Otvaranje svoje ordinacije je, vjerovatno, želja i svakog stomatologa, posebno mlađeg. Za to je potreban, prije svega novac, potom da se riješe papirologija, odnosno birokratske stvari.
Ipak, najvažnije u svemu je da imate plan, da ste dobro informisani šta je sve potrebno za otvaranje ordinaacije, nakon čege će sve biti mnogo lakše. Na tu temu, kao i o strahu od stomatoploga, koliko često treba da se ide na preglede…, pričao je dr Zikret Smajlović, za „Face TV“.
„Potrebno je imati viziju, željeti i znati šta želimo. Nije lagano, odmah da kažem, ali ne treba biti negativan. Svi smo zatrpani pričama kako je kod nas birokratija velika, kako je teško, ali uz dobru volju, organizaciju, kvalitetnu pripremu za posao koji želimo da pokrenemo, kvalitetnim informisanjem, to sve može proći prilično lagano. Uvijek se priča kako je potrebno puno dokumenata. To je tačno, nekada su to, ajmo reći, nepotrebna dokumenta. Ako se unaprijed informišemo, da vidimo šta je potrebno, kada dođemo na šalter da izvadim određenu potvrdu da mi ne kaže da nedostaje još jedan dokument. Zato se treba dobro pripremiti“.
Da li danas živote svoje snove?
„Istina je u potpunosti. Ja sam od ranog djetinjstva, kada sam imao sedam, osam godina, rekao da želim da budem stomatolog iako ne znam zašto. Uvijek sam volio medicinu, želio sam da budem stomatolog i gradio sam sebe tako. Završio sam stomatologiju na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Nakon perioda rada u određenim gradovima u BiH, vratio sam se u svoju sredinu i radim sam za sebe, što bi svakome poželio. Ostvaruje se moj san. Hvala roditeljima koji su mi pomogli, hvala mojim prijateljima“.
To je možda i najljepši dio medicine?
„To je jedna grana medicine koja ima najviše umjetnosti u sebi. Ima dio stomatologije koji je „krvav“, ali dio estetske stomatologije zaista zahtijeva osjećaj za estetiku, proporciju, dovoljno vještine za izradu tih radova. Poseban je osjećaj kada nekome ko možda ima kompleks da se nasmije, nema dovojno samopouzdanja, mi poklonimo osmijeh koji on ponosno nosi, bude sretan. Više pacijenata mi je reklo da nakon radova koji sam im radio, ostatak života im se promijenio. To je najbolja satisfakcija, koja ne može da se kupi novcem ili bilo čim“.
Mnogo ljudi ima strah od odlaska kod stomatologa?
„Mnogo ljudi ima strah, a to datira od nekih trauma iz djetinjstva. Uglavnom je to bilo neko loše iskustvo, najčešće bolno i onda su ljudi prepadnuti, ne dolaze dok ih ne zaboli. Nastojim da pedagoškim pristupom to riješim, pričom sa pacijentom i zaista puno vremena trošim na to. To je uglavnom korisno iskorišteno vrijeme, jer takav pacijent koji je upoznat šta će mu se i kako raditi, izgradi povjerenja samnom i sa mojim timom i te procedure postaju laganije i onda se pacijenti vremenom opuste. Imam običaj da kažem da najviše volim da radim sa pacijentima koji se boje, jer su to kasnije najlojalniji pacijenti, najzahvalniji jer znaju šta su imali, šta su propatili i kada dobiju ono što žele, zahvalni su“.
Od najranije životrne dobi treba posjećivati stomatologa, ali koliko često?
„Otpilike dva puta godišnje, na redovne kontrole, a ukoliko se desi neka situacija, onda iziskuje više posjeta. Potrebno je to početi u ranoj životnoj dobi. Djeca kada dobiju mliječne zube, a najveći problem je što roditelji prepadaju djecu da ako budu loši da će ih voditi kod stomatologa. Druga stvar je što ih dovode tek kada ih zub zaboli i u takvim situacijama stomatolog kakav god da je, on je strašan tom djetetu, jer ga boli zub i tada je teško ostvariti neko povjerenje. Zato je najbolje da roditelj dovede dijete na kontrolu, da se upozna sa aparatima, ordinacijom, da je odlazaka kod stomatologa nešto što će njemu olakšati život, što će ga uljepšati. Tu je zato jako bitna uloga roditelja, a takva djeca na kraju neće da izađu iz ordinacije, lijepo im je i uživaju“.
Koliko danas mladi vode računa o svom oralnom zdravlju?
„Moram reći da se trend brige o oralnom zdravlju povećao. Prije svega da li je to zbog društevnih mreža, slika, trendova u svijetu – poznati Holivudski osmijeh. Sve više mladih se odlučuje da transformiše osmijeh, da budu prepoznatljivi po njemu, da ne kriju svoje zube, kontrolišu redovno i to je zaista jedna pozitivna stvar“.
Šta je sada najpopularnije u stomatologiji?
„Trenutno što se tiče estetskih zahtijeva, to su keramičke ljuskice ili viniri i pored toga implantati“.
Zubne fasete su aktuelne u posljednje vrijeme. Kakve mogu biti i koja je razlika?
„Dvije vrste su – keramičke i kompozitne. Kompoziti su materijal od kog se prave plombe i tim materijalima se mogu napraviti zaista lijepe kompozitne fasete odnosno ljuskice. Međutim, one imaju nekih nedostatak, prije svega taj materijal vremenom gubi estetska svojstva, a zadržava funkcionalnost. Za razliku od njega, keramičke ljuskice omogućavaju veći nivo estetik i dugoročnost da se estetika zadrži jedan dug period“.
Je li se smanji posao stomatolozima zbog pandemije koronavirusa?
„Generalno, potrošnja u našoj državi se smanjila. Ljudi ne troše novac na neke druge stvari, ne troše ni na stomatologe. I dalje dolaze oni kojima je to nužda, koji imaju bolove, medicinske probleme, oni moraju da dolaze stomatologu. U razgovoru sa kolegama, mogu primijetiti da je intenzitet posla manji. Svi su oprezni. Neko boji da se ne zarazi viruosm, neko želi da sačuva novac za neka bolja vremena. Globalno je sve izmijenjeno. Pojavio se jedan novi pojam, najviše se zagovara u Americi. Nećemo zatvarati ordinacije, ali da to bude na način da bude manje pacijenata u toku dana, da se ne susreću i to je nešto što će biti primjenjivo u slučaju da ovaj virus eskalira još više“.
Šta vam je najdraže u ovom poslu?
„Ima dosta toga. Najdraže mi je što imam priliku da pomognem ljudima, jer neko ko nije spavao dvije noćiu dođe u ordinaciju i riješim ga tog bola i kada dođe na kontrolu, kaže da se naspavao. Nema novca koji to može da plati. Svako zanimanje kojim se neko bavi, treba voljeti, ali posebno ove medicinske grane. Ukoliko ih ne volimo, ne treba se usmjeravati. Drugo, mogu da ispoljim svoju kreativnost, osjećaj za lijepim kroz rad u ustima. Pravljenje lijepih zubi iziskuje osjećaj za simetriju, za estetiku. Prije sam volio da crtam, a sada imam običaj da kažem da crtam u ustima“.
Koliko su vam društvene mreže pomogle u ovom poslu?
„U današnjem vremenu, baš aktuelnih društvenih mreža, znatno su mi pomogle. One su dosta dobar informativni medij. Neko će reći previše reklamiranja nije dobro. U poslu nisam volio da se reklamišem da radim najbolje, ovako, onako. Mislim da ne treba niko to da radi, a da radovima pokažemo kakvi smo. Društvene mreže su super jer transformacije osmijeha možemo pokazati širokom auditorijumu, onda ljudi to vide i dođu. Meni dolaze iz svih gradova BiH, iz inostranstva. Vidjeli su to na društvenim mrežama, svidjelo im se i nakon konsultacija odluče da rade i oni to“, zaključio je dr Smajlović.
