Šesti mjesec je karakterističan period zbog nicanja prvih zubića, ali stručnjaci navode da, može doći do toga da vas zubići iznenade i pojave se ranije.
Međutim kod nekih beba mogu i zakasniti. Uzroci preranog nicanja mogu biti nasljednog faktora ili posljedica pojačanog rada endokrinih žlijezda. U slučaju da zubići kasne, roditelji treba da se obrate stomatologu koji će odrediti dalje korake, odnosno načine praćenja zubića i čitavog procesa.
Uzrok kašnjenja može biti različit. Na ovu temu razgovorali smo sa dr Milenom Rađan Gajić, spec. preventivne i dječije stomatologije.
„Nicanje zuba predstavljaju svi pokreti zuba od perioda formiranja zubne klice do postavljanja u zubni niz. Nakon razvoja klice zuba u vilicama, zubi moraju preći put do mjesta gdje obavljaju svoju funkciju. Međutim, i nakon nicanja, zub nastavlja da se kreće, mijenjajući svoj položaj u odnosu na susjedne zube, zube antagoniste kao i na okolnu kost. Sam razvoj zubne klice, nicanje, razvoj i završetak rasta korijenova zuba genetski su određeni i razlikuju se za odgovarajuće grupe zuba. Na te procese mogu uticati brojni faktori, kao što su: pol, rasa, prisutvo infekcije ili traume i sl. Generalno, procesi razvoja i nicanja zuba nešto brže se odvijaju kod djevojčica“, objašnjava doktorka Rađan Gajić.
Zakašnjelo nicanje mliječnih zuba obično je praćeno i kašnjenjem u nicanju stalnih zuba.
„Ukoliko se zub nakon šest mjeseci ili duže od prosječnog vremena nicanja zuba, ne pojavi u ustima, smatramo da se radi o zakašnjelom nicanju. Zakašnjelo nicanje mliječnih i stalnih zuba češće se javlja od preranog nicanja zuba, a može biti posljedica djelovanja lokalnih ili opštih faktora. Lokalni faktori koji mogu dovesti do kasnog nicanja zuba su: udaljenost zubne klice od mjesta erupcije, prisustvo prekobrojnih zuba, cista, tumora ili ankiloza same zubne klice (srastanje zuba sa koštanim tkivom). Kada se radi o opštim faktorima govorimo o mogućoj disfunkciji endokrinog sistema, malnutriciji, raličitim sindromima (Down sindrom, hipotireoidizam, rahitis, pituitarizam, kleidokranijalna dizostoza). Zakašnjelo nicanje mliječnih zuba obično je praćeno zakašnjelim nicanjem i stalnih zuba“.
Ukoliko dolazi do kašnjenja u nicanju, potrebno je utvrditi uzrok kako bi se počelo sa terapijom.
„Zakašnjelo nicanje zuba predstavlja stanje za koje je neophodno utvrditi uzrok i zavisno od uzroka, započeti sa odgovarajućom terapijom. Koji god uzrok da je u pitanju zahtijeva praćenje postojećeg stanja, te provođenje najbolje terapije, u individualnom smislu, kako bismo omogućili postavljanje zuba na njegovo mjesto u zubnom nizu. Na taj način omogućujemo pacijentu normalno funkcionisanje i održavanje oralne higijene, te samu prevenciju bolesti zuba“
Ako zubi ne niknu u očekivano vrijeme, potrebno je napraviti kompletnu dijagnostiku kako bi se utvrdio razlog i odredila terapija.
„Uzima se kompletna opšta i stomatološka anamneza, obavlja se klinički pregled i radiološka analiza. Potrebno je obratiti pažnju na različitost u vremenu nicanju zuba na lijevoj i desnoj strani, jer su i to stanja koja mogu ukazivati na patološke promjene. Koliko god da je nicanje zuba prirodna i spontana pojava, toliko je to kompleksan događaj koji još u potpunosti nije razjašnjen. Postoji veliki broj stanja i bolesti koji mogu prouzrokovati poremećaje u nicanju zuba, a većina svih navedenih je asimptomatska i dijagnostikuje se slučajno, prilikom rutinskog pregleda. Zato su važni rani pregledi u dječijoj dobi i redovne kontrole, kako bismo na vrijeme uočili nepravilnost u nicanju i razvoju zuba i započeli sa odgovarajućom terapijom“.
Ako kod djeteta uočimo nedostatak zuba u zubnom nizu, pravimo detaljnu dijagnostiku, kako bismo dobili dijagnozu i utvrdili uzrok.
„Najvažnije pomoćno dijagnostičko sredstvo je ortopantomografija, na kojem možemo uočiti tumorozne ili cistične promjene, prekobrojne, impaktirane zube, te na osnovu toga planirati terapiju. Važno je ustanoviti i etiologiju pojedinog poremećaja jer nas to upućuje na izbor adekvatne terapije. S terapijom je potrebo započeti što prije kako bismo spriječili posljedice na kompletan orofacijalni sistem, što možemo učiniti ortodontskom, hiruškom ili kombinovanom hiruško – ortdontskom terapijom“, zaključila je doktorka Rađan Gajić.
Tekst je nastao u saradnji sa JZU „Zavod za stomatologiju“ iz Banjaluke
