Zubni karijes danas predstavlja najčešću hroničnu infektivnu bolest kod djece i zbog toga je potrebno na vrijeme djelovati kako bi se spriječio njegov nastanak.
Postoji veliki broj preventivnih postupaka, a zalivanje fisura predstavlja jednu od najznačajnijih mjera koja se provodi u stomatološkoj ordinaciji u svrhu sprječavanja pojave karijesa kod djece i adolescenata.
Svi bočni zubi imaju griznu površinu na kojoj se nalaze kvržice i jamice (fisure), formirajući specifičnu morfologiju koja nam olakšava žvakanje hrane.
Zbog takvih anatomsko-morfoloških karakteristika griznih površina zuba, hrana se vrlo često zadržava na tim mjestima, a četkica za zube ne može u potpunosti ukloniti naslage hrane, pa se na tim mjestima češće razvija karijes nego na glatkim zubnim površinama.
Postupak zalivanja fisura provodi se upravo s namjerom da se jamice i fisure zuba zaštite od pojave karijesa. Sam zalivač predstavlja protektivni sloj materijala koji prekriva fisurni sistem zuba, a cilj mu je da smanji broj retentivnih mjesta na kojima će se hrana zadržavati.
Osim toga, dentalni zalivači imaju sposobnost otpuštanja fluorida i na taj način djeluju antikariogeno.
Kada i kome je potrebno zalivanje fisura?
Zalivanje fisura preporučuje se već u periodu mliječne denticije, ukoliko je procijenjen povećan rizik od nastanka karijesa kod pacijenta, a idealno između treće i četvrte godine života, kada se očekuje da dijete ima sve mliječne kutnjake u usnoj šupljini.
Mliječni zubi su od izuzetne važnosti za normalan razvoj vilica i smještanje stalnih zuba, za pravilan govor i mogućnost adekvatne ishrane djeteta, a zalivanjem fisura čuvamo mliječne kutnjake duži vremenski period i štitimo ih od pojave karijesa sve do njihove prirodne smjene stalnim zubima.
Kada je riječ o stalnim zubima, zalivanje fisura preporučuje se neposredno nakon nicanja bočnih stalnih zuba, odnosno u momentu kada je grizna površina u potpunosti vidljiva u usnoj šupljini, a zub nije u potpunosti nikao.
Na taj način se stalni zubi mogu zaštititi od karijesa od samog trenutka njihove erupcije.
Prilikom stomatološkog pregleda, stomatolog će odrediti da li je mladi pacijent kandidat za zalivanje fisura ili ne, uzimajući u obzir različite individualne faktore kao što su morfologija zuba, prethodno karijes iskustvo, prisustvo aktivnih karijesnih lezija, primjena fluorida i slično.
Na osnovu ovih faktora određuje se da li kod pacijenta postoji povećan rizik od pojave karijesa i da li je zalivanje fisura adekvatna preventivna mjera za tog pacijenta.
Ukoliko se radi o medicinski kompromitovanoj djeci ili o djeci sa poteškoćama u fizičkom ili mentalnom razvoju, tada se zalivanje fisura preporučuje na svim zdravim bočnim zubima.
Kako se provodi postupak zalivanja fisura?
Bitno je naglasiti da je postupak zalivanja fisura potpuno bezbolan i zbog toga predstavlja dobru pripremu djeteta za buduće posjete stomatologu.
Nakon detaljnog kliničkog pregleda i postavljanja pravilne indikacije, preporučuje se skidanje mekih naslaga sa zuba pastom bez fluora kako bi zalivač što bolje prionuo na površinu na koju se nanosi.
Radno polje se izolira i pripremi za nanošenje zalivača tako što se na zub prvo nanosi poliakrilna kiselina koja će omogućiti adheziju zalivača i površine zuba, koja se nakon zatim ispere i zub se posuši.
Zatim se nanosi zalivač koji se aplicira na čitav fisurni sistem zuba, a višak se ukloni. Nakon stvrdnjavanja materijala sondom se vrši kontrola postavljenog zalivača i provjera okluzije artikulacionim papirom. Čitav postupak ne traje više od 10 minuta.
Autorka je apsolvent Stomatološkom fakulteta Univerziteta u Sarajevu
