Vađenje zuba

Vađenje zuba predstavlja skup postupaka kojima se zub odvaja od zubne čašice i uklanja iz nje. S obzirom da je zub mnogobrojnim vlaknima čvrsto vezan za viličnu kost, vađenje neminovno podrazumijeva, pored pravilne tehnike i primjenu sile. Ono što je bitno jeste da ta sila mora da bude odgovarajuće jačine i pravilno usmjerena da bi se spriječilo bilo kakvo oštećenje kosti. Zbog toga se tokom vađenja, pogotovo višekorijenih zuba, primjenjuju različite metode kao što je naprimjer presjecanje korjenova – separacija jer se na taj način olakšava njihovo vađenje i čuva vilična kost.

U toku jedne posjete, može se izvaditi jedan ili više zuba. Nakon vađenja zuba u ustima ostaje otvorena rana koja lagano zarasta. Samo zarastanje prolazi kroz nekoliko faza, a za pacijenta je veoma značajno da bude upoznat sa onim što može da vidi u rani. Neposredno poslije vađenja, nakon prestanka krvarenja, u rani se formira krvni ugrušak. On je crvene boje i blago elastičan. U tom periodu zabranjeno je ispiranje usta jer to može da dovede do ispadanja ugruška što prouzrokuje bolove u rani i ponovno krvarenje.

Nakon dva, tri dana dana gornja površina ugruška postaje bjeličasta zbog taloženja fibrina što je normalan proces zarastanja, a ne gnojenje rane što pacijente obično zbunjuje i plaši. Posle tri, četiri dana počinju da se stvaraju novi krvni sudovi da bi poslije dvije nedelje rana bila prekrivena novom sluzokožom. Zarastanje i obnavljanje kosti traje najduže, tako da je potrebno četiri do šest mjeseci da bi se taj proces završio.