Svakoga ko pogleda biografiju doktora Đorđa Lalića, ne može da odoli da ne pročita koje je škole i fakultete završio. Tjera te da se pročita do kraja i da se divi onom što je uradio na svojoj edukaciji. Završio je srednju zubotehničku školu u Beogradu (2001). Nakon srednje škole upisuje i završava V stepen iz oblasti fiksna protetika i mobilna protetika-skeletirana proteza.
Aktivno se bavio zubnom tehnikom do završetka studija. Stomatološki fakultet u Pančevu je upisao 2003. godine i diplomira prvi u generaciji (2008) sa ocjenom 10 odbranivši diplomski rad na temu „Metode endoosealne implantacije“.
U toku studija radio je kao demonstrator i klinički ljekar na katedri za oralnu hirurgiju u periodu od 2005-2008.godine. Nakon obavljenog obaveznog staža i položenog državnog ispita osniva Stomatološki centar „Dental City“. Specijalisticki ispit iz oblasti oralna hirurgija je položio 2016. godine.
Polja užeg interesovanja su mu: implantologija, stomatološka protetika i oralna hirurgija u kojima se redovno usavršava i aktivno učestuje na kursevima, kongresima i seminarima kako u zemlji tako i u inostranstvu. Prije sedam godina sa svojim timom je osvaji prvu Nagradu na međunarodnom Quintessence kongresu u Zagrebu. U sklopu ordinacije osniva “Dental City Edukativni Centar” i organizuje niz eudkacija iz oblasti implantologije i stomatoloske protetike. Zvanicni je trener MIS implantog sistema, član je Stomatološke komore Srbije, SLD, SOLAS-a… Biografija za ponos.
„Prva ljubav jeste zubna tehnika i protetika i bavio sam se zubnom protetikom, odnosno mobilnom protetikom. Poslije sam upisao fakultet, naišao na hirurgiju, „zalijepio“ se za hirurgiju. E sada odakle cijela kombinacija. Zato što je protetika osnovna ljubav, zato i držim kurseve iz protetike, a sa druge strane kao hirurg se u praksi susrećem sa protetskim problemima i onda sam spojio lijepo i korisno i došao do ovoga kursa, vidim da kolege dobro reaguju i izlaze sa znanjem koje primjenjuju u praksi“, istakao je za naš portal dr Lalić.
Odakle ljubav da sve to završite?
„Moj deda je bio stomatolog. Međutim, ne pamtim ga iz vremena kada je bio stomatolog, a vjerovatno je genetika uradila svoje. Sa druge strane i porodica me je usmjerila na to, prepoznali su da mogu da budem stomatolog, „primilo“ se na mene i evo me gdje sam“.
Često imamo pitanja vezano za proteze – totalne proteze, skeletirane proteze. Kako se koristi koja vrsta proteza?
„Zavisi od indikacije, a generalno svi mi koji smo u modernoj stomatologiji težimo ka savremenim rješenjima, nekim novim tehničkim i tehnološkim dostignućima. Negdje se, ipak, svi vraćamo na klasičnu stomatologiju, koja je prijeka potreba stanovništva. Mislim da totalna proteza jeste dobro rješenje ukoliko ne postoje uslovi za implantate ili neko pomoćno sredstvo za retanciju te proteze. Ne treba bježati od klasične stomatologije već samo poštovati pravilnu indikaciju i pravilan plan terapije da bi pacijenti bio zadovoljan“.
Koliko je digitalna stomatologija pomogla da se sve brže rješava? Prije je bio otisak, pa se nosi kod tehničara, pa onda proba jedna, druga…?
„Digitala je nešto što je sadašnjoj, ne budućnost, ali se negdje borim sa digitalom zato što olako prihvatamo te tehnologije, a u svemu tome smo zaboravili osnovne stvari – jasna demarkacija, jasna preparacija, kao uslov za dobru protetiku i dobar rad generalno. Tako i implantologija, pošto se bavim njom – digitalno navođenje implantata je sjajna stvar, ali isto tako ne treba zaboraviti osnovne postulate implantologije i vodite se indikacijama i pravilnim izborom tehnike rada, pravilno postavljenim planom terapije, a digitala može samo da nam pomogne u tome i da nam olakša rad, ali ne smije da bude glavno sredstvo za vođenje prema pacijentu“.
Koliko je teško pratiti sve te moderne trendove?
„Jako je teško pratiti. Digitalna tehnologija donosi brze promjene, mijenja se iz dana u dan i teško je pratiti svaki korak, svu promjenu tehnologije, sve moderne stvari, ali ne treba bježati od digitale. Treba ulagati, treba se edukovati, treba kupovati mašine, ali u granicama normale. Ako uđemo u sve to da pratimo, pogubićemo se, izgubićemo osnovne pojmove o stomatologiji i jurićemo više taj tehnološki razvoj umjesto da se posvetimo pacijentu, razgovoru sa pacijentom, postavljanju indikacije i da saslušamo prvo želje pacijenta. Mi često u praksi vidimo pacijenta, imamo viziju šta treba da uradimo, ali ne slušamo pacijenta. Najveći problem je komunikacija između pacijenata i nas, a to se sve dešava zbog brzine rada, što današnje vrijeme donosi tehnološke promjene, smanjuje se vrijeme. Jednostavno smo u žurbi i često zaboravimo na pacijenta“.
Stvara li to probleme kada se ne sluša pacijent, kod izrade radova?
„Dešava se da stvara probleme, jer ne slušamo pacijenta, već radimo ono što mi mislimo da treba, a pacijent to uopšte nije želio. Očekivanja pacijenata često budu prevelika, a mi smo ti koji moramo da porazgovaramo sa njima, da im objasnimo i da nađemo zajednički put da bi bio zadovoljan“.
Završi se fakultet, neki misle da je to dovoljno. Koliko je važna edukacija da se unaprijedi sve ono što ste naučili?
„Jako je važna edukacija i mislim da je prijeko potrebna. Fakultet donosi jednu težinu znanja, a razvijaju se nove tehnologije, novi pristupi i sve to treba pratiti. Isto tako smatram da su kursevi sjajna stvar, ali se često postavlja pitanje specijalizacije. Daleko od toga da smatram da kurs treba da zamijeni specijalizaciju, jer je specijalizacija osnovna edukacija, a kursevi su tu samo da bi potpomogli klinički rad ljekara“, zaključio je dr Lalić.
