Takozvani slobodni šećeri su glavni uzročnik zubnog kvara, i značajno utiču na razvoj oboljenja desni, ali isto tako, prema zvaničnim izvještajima SZO (Svjetske zdravstvene organizacije) neposredno su povezani sa najznačajnijim hroničnim oboljenjima savremenog čoveka poput gojaznosti, dijabetesa, kardio-vaskularnih bolesti, pa i pojedinih malignih oboljenja.
Zbog toga se i preporučuje stroga redukcija na manje od 10% ukupnog dnevnog energetskog unosa.
Kada je riječ o zdravlju zuba, stručnjaci smatraju da to nije dovoljno da smanji pojavu zubnog karijesa, pa ke preporučeni unos i manje od 5%. To bi u količinama iznosilo:
4-6 godina – 19g (5 kašičica)
6-10 godina – 24g (6 kašičica)
11 godina – 30g (7 kašičica)
To je svakako veoma teško postići s obzirom na zastupljenost slobodnih šećera u savremenoj hrani. Još veći problem u regulisanju unosa slobodnih šećera predstavlja njihova dokazana sposobnost da izazivaju zavisnost, za koju pojedini načnici i eksperimenti, tvrde da je čak veća od heroinske (drugi se ne slažu baš sa tako drastičnim stavom).
Ovu osobinu obilato koriste proizvođači hrane, dodavajući šećere tamo gdje bi ih najmanje očekivali.
Pojedina istraživanja su ukazala na mogućnost stvaranja zavisnosti još u toku trudnoće, ukoliko majka unosi veće količine šećera. Moždane ćelije bebe na neki način stiču već tada povećanu potrebu za unosom slatkog.
Zbog svega navedenog preporuka je da se bebama najmanje do 18 mjeseci, a možda i do treće godine, ne smiju u hranu uključivati (dodavati) slobodni šećeri u bilo kome obliku.
Sasvim su dovoljni i oni što se nalaze u hrani za bebe i prerađevinama. Ovo se isto odnosi i na fabričke sokiće, slatkiše, kekse. Sokići ne bi trebalo da se konzumiraju do prve godine, nikako noću niti iz bočice već iz čaše.
Najbolje bi bilo potrebu za slatkim zadovoljavati u prvim godinama iz prirodnih izvora, prije svega svježeg voća. Za naše uslove je ova preporuka, vjerovatno, naučna fantastika, ali veoma ogranični unos „slatkih dželata“ vjerovatno je za početak granica preko koje ne bi trebalo prelaziti.
A to bi u najmanju ruku značilo da se ne prelazi više od jednog „slatkog unosa“ dnevno i to prije svega uz obroke. Za užine treba prije svega rezervisati zaštitne namirnice.
Pojava zubnog kvara, ukoliko se na vreme otkrije, može i da se zaustavi i kontroliše drugim sredstvima, ali za pogubni uticaj na druge organe (na žalost posljedice se javljaju i decenijama kasnije), i produbljivanje zavisnosti ne postoje odgovarajuće protivmjere.
Izvor: drjovan.biz
