Ortodoncija je oblast stomatologije koja se bavi ispravljanjem nepravilnog položaja zuba i položaja vilica. U periodu mješovite denticije. kada su prisutni i mliječni i stalni zubi, željeni efekat se postiže mobilnim aparatima, a u periodu stalne denticije fiksnim protezama.
Cilj ortodontske terapije je postići pravilan i estetski izgled zagrižaja, koji će omogućiti optimalnu funkciju žvakanja i preraspodjelu sila tako da dobijemo jednako opterećenje svih zuba.
Ima li neko vrijeme, godište kada dijete treba da dođe u posjetu ortodontu?
„Prilično je indivindualno. Kod nekih nepravilnosti mi sa ispravljanjem, da bi kasnije spriječili veće komplikacije u dobu od 18, 19 godina i neku eventualnu saradnju sa maksilofacijalnim hirurgom, treba da se krene sa šest godina. Kod je kod nekih drugih nepravilnosti, to prerano. Zato je važno da dijete krene kod dječijeg stomatologa, to je onaj uzrast tri, tri i po godine. Ono što očekujemo od kolega mi ortodonti, da oni uoče tu nepravilnosti da upute ga kod ortodonta, koji nije zastupljen u svim stomatološkim ordinacijama. Onda mi uradimo klinički, specijalistički pregled i utvrdimo da li ćemo dijete pratiti naredne godine i onda odrediti pravi momenat kada se kreće sa terapijomn. Prosjek što se djeteta tiče je 8,9,10 godina. Zavisi koja nepravilnost je u pitanju. Mi ne radimo što se tiče samo zuba, jer se radi i nepravilnosti skeleta. To znači da su u pitanju gornja ili donja vilica ili obje. Sve je to povezano, djete se navikne na stomatologa, kod nas nosi samo ortodontske aparate, a sve ostale intervencije radi njegov stomatolog“, objasnila je dr Ivana Čupić, specijalista ortodoncije u emisiji „Uzdravlje i svakom dobro“.
Estetika je ono što drugi ljudi vide, kao i mi u ogledalu. Najvažnije je koliko je osmijeh svakodnevno funkcionalan.
„Pacijenti kažu skrivao sam osmijeh, nikada se nisam slikao sa širokim osmijehom, stavim ruku kad se smijem…, ali ono što pacijenti ne vide je kada je nepravilan zagrižaj, prenos sila je, kada su gornji i donji zubi u kontaktu, je prilikom žvakanja nepravilan, a na taj način se oštećuje i kost. Kod takvih ljudi se mnogo ranije i brže razvija parodontopatija. To je gubitak kosti i mi to sprejačavamo. Ono što pacijenti kažu da ne mogu ni konac da provuku, svjesni su te tjeskobe i ne mogu dobro da očiste zube. Rasterećenjem i rješavanjem te tjeskobe, oni mogu da održavaju higijenu i nema toliko karijesa“.
Danas možemo da vidimo ljude sa ortodontskim aparatima sa 40, 50 godina, što je ranije bilo nezamislivo.
„Vremenska granica, odnosno godište za nošenje ortodontskog aparata ne postoji. Ono što nama može da ograniči terapiju, što je nama važno jeste da vidimo taj OPT snimak i da kliničkom pregledom i snimkom vidimo kakvo je stanje kosti i zuba. Danas je tehnologija napredovala da su to sada jako male bravice na fiksnim oprtodonstkim aparatima. Sada mnogo više nego ranije, ljudi posvećuju pažnju redovnim dolascima i prevenciji i mnogo više ljudi ima očuvane kost i zube, izliječene, svoje u tim godinama i tu zaista možemo da pomjeramo“.
Pratimo što se dešava u svijetu u stomatologiji, možemo da pronađemo uslugu kao u Parizu, Londonu, Berlinu…, ali po znato nižim cijenama.
„Imamo udruženje ortodonata Srbije, svi smo umreženi, jako je puno seminara, kongresa i u Evropi i strani predavači dolaze u Srbiju, odlazimo u inostranstvo, pa i sa ortodontima iz Amerike, odakle je i krenula fiksna tehnika. Ova mobilna funkcionalna i pločasti aparati su od evropskih ortodonata i je sve na apsolutno istom novou, razmjenjuju se iskustva na mjesečnom nivou“, zaključila je dr Ivana Čupić.
