri i prestanu bolovi, a oteklina nestane. No zub je i dalje potencijalni uzročnik ponovljene upale i svakim novim apscesom situacija se dodatno zakomplicira i može dovesti do izuzetno neugodnih posljedica. Zub uzročnik je potrebno tretirati za vrijeme antibiotske kure, bilo da je riječ o ekstrakciji ili o endodontskom liječenju zuba.
Prekrivanje pulpe (IPP, DPP)
Prilikom uklanjanja karijesa kod mladih trajnih zuba koji su često duboki i mekani, dolazi do iritacije pulpe. Iz tog razloga potrebno je pulpi dati vremena da se oporavi, a to se postiže uz pomoć kalcijum-hidroksida. Koji preparat bi trebalo upotrijebiti zavisi od plana dalje terapije. Ako se planira definitivni ispun stavlja se dvokomponetni cement kalcijum-hidroksida. Prognoza IPP-a kod mladih trajnih zuba je povoljna jer pulpa takvih zuba odlično reagira na kalcijum-hidroksid.
DPP kod mladih trajnih zuba je indiciran i primjenjuje se kod malih trepanacijskih otvora nastalih bilo zbog otvaranja pulpe (živca) prilikom čišćenja karijesa ili uslijed traume (puknuće zuba). Postupak je sljedeći: na pulpu se postavlja jedno ili dvokomponetni kalcijum-hidroksid, a zub se tretira privremenim ili definitivnim ispunom.
Terapija se mora kontrolisati jer kalcijum-hidroskid radi sterlinu nekrozu pulpe i isti je potrebno ukloniti nakon određenog perioda, kada je riječ o frakturi zuba koji treba tretirati do apeksifikacije (zatvaranja korijena) onda je nužno zub radiloški pratiti. Ukoliko se odgađaju ovakve redovite terapije i promjene uložaka kalcij hidroksida visoki je postotak mogućnosti da će zub biti trajno oštećen.
