fbpx
NaslovnaZanimljivostiZanimljivosti iz istorije stomatologije (2)

Zanimljivosti iz istorije stomatologije (2)

- Advertisement -

U seriji tekstova koje ćemo objaviti pročitajte niz zanimljivosti iz istorije stomatologije i nevjerovatne podatke o stomatološkim zahvatima starim i do 10 hiljada godina, a pogledajte i  šta su stari Kinezi koristili kao plombe i kada su  napisane prve knjige o stomatološkim tehnikama i metodama.

  • zubar-iz-istorije1U grobovima starih Etruraca (10.- 4. vijeka prije nove ere) pronađeni su najljepši antički primjerci zubnih proteza. Etrurci su upotrebljavali zlatne krune i fiksne mostove kao dentalne proteze od zlatnih traka koje su bile – ukras!
  • Kelsije iz 100. godine prije nove ere, čuveni autor mnogih djela o medicini, opširno opisuje bolesti usne šupljine, uključujući i krvarenja zubnog mesa, čireve u usnoj šupljini, kao i zubarske tretmane koji uključuju sredstva za ublažavanje bolova koja sadrže narkotike, a spominje i materije za stezanje krvnih žila.
  • Stari Rimljani izrađivali su zube od zlata i zlatne mostove. Shvatali su važnost održavanja higijene usta i zuba, te su zube trljali solju, a usta često ispirali vodom. Umjesto čačkalice koristili su riblju kost. Galen (131.-201.) je klasifikovao zube na sjekutiće, očnjake i žvaćne, poznavao je živce zuba i jedan je od prvih koji je govorio o punjenju zuba. Zanimljivo je da je Galen smatrao da zub, jer je od kosti, ne može biti osjetljiv na bol.
  • Kineski medicinski zapis iz 700. godine spominje upotrebu “srebrne paste”, slične amalgamu.
  • Arapski ljekari čistoću zuba smatrali su naročito važnom. Osim čišćenja zuba “štapićem za žvakanje” kojim su polirali zube, imali su i istaknutu arapsku zubnu medicinu. Avicena (980.-1037.) je kao najčešćeg uzročnika zubobolje spominjao malog zubnog crva “koji sebi gricka put u zubu”. Najveći arapski hirurg, Abulcasis (930.- 1013.) napisao je enciklopediju medicine “Al Tasarif” u kojoj je opisao i dentalne instrumente. Abulcasis je jedan od prvih koji je učio da zubi koji nedostaju moraju odmah biti zamijenjeni vještačkim, ljudskim, ili napravljenim od kostiju vola, jer se narušava ravnoteža u ustima.
  • Tokom srednjeg vijeka, u periodu od 11.-15. vijeka u Evropi dolazi do velike stagnacije u liječenju zubnih bolesti jer se lijekari opšte prakse nisu bavili zubnom medicinom, prepustivši je brijačima. Ovi putujući šarlatani izvodili su dentalne intervencije na javnim mjestima, po sajmovima, i više su štetili nego koristili. Najčešća dentalna intervencija u srednjem vijeku bila je vađenje zuba.
  • U periodu renesanse Benedeti je opisao traume zuba, djelovanje žive na dentalnu strukturu i upotrebu opijuma kao sredstva protiv zubobolje. Leonardo da Vinči prvi je precizno opisao forme zuba, maksilarne i frontalne sinuse, odredio je tačno broj zuba kod čovjeka i broj njihovih korijena. Vesalius je objasnio da su zubi osjetljivi na bol zbog živaca koji ulaze u njihove korijene. Renesansne zubne intervencije obavljane su zajedno s ostalim specijalnostima medicine u zajedničkoj prostoriji – medicantrini. Italijanski izvori oko 1400. godine spominju punjenje zubnih šupljina zlatnim listićima.
  • Od 1530. godine, kad je u Lajpcigu objavljena prva knjiga posvećena samo dentalnoj problematici počeo je razvoj dentalne literature (W. Resch, W. H. Ruffs, J. Horst, F. Martinez, Eustachius, Cardanus i dr.).
  • Početkom 18. vijeka, u periodu baroka, usavršavaju se tehničke metode pri izradi protetičkih nadoknada, a stomatologijom se počinju baviti specijalisti hirurzi-brijači koji su bogatašima dolazili u kuću kako bi ima liječili zube. Oboljeli dio zuba kojeg je napao karijes, bio je tretiran “zubarskom bušilicom” – metalnim štapićem kojeg je ljekar brzo okretao između dlanova. Da bi šupljinu zaštitili od uticaja zraka, ispunjavali bi je mekanim materijalom, ali to je imalo kratkotrajan efekat. Jedan od tih hirurga-brijača bio je francuz Pjer Fošar (1678.-1761.) – “otac moderne stomatologije”. Fošar nije poznavao etiologiju karijesa, ali znao je kako da otkloni kariozne mase, kako kauterizirati i plombirati zube upotrebom mekanog olova i tako reparirati zub. U svojoj knjizi “Zubar-hirurg, rasprava o zubima”, opisuje osnove oralne anatomije, znakove i simptome oralne patologije, metode liječenja zuba od karijesa, uključujući i restauraciju zuba, periodontalne bolesti, ortodonciju, zamjenu za nedostajuće zube te transplantaciju zuba. Nakon njegove knjige uslijedile su druge ostalih autora širom Evrope. Naročito su bile popularne knjige engleskog vojnog hirurga Džona Hantera – “Natural History of Human Teeth” (1771. ) i “Practical Treatise on the Diseases of the Teeth” (1778.).
- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -