U savremenom svijetu spoljna ljepota postala je glavni faktor uspjeha i opšte prihvaćenosti pojedinca.
Lijep i zdrav izgled, kao imperativ savremenog čovjeka, uveliko je uslovljena i lijepim osmijehom, pa se u skladu s time danas sve više odraslih osoba odlučuje za ortodontsku terapiju jer žele da imaju “osmijeh s naslovnice”, čemu u prilog idu i moderne, estetski prihvatljivije ortodontske naprave, kao i reklamne kampanje koje promovišu savršen osmijeh.
Nekada je vladalo mišljenje da je ortodontska terapija namijenjena samo djeci i adolescentima, ali danas je ortodoncija toliko napredovala da je taj stav postao predrasuda, a moderna ortodoncija prerasla starosne granice i prestala biti ograničena starosnom dobu.
Postizanjem funkcijskih i estetskih poboljšanja, savremena ortodoncija u današnje vrijeme pomaže i odraslima da se osjećaju bolje, privlačnije i zadovoljnije, što se pozitivno odražava i na njihovo samopouzdanje, afirmaciju u društvu te privatne i poslovne kontakte.
Realna očekivanja prije svega
Prije početka ortodontske terapije važno je znati koji su pacijentovi problemi vezani uz oralno zdravlje i koja su njegova očekivanja, nakon čega je potrebno napraviti detaljan plan terapije i prezentovati ga pacijentu.
Kod određenog procenta odraslih pacijenata očekivanja od terapije su nerealna i nedostižna, pa u tim slučajevima treba postići kompromis između očekivanja i realnih terapijskih mogućnosti.
Odrasli pacijenti najčešće zahtijevaju estetsku ortodontsku napravu, odnosno da je ona nevidljiva ili što manje vidljiva jer su zabrinuti kako će okolina na to reagovati.
Današnje tržište nudi nekoliko vrsta estetskih naprava. One koje se najčešće koriste umjesto konvencionalnih metalnih bravica su keramičke i safirne bravice, terapija prozirnim udlagama (alignerima) te lingvalne bravice, koje se lijepe s unutarašnje strane zuba i potpuno su nevidljive.
Želim istaknuti da svaka od navedenih naprava ima svoje prednosti i mane, indikacije i kontraindikacije te da o izboru naprave i vrsti terapije odlučuje isključivo ortodont, koji ima zadnju riječ kad je riječ o odabiru optimalnog rješenja, kao i u procjeni koji pacijenti nisu kandidati za ortodontsku terapiju zbog nezadovoljavajuće oralne higijene, nedostatka motivacije ili nerealnih očekivanja.
Zavisno o težini slučaja, ortodontska terapija može trajati od nekoliko mjeseci pa do dvije ili tri godine.
Pođimo od početka
Kliničkim pregledom najprije treba ustanoviti kakvo je stanje u usnoj šupljini, uključujući nedostatak ili oštećenje zuba i potpornih tkiva kao i pacijentovu sposobnost održavanja dobre oralne higijene, što je od presudne važnosti za oralno zdravlje uopšteno, a posebno kad je riječ o fiksnom ortodontskom aparatu.
Tako se izbjegavaju brojne komplikacije koje nastaju kao posljedica loše oralne higijene (upala zubnog mesa, bujanje zubnog mesa, demineralizacija gleđi, to jest bijele pjege koje uz lošu higijenu prelaze u karijes).
Svakako treba obratiti pažnju i na eventualne parodontološke probleme, koji su mnogo češći u odrasloj dobi. No, bez obzira na to o kojoj je vrsti terapije riječ, ortodontska terapija može početi tek u trenutku kada su svi zubi sanirani i kada je očišćen zubni kamenac.
Timski pristup i interdisciplinarna saradnja
S obzirom na sve veća očekivanja današnjih pacijenata kad je riječ o estetskim i funkcionalnim mogućnostima dentalnog tretmana, u današnje vrijeme djeluju visokospecijalizirane ustanove u kojima su naglašeni timski pristup pacijentu i interdisciplinarna saradnja, to jest saradnja više doktora, specijalista i subspecijalista različitih područja s ciljem postizanja najboljeg mogućeg rezultata u funkcijskom i estetskom smislu.
Uloga ortodonta je sa svim drugim stručnjacima u timu postaviti realne ciljeve liječenja koji će zadovoljiti potrebe pacijenta.
Pomoćna ortodontska terapija kod odraslih osoba
Uopšteno rečeno, ortodontska terapija kod odraslih osoba može biti sveobuhvatna (terapija svih zuba) ili pomoćna (ortodontska terapija koja je dio šireg terapijskog plana, gdje se uz pomoć ortodoncije nastoje stvoriti optimalni uslovi za druge stomatološke zahvate).
U novije vrijeme, kod odraslih osoba bilježi rast pomoćna ortodontska terapija. Da bi se postigao maksimalni učinak dentalnog tretmana, kod odraslih često nije dovoljna samo ortodontska terapija, nego nakon nje i protetska, kirurška i parodontološka terapija.
U takvim slučajevima ortodontska terapija provodi se s ciljem stvaranja optimalnih uslova za druge stomatološke zahvate te je samo jedna komponenta u složenom postupku koji uključuje saradnju nekoliko dentalnih specijalnosti.
Kod mnogih odraslih pacijenata često nalazimo nedostatak jednog ili više zuba. U tom slučaju, najbolji rezultati mogu se postići kombinacijom ortodoncije, hirurgije i protetike.
Interdisciplinarna saradnja specijalista ortodoncije, protetike i oralne hirurgije ostvaruje se u vidu pomoćne terapije, u sklopu koje se fiksnom ortodontskom terapijom pokušavaju stvoriti optimalni uslovi za postavu implantata i izradu protetskog rada (mosta, krunica, ljuskica), ili se podižu nagnuti molari, popravlja križni zagriz, stvara prostor za ugradnju implantata itd.
Optimiziranje položaja zuba može poboljšati zdravlje parodonta, smanjiti patološku okluziju i očuvati zubne strukture. Nakon završetka ortodontske terapije, zubi koji nedostaju nadoknađuju se protetskim nadomjescima ili se ugrađuju implantati na kojima se izrađuju krunice iz visokoestetskih materijala.
Uz ortodontsku terapiju kod velikog se broja odraslih osoba sprovodi se izbjeljivanje zuba, izrađuju se estetski ispuni ili keramičke ljuskice. Ako nema dovoljno zubnoga tkiva za izradu kompozitnog ispuna, a oštećenje zuba nije toliko veliko da zahtijeva izradu zubne krunice, izrađuju se estetski inlay, onlay i overlay.
S obzirom na to da su kod odraslih pacijenata znatno češći parodontološki problemi (parodontitis, gingivitis, gingivna hiperplazija i gingivne recesije), parodontološku bolest treba dovesti pod kontrolu prije početka ortodontske terapije različitim postupcima koje pruža današnja moderna parodontologija.
Ako je stanje parodonta stabilno, ortodontska terapija se može sprovesti, ali uz oprez, što u praksi zahtijeva korištenje slabijih sila te ponekad produženo trajanje terapije uz redovnuu parodontološku kontrolu, ako je potrebna.
Bez obzira na to o kojem je problem riječ, uspješnih rezultata nema bez pravilnog pristupa pacijentu i njegove saradnje, primjene osnovnih terapijskih smjernica i timskog pristupa. Međutim, jednako tako, važno je svakom pacijentu pristupiti individualno, a smjernice prilagoditi starosti pacijenta, kao i njegovim finansijskim mogućnostima.
Izvor: Vaše zdravlje/dr Andrijana Kovačić
