Osim što doprinose našem izgledu, zubi su jako važni za zdravlje. Njihov gubitak teško prihvatamo, ali na sreću, današnja stomatologija nam pruža razne mogućnosti da nadokandimo gubitak jednog ili više zuba.
Implanti su vrhunac napretka stomatologije. To je zbog toga što su tehnologija i napredak u medicini uspjeli da vrate nadu pacijentima koji su, igrom slučaja, ostali bez jednog zuba ili više njih.
„Kada govorimo danas o dometima stomatologije, o mogućnosti stomatologije, moram reći da je u posljednjih deset do petnaest godina struka strašno napredovala. Doživjela je veliki skok u svakom smilu i danas je lijepo biti stomatolog, jer nam se otvaraju nebrojene mogućnosti u liječenju i najzahtjevnijih slučajeva. Struka se razvija kroz svoje specijalistike, tako da danas možemo reći da su parodontologija i endodoncija i ortodoncija, oralna hirurgija, implantologija i protetika doživjele veliki skok, napredak, u sprovođenju svojih terapija i stomatologija danas rješava sve pa i najzahtjevnije slučajeve, ako za to postoje uslovi“, objašnjava Mr. sc Marko Krmpotić, dr. stom. oralni hirurg.
Savremena stomatologija se zasniva na timskom radu. Pacijent je u središtu događanja. Stručnjaci za određenu problematiku ga pregledaju, a zahtjevne dijagnostičke pretrage obavlja na jednom mjestu, na dobro opremljenoj stomatološkoj poliklinici.
„Kao oralni hirurg i implantolog, mogu reći da je implantologija uvijek u središtu najzahtjevnijih terapija. Uvijek se sve vrti oko implantata. Implantati nam omogućavaju da nadoknadimo zube koje je pacijent izgubio ili koji nedostaju. Onda se oko implantata dešava nadogradnja, u smislu protetske rehabilitacije u smislu parodontološke sanacije, u smilsu liječenja zuba. Na kraju, sve to mora imati jedna perfektan funkcionalan, ali i estetski rezultat“.
Jedan od najzahtjevnijih stomatoloških zahvata je rekonstrukcija i liječenje oštećene vilične kosti. Kod pacijenata koji su dugo bez zuba, zubna kost se povlači, često razgrađuje. Na sreću, oralni hirurzi i taj problem uspješno rješavaju.
„Najveće iskušenje ili krajnji domet struke, danas predstavlja pretvaranje potpune bezubosti, znači stanja bez ijednog zuba, pretvaranje u stanje potpune fiksne ozubljenosti. To stanje je kada pacijent nakon provedene terapije ima i u gornjoj i u donjoj vilici fiksne mostove. Malo je grana u medicini koji nude tako kompletnu rehabilitaciju jednog cijelog sistema. Žvaćni sistem bez zuba je unišen, a mi smo u mogućnosti da rekonstruišemo sve zube koje je pacijent izgubio, upotrebom dva, četiri, šest, osam ili, u krajnjoj liniji, i 14 implantata“.
U liječenju bezubosti, implantati se koriste više od 40 godina. U medicinskom smilsu, gotovo da nema prepreka za njihovu ugradnju. Izutetak su godinama neliječeni dijabetičari.
„Implantat je sam po sebi jednostavan koncept terapije. U bezubu violicu se ugrađuje titanijumski vijak, on srasta sa kosti, nakon toga se na njega ugrađuje protetska nadoknada, bili krunica, bilo most ili proteza. Titanijumski vijak trajno srasta sa kosti, nemoguće ga je izvaditi i u to smislu on je doživotno rješenje. Komplikacije su vrlo rijetke, manje od jedan odsto implantata se ne integriše, odnosno ne uspijeva ta terapija. U implantologiji ima malo nezadovoljnih pacijenata i puno zadovoljnih doktora“, zaključio je doktor Krmpotić.
