Ordinacija „Llolla dent“ iz Ulcinja, u kojoj dugi niz godina rade otac i sin Rešid i Miradin Lolović, od prije osam, devet mjeseci, dobila je pojačanje u vidu mladog doktora Berina Džajovića.
Znanje koje je stakao na fakultetu u Travniku uz pomoć iskusnijih kolega sprovodi u djelo u svakodnevnom radu.
U razgovoru za naš portal govorio je o tome kako se odlučio za stomatologiju, da li se više uči kroz praksu ili na fakultetu, o daljim planovima što se tiče školovanja, kako se osjećao kada je imamo prvog pacijenta…
„Završio sam zdravsteno-farmaceutski fakultet, smjer stomatologija u Travniku. Pet godina je trajalo to školovanje, nakon čega sam pripravnički odradio, u trajanju od devet mjeseci, u Baru u ordinaciji Buntić. Nakon toga sam dobio posao u ordinaciji „Llolla dent“, gdje sam skoro godinu dana“, istakao je doktor Džajović.
Da li se više znanja stekne kroz praksu ili na fakultetu?
„Kada studiraš, možeš da „bubaš“, ali kada dođe praksa, mnogo više naučiš nego. U ordinaciji „Llolla dent“ za osam, devet mjeseci naučio sam mnogo više, bar mi se tako čini, nego za svo vrijeme studiranja. Svaki dan učiš nešto novo, stičeš nova znanja“.
Koliko se razlikuje praksa i studiranje?
„Praksa i učenje se dosta razlikuje. Na fakultetu dosta ispita učiš napamet i može se desiti da nešto od toga i zaboraviš. Kada radiš, imaš praksu svaki dan, što je novi izazov i prilika da se nauči nešto novo. Tu sam sa dva sjajna doktora od kojih mogu dosta da naučim, od doktora Rešida i Miradina. Dosta su mi pomogli, prema meni se ophode, što se ono kaže, kao da sam im sin. Zaista uživam u svakom danu koji provodim na svom radnom mjestu i trudim se da napredujem iz dana u dan“.
Razmišljaš li o daljem školovanju, odnosno specijalizaciji?
„Za sada ne razmišljam što se tiče daljeg školovanja. Fokusiran sam na to da dobro učvrstim znanje koje imam, ali privlači me oralna hirurgija. Možda se u nekom narednom periodu odlučim da upišem tu specijalizaciju. Miradin me često uvodi u tu oblast, pomažem mu prilikom operacija. Zainteresovan sam, sviđa mi se taj smjer, ali o tom potom. Ima vremena“.
Kako ste se odlučili za stomatologiju?
„Poslije završene osnovne škole, htio sam u Podgorici da završim zubnu tehniku, pošto mi je brat Faris zubni tehničar. Nisam uspio da se upišem sa njim, pa sam upisao za laboranta. Kada sam završio tu školu, razmišljao sam šta dalje i nakon razgovora sa tetkom iz Sarajeva, odlučio sam se da upišem fakultet u Travniku. Pošao sam, raspitao se, svidjelo mi se. Stomatoligija je ono čime ću se baviti čitav život i zaista mi to predstavlja zadovoljstvo“.
Dali ste se opustili u odnosu na period kada si imao prvog pacijenta u ordinaciji „Llolla dent“?
„Naravno da jesam. Kada sam imao prvog pacijenta, razmišljao sam hoću li ja ovo uraditi kako treba ili neću, šta će reći pacijent, šta će reći Miradin. Hoće li svi biti zadovoljni, jesam li šta naučio tamo gdje sam bio. Sve je bilo onako kako treba i onda kada te pohvali prvi pacijent, sve je bilo daleko lakše. Prije izvjesnog vremena bio mi je pacijent kojem sam radio popravku zuba, skidao sam staru plombu, očistio karijes da napravimo novu plombu, uradio sve kako treba. Zadovoljan je bio, a ja još zadovoljniji. Na kraju mi je rekao, toliki si čovjek, a ja nisam osjetio nikakvu bol“.
Pacijenti imaju običaj da biraju muško ili žensko, kažu jer žensko ima lakšu ruku. Ima li iste u tome?
„Dosta ljudi misli da je tako, ali evo ja sam u posljednje vrijeme imao desetak pacijenata, koji su mi isto rekli da nisu osjetili bilo kakvu bol. Smatram da nema razlike da li vam je stomatolog žensko ili muško“, zaključio je doktor Džajović.
