Odlazak kod stomatologa za mnoge predstavlja problem samo iz jednog razloga – straha. Kada kažemo strah ne možemo reći da se plašimo stomatologa, zapravo se plašimo procesa koji on izvodi.
Plašimo se bola, instrumenata koje zubar koristi tokom intervencije, igle, mašina koje ispuštaju neprijatne zvukove, a nekima i sami miris ordinacije izaziva strah i nesigurnost. Strah od stomatologa se javlja još u ranom djetinjstvu pri prvoj posjeti zubaru, zbog toga je ta prva posjeta najvažnija i ostaje za cijeli život.
Mnogi roditelji ne vode redovno djecu kod stomatologa i to je jedan od razloga zašto se plaše. Redovna posjeta stomatologu kasnije prelazi u rutinu i postaje nešto što je uobičajeno. Djecu treba voditi kod zubara i onda kada nemaju problema da bi ona vidjela da nije baš svaka posjeta stomatologu bolna.
Još jedan od razloga za strah jeste što roditelji plaše djecu zubarima kad neće da jedu ili kad su nestašna i djeca odlazak u ordinaciju doživljavaju kao traumu. Ali ne plaše se samo djeca zubara, veliki broj odraslih kod samog pomena odlaska stomatologu doživljavaju kao stres i fobiju.Vjerovatno je da su to osjećaji i sjećanja koja su im ostala još od djetinjstva i nikada se nisu riješili straha.
Upravo zbog svega ovoga pristup stomatologa igra najvažniju ulogu. Nasmijano lice i prijatan razgovor sa pacijentima, dok se malo ne opuste, osjećaj da se napravi pauza kada je pacijentu potrebno, sposobnost da povede razgovor o nečemu što će odvratiti pažnju, da se našali i da na taj način stvori odnos povjerenja.
Dakle, osim profesionalnosti veoma je važno sa pacijentom stvoriti i ljudski odnos i vezu, uspostaviti povjerenje i učiniti susret što više prijatnijim i obratiti pažnju na ono što brine pacijenta i šta mu je važno. Upravo se po tome razlikuju dobra i izuzetna usluga – kada savršen osmijeh postane iskren, jer lijep osmijeh se može napraviti, ali ne i iskrena emocija.
