Vađenje (ekstrakcija) zuba je stomatološka intervencija koja podrazumijeva odvajanje zuba iz zubne čašice (alveole) i njegovo uklanjanje iz usne duplje.
Razlozi zbog kojih je indikovano vađenje zuba mogu biti različiti, od različitih oboljenja, kao što su veliki karijesi, uznapredovala parodontopatija ili veliki pariapikalni procesi na vrhu korijena zuba, preko preloma do čisto strateških razloga, kada se neki zub vadi najčešće u ortodontske svrhe.
Međutim, vrlo često se nailazi na pitanje da li vađenje zuba treba da obavi polivalentni stomatolog ili specijalista oralne hirurgije?
Kada postoji razlog za vađenje zuba, naročito patološke prirode (karijes, parodontopatija, ciste, frakture), neophodno je da se zakaže termin kod Vašeg stomatologa.
Na osnovu kliničkih ispitivanja i analize RTG snimka, stomatolog će procijeniti stanje Vašeg zuba, da li je on indikovan za vađenje, ili pak može da se spasi, a zatim procijeniti da li se vađenje može sprovesti odmah, ili je potrebno pacijenta uputiti kod oralnog hiruga.
Ukoliko na osnovu pregleda i RTG snimka stomatolog zaključi da postoje uslovi za vađenje zuba, ono se može bezbjedno izvesti u lokalnoj anesteziji. Međutim, brojni su razlozi kada se bez razmišljanja u intervenciju treba uključiti oralni hirurg:
*Impaktirani zubi su zubi koji nisu uopšte iznikli, već su ostali zarobljeni u kosti. U najvećem broju slučajeva su u pitanju treći molari, odnosno umnjaci, mada se mogu sresti i drugi zubi koji nikad nisu iznikli.
Nerijetko oni mogu praviti probleme u vidu bolova, ograničenog otvaranja usta, vrše pritisak na susjedne zube, izazivajući njihovo pomjeranje, kada je indikovano njihovo uklanjanje.
Pošto ne postoje mogućnosti da se vađenje sprovede u uslovima opšte stomatologije, neophodna je hirurška intervencija, kako bi se zub oslobodio i uklonio.
*Semiimpaktirani zubi su zubi koji su iznikli, ali ne u potpunosti. Iz sličnih razloga kao i impaktirani zubi, moraju se vaditi hirurškim putem.
Najčešći razlog za njihovo vađenje je otežano čišćenje i samočišćenje, zadržavanje hrane, što može dovesti do upalnih procesa okolnog mekog tkiva (perikoronitis) i razvoja teško liječivih karijesa.
*Položaj zuba u odnosu na neke anatomske strukture može biti otežavajuća oklonost za njihovo vađenje. Npr. ponekad gornji bočni zubi mogu imati intiman kontakt sa sinusom, ili pak da komuniciraju sa njim, tako da postoji opasnost od otvaranja sinusa u toku intervencije.
Zbog toga je neophodno da intervenciju sprovede oralni hirurg, koji će odmah preduzeti potrebne mjere ukoliko dođe do otvaranja sinusa i omogućiti njegovo zarastanje.
*Anatomija samog zuba je vrlo čest razlog da se pacijent uputi na oralnu hirurgiju. Zubi sa krivim ili zadebljalim korjenovima su skloni pucanju u toku rutinskog vađenja zuba kliještima i polugama.
Zbog toga se pacijent upućuje kod oralnog hirurga, koji će preduzeti potrebne mjere ukoliko dođe do ove komplikacije u istoj seansi.
*Količina zubnog tkiva je takođe bitan indikator da li će vađenje sprovesti stomatolog ili oralni hirurg.
Nerijetko veliki destruktivni karijesi ili frakture zuba dovode do gubitka cijele krunice zuba i dobrog dijela korijena zuba, tako da su oni fizički nedostupni za aplikaciju klešta i poluga kako bi se izvadili.
*Ponekad, iako postoje svi uslovi da se vađenje zuba izvede u lokalnoj anesteziji kod stomatologa, može doći do nepredviđenih komplikacija, najčešće u vidu pucanja zuba, kada je potrebno da započetu intervenciju nastavi oralni hirurg.
Najčešće se to dešava kod genetski tankih i slabih zuba, sklonih lomovima, ili zuba koji su čvrsto vezani za kost.
Bez obzira na to da li će vađenje zuba izvesti polivalentni stomatolog ili oralni hirurg, potrebno je da se pacijent pridržava svih uputstava za vrijeme i nakon intervencije, kako bi se smanjila mogućnost pojave komplikacija, a sam proces zarastanja bio što komforniji za pacijenta.
Izvor: ordinacija Royal Dental
 zuba je stomatološka intervencija koja podrazumijeva odvajanje zuba iz zubne čašice (alveole) i njegovo uklanjanje iz usne duplje.){kind=link}