U slučaju da imate oštećen zub, ne morate brinuti, nije uvijek nužno rješenje za takve situacije vađenje zuba. Ako su zubi oštećeni, oni se vade tek nakon što su prošli više neuspješnih metoda liječenja odnosno kada je zub i dalje u lošem stanju. Proces vađenja zuba izvodi se u kontroliranom okruženju, pod lokalnom anestezijom i potpuno je bezbolan.
Nikada se neće desiti da vam zubar izvadi zdravi zub
Vađenje ili ekstrakcija zuba, jedan je od zadnjih poteza svakog doktora dentalne medicine. Zubni niz uvijek nastojimo zadržati punim i pokušati u više navrata liječiti zube dok vađenje ostavljamo kao posljednju opciju u situacijama kada se više stvarno ništa ne može učiniti.
Situacije u kojima je najčešće vađenje zuba jedina opcija
Kao što je ranije pomenuto, vađenje zuba se uvijek ostavlja kao posljednja opcija, ali postoje neke situacije u kojima je neizbježno izvaditi zub. Stomatolozi će se na ekstrakciju zuba najčešće odlučiti kada pacijent ima zube koji:
*se klimaju, odnosno uznapredovalu parodontozu,
*imaju velike upalne procese u kosti (granulome i ciste),
*imaju frakturirani korijen ili
*kada je riječ o umnjacima koji svojim položajem stvaraju probleme.
Osim gore navedenih, ostale indikacije za vađenje zuba mogu ponekad biti čak i estetske prirode ili vezane uz ortodontsku ili protetsku terapiju. Važno je da je pacijent na kojem se vrši zahvat, u svakom trenutku informisan o svakom koraku, problematici i posljedicama zahvata.
Uz dobru komunikaciju, zahvat prolazi bezbolno, atraumatski i ne predstavlja, kako mnogi kažu, pacijentovu noćnu moru. Prije svakog vađenja zuba napravićemo RTG snimak i pokušati endodontski izliječiti zub kako bi se on zadržao u vilici, jer čak i takav izliječeni zub može služiti kao nosač krunice ili mosta.
Kako se vadi zub?
Kako bi se odredio način na koji će se izvaditi zub, potrebno je napraviti RTG snimke i tačno precizirati problem na zubu koji je nužno čim prije ukloniti. Nikada ne započinjemo zahvat bez ortopana. U slučaju da doktori procijene da se radi o komplikovanom vađenju zuba poput uklanjanja okolne kosti (osteotomija, alveotomija) ili ukliještenih umnjaka u donjoj vilici, zahvat će preuzeti oralni hirurg. Česta percepcija pacijenata je da se zubi čupaju kliještima ali to nije istina, već se koristi posebna metoda rasklimavanja zuba. Oni se rasklimaju sve do trenutka kada će ih doktor zahvatiti kliještima i lagano izvaditi iz alveole.
Boli li vađenje zuba?
Prilikom vađenja zuba, pacijent ne smije osjećati bol, samo lagani pritisak koji je normalan i zato svaki pacijent prije zahvata primi lokalnu anesteziju. Ona umrtvljuje zub i okolno tkivo a ta umrtvljenost traje od dva do četiri sata što je dovoljno vremena da se izvadi zub.
Terapija nakon vađenja zuba
Nakon zahvata pacijent dobija detaljna uputstva kojih se bitno pridržavati kako bi rana pravilno i u što kraćem roku zacijelila. Česta anatomska pojava s kojom se susrećemo kod gornjih bočnih zuba je kada je korijen zuba u sinusu. U tom slučaju se rana šije i pacijent mora da se zaštiti antibioticima.
Nakon samog vađenja zuba, doktor će još jednom pregledati ranu, očistiti je i prekriti sterilnom gazom koju je potrebno čvrsto zagristi i tako držati otprilike pola sata. Sljedećih par dana pacijent mora pripaziti da ne ispuhuje nos, da ne spava na povišenom i da ne ispire ranu. Kod manje kompliciranih vađenja, dovoljno je da ne jede ništa tvrdo i prevruće, da hladi ranu oblozima i da, takođe, ne ispire ranu.
Izvor: Poliklinika Arena
