U našoj kulturi ne možemo se pohvaliti sa prevelikom brigom o ličnoj i higijeni usta i zuba. Skoro 50% ispitivanih građana izjavljuje da neredovno pere svoje zube. Zato nije ni čudo što smo po zdravlju zuba među posljednjima u Evropi.
Novija istraživanja (Stomatološki fakultet u Banja Luci) pokazuju da 51,17% roditelja započinje sa čišćenjem zuba kod svoje djece tek poslije druge godine. Od onih koji i započinju sa pranjem zuba prije druge godine, 67,7% to radi neredovno, a 8% roditelja izjavljuje da redovno pere zube bebi prije spavanja.
Uz sve to, pitanje je i kod djece gdje se zubi redovno peru, da li se to i pravilno radi, jer je kod 59% djece registrovano prisustvo zubnoga plaka u kome se nalaze bakterije izazivači karijesa. Osnovne životne i higijenske navike se stvaraju u porodici, a sama startna osnova je veoma nepovoljna jer preko 90% trudnica ima najmanje jedan obolio zub, a prosječno nosi oko 11 oboljelih, izvađenih ili plombiranih zuba zbog karijesa.
A majka je najvažniji prenosilac bakterija, izazivača karijesa, u usta bebe u toku prvih 18 mjeseci. Ukoliko su u ishrani prisutni i slobodni šećeri, eto povoljne osnove za razvoj zubnog kvara. A on je prisutan čak kod 35% naših beba već do druge godine života. Formiranje osnovnih zdravih životnih navika je najvažniji zadatak roditelja. Što se ranije sa njima počne uspjeh u njihovom usvajanju je sigurniji.
I tu nema kompromisa. Tu svakako spada i održavanje oralne higijene. Civilizacija je dovela do niza promjena u ishrani i životnim navikama (prije svega rafinirani ugljeni hidrati i slabije žvakanje) koje su promijenili ravnotežu u usnoj duplji. Praktično je nemoguće vratiti se u potpunosti starom stilu života, ali zato su tu i nove mogućnosti uspostavljanja poremećene ravnoteže, poput četkice i zubne paste.
Kada treba započeti sa higijenom usta kod bebe?
Brisanje desni i jezka sa vlažnom gazicom se započinje i prije nicanja zuba, ujutru i poslije večernjeg obroka. Na jeziku se zadržavaju ostatci hrane, bakterije i gljivice (Candida albicans i dr.) i mogu biti, pogotovu kod pada imuniteta, izvor infekcija i neprijatnog zadaha. Sa jezika se bakterije mogu prenositi na zube kada izniknu. Pokazatelj gljivične inefekcije je stvaranje bijelih naslaga koje se nazivaju soor ili mliječac.
Kako se čiste desni i jezik?
Jezik i desni se mogu prebrisati sa gazicom umočenom u mlaku vodu. Ili sa posebnim tzv. čistačima jezika kojih ima različitog dizajna, ali su često bebice na njih burno reaguju.
Kada se počinje sa pranjem zuba?
Zubi počinju da se peru odmah po njihovom nicanju, što najveći broj roditelja kod nas ne sprovodi, dijelom zbog neobavještenosti, ili zbog velikog otpora koji bebica pruža svakom prilasku ustima. Zbog toga je i rano čišćenje desni i jezika važno, jer se obezbjeđuje neophodna utreniranost, a i beba je već naviknuta (mada i dalje pruža otpor).
Poželjnije je da se ne započinje pranje zuba odmah sa četkicom. Najjednostavnije je detaljno očistiti sve površine zuba sa vlažnom gazicom kao je opisano kod čišćenja jezika i nepca.
Ukoliko dijete pokazuje znake karijes rizika može se koristiti i specijalna maramica natopljen sa ksilitolom, kojih nema za sada na našim tržištima, ali se može napraviti svježi sirup od ksilitola u koji se utapa gazica.
Postoje i posebni rekviziti u obliku naprstka sa četkicom od silikona. Oni nemaju prednosti u odnosu na gazu, ali roditelji često ističu kako su zanimljivije bebicama. Iako nisu skupe, predstavljaju dodatni trošak, potrebno je da se često peru i mijenjaju poslije 2-3 nedelje.
Koliko često se peru zubi?
Bebicama se zubi čiste najmanje ujutru prije obroka i uveče pred spavanje, ali je poželjno i poslije svakog obroka sa slobodnim šećerima, a posebno poslije noćnog obroka i dojenja.
Kada treba početi pranje sa četkicom za zube?
Nije obavezno koristiti četkicu za detaljno pranje zuba prije nego se pojave bočni zubi, ali je dobro da se bebica sa njom igra od prvih dana i povremeno unosi u usta. Isto tako je preporučljivo da roditelji svoje uobičajno pranje zuba vrše pored djeteta kako bi ono dobilo želju da ih kopira, ali od toga ne treba praviti preveliku predstavu, već podrazumijevanu rutinu.
Obična ili električna četkica za zube?
Do sadašnja istraživanja nisu potvrdila prednost u efikasnosti pranja ni sa jednom vrstom. Potrebno je dobro oprati sve površine zuba, a sama četkica ne može to da uradi. Električne četkice po svome dizajnu, propratnim digitalnim efektima, možda može da bude interesantnija i više motivišuća za bebu. Naravno tu je i cijena.
Kako se peru zubi?
Nije dovoljno zube samo prati nego treba i dobro očistiti sve površine u obje vilice i sa spoljašnje i sa unutrašnje strane. Smatra se da je po pet pokreta od desni prema griznim ivicama i površnama u svakom regionu dovoljno da se to ostvari.
Kada treba početi korišćenje zubne paste i koja je najbolja za bebe?
Najefikasnije je da se zubna pasta, ali i cjelokupni preventivni režim, određuje na osnovu ličnog rizika bebe. Ukoliko beba nema znake rizika dobra je bilo koja zubna pasta. Njena primarna uloga je da stvori osjećaj prijatnosti prilikom pranja zuba. Ipak, poželjnije je i kod njih koristiti zubnu pastu sa aktivnim zaštitnim supstancama.
Rizične bebe zahtijevaju efikasniju zaštitu, što obične dečje zubne paste bez ili sa manjim koncentracijama(ispod 1000 ppm) fluorida ne pružaju. Obično pranje zuba za njih nije dovoljno, već su neophodne i jače paste, ali i dodatne preventivne mjere od strane stomatologa. Jače zubne paste mogu da budu sa većim koncentracijama fluorida(od 1000 ppm) koji se u zavisnosti od uzrasta nanose u manjim količinama na četkicu.
Kod djece do 2 godine to je jedna tračica, razmazi (ili zrno pirinča), a od 2-5 godina u veličini zrna graška. Zamjena fluoridima mogu da budu zubne paste sa ksilitolom, ali da se on nalazi u minimalnoj koncentraciji od 10%, ili sa nanoapatitima. Najbolje je da se u jednoj pasti nalaze obje aktivne materije. Pošto takvih pasti za bebe za sada nema na našem tržištu od koristi je kombinacije obje u različitim oblicima nanošenja (paste, sirup, rastvor, gel u cucli, ksilitol lilihip i sl.).
Da li postoje zubne paste koje mogu da zamijene pranje zuba?
Mehaničko čišćenje zuba je neophodno i ne može se bilo čime zamijeniti, ali samo ono nije dovoljno da se odupre snažnim agresivnim napadima savremene ishrane bogate u slobodnim šećerima. Aktivne preventivne materije iz paste su neophodne da ograniče razmnožavanje štetnih bakterija i da podstaknu vraćanje minerala u kristale zubne gleđi, što se naziva proces remineralizacije.
Sredstva za remineralizaciju predstavljaju civilizacijsko kompenzovanje poremećaja ravnoteže na površini zuba usljed savremene ishrane (prije svega zbog odsustva žvakanja čvrste hrane i čestih obroka bogatih u rastvorljivim ugljenim hidratima ). Ipak, ona ne mogu da zamijene dobro mehaničko čišćenje naslaga sa četkicom. Tek udruženi (mehaničko čišćenje + remineralizacija) mogu da pruže zadovoljavajući nivo prevencije.
Šta ako beba pruža snažan otpor kod pranja zuba?
Pranje zuba bebici po nekada liči na “nemoguću misiju”; vriska, griženje, otimanje i sasvim je razumljivo zašto roditelji odlažu ovu aktivnost za “neka bolje vremena”. Pogotovu, ako i sami nisu baš previše motivisani da vode brigu o sopstvenim zubima.
Oralna higijena je jedna od osnovnih životnih navika koje bi dijete trebalo da formira u prvim godinama života, zajedno sa pranjem ruku, kupanjem, uobročenom ishranom, odlaskom na nošu i sl.
U današnje vrijeme pretjerane prezaštićenosti dece, roditelji često popuštaju pred otporom „malih manipulatora“ ne želeći da ih „maltretiraju“ čime se ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje, razvoj i stvara hedonistička ličnost, nesposobna da sprovodi samodisciplinu.
Izbora ipak nema, ono što je neophodno mora se sprovesti “milom ili silom”(jedino ako “dušebrižni psiholozi” ne donesu zakon i protiv pretjerano revnosnih roditelja koji ugrožavaju bebina ljudska prava da prihvataju samo one vještine koje njoj odgovaraju). Zube je potrebno prati čim izniknu(pa čak i prije toga).
Izgovora nema, ma koliko ponekada izgledalo “nemoguće” i podsjećalo na mali rat. Ovdje se jednostavno radi o tome “ko će prvi da popusti”, ako su to roditelji, gubi se kontrola u većini ostalih pokušaja vaspitanja.
Razlog otpora pri pranju zuba, kao i kod stomatološkog pregleda i bilo koje, potpuno bezbolne intervencije u ustima je taj što su usta do treće godine “tabu zona” koju dijete očajnički brani, i svaki prilazak njoj shvata kao “ugrožavanje lične slobode”.
O tome se teško može pregovarati i ubjeđivati. Generalno, svako pregovaranje i dogovaranje sa djetetom do treće godine manje više je uzaludna misija. Ne treba preterivati ni sa nagradam za obavljanje onoga što je normalna životna aktivnost, što je još od većeg značaja za stariju predškolsku djecu.
Najvažniji uslov za formiranje neophodnih zdravih navika kod djeteta je lični primjer. Roditelji treba da peru svoje zube i to da dijete jasno vidi i poželi da kopira. Ne treba od toga praviti pretjeranu predstavu i stvarati ekstremne okolnosti.
Jednostavno mama, tata, braća i sestre ujutru i uveče peru svoje zube i beba ih gleda i igra se sa četkicom, pa se završava sa pranjem njenih zubića. Zatim tu su pozitivni primjeri iz svijeta junaka.
Postoje brojni veoma dobri crtani filmov, slikovnice, aplikacije i igrice sa pozitivnim pristupom i edukativnim opisom. Od same procedure pranja zuba treba pokušati da se napravi igra.
Dozvoliti na primjer djetetu da vam pere zube, da to isto radi sa lutkom ili nekom drugom igračkom, da se zubi zajedno peru ispred ogledala i sl. Dobro je napraviti i pozitivnu atmosferu, puštanjem muzike, koju dijete voli.
Oralnoj higijeni dati prioriteti i posvetiti joj pažnju i vrijeme, kako bi dijete shvatilo da je riječ o nečemu značajnom, a ne samo još jedna radnja koja se otaljava. Kod djece koje već razumiju dosta toga, strogo izbjegavati negativan pristup i prijetnje tipa, da “ako se ne peru zubi oni će boljeti” , “ići će se kod zubara i bušiti”. U početki, bebicu ne treba opterećivati sa previše paste na četkici, poželjno je i mijenjati ukuse pasta. Čišćenje zuba sa gazicom natopljenom u ksilitol isto tako daje prijataniji ukus.
Vrlo često, pozitivna psihologija nije djelotvorna i mora se pristupiti “čistoj sili”. U blagom zagrljaju (ponekada je neophodno i da oba roditelja učestvuju), prstima se razdvajaju usta i detaljno čiste zubi, sa gazicom ili četkicom. Najvažnije je da se ostane staložen i miran i uopšte ne pokazuju emocije na bebinu reakciju, ma koliko ekstremna ona bila.
Uz nježne riječi i osmijeh, kao da se ništa ne događa, obaviti sve aktivnosti koliko i kako treba, poslije toga zagrliti i poljubiti bebicu i nastaviti sa daljom rutinom. Sve ovo će zbunjivati “malog bunovnika”, i kada vidi da otpor ne daje nikakve rezultate, da mama i tata istjeraju svoje, počeće da popušta. Nažalost, junčenje po nekada može da potraje. Strpljenje i upornost je odlučujući faktor, jer ko prvi popusti gubi bitku. A uvođenje bebice u zdrav navike je bitka koja se ne smije izgubiti.
Izvor: drjovan.biz
 pokazuju da 51,17% roditelja započinje sa čišćenjem zuba kod svoje djece tek poslije druge godine){kind=link}