Povrede zuba i okolnih struktura izazivaju mnogo bola i stresa kako kod djece tako i kod roditelja, pa se prema tome svrstavaju u prvi stepen hitnosti. Učestalost ovih povreda jako varira jer se u obzir uzimaju različitestarosne grupe, ali su najčešće između druge četvrte godine života kada se razvija motorna koordinacija i djeca nisu sposobna da procijene rizike pri svom neuravnoteženom kretanju. Najčešći uzroci povreda su padovi, udarci o čvrste predmete, saobraćajne nesreće, a kod starije djece i adolescenata to su tuče, povrede prilikom sportskih aktivnosti…
Predispozicije za nastanak povreda mogu biti kada dijete ima isturene (protrudirane) gornje prednje zube, kratku gornju usnu (koja, kada je normalne dužine, ublažava udarac), neki psihološki faktori kao što su temperament ili stres. Najčešće povrede su prelomi krunice i korijena zuba kao i potpuno izbijanje zuba, što uz krvarenje i moguću razderotinu usne daje vrlo stresnu sliku kako za dijete tako i za roditelje. Ono što je prijeko potrebno je smiriti dijete i otići u stomatološku ambulantu. Takođe je potrebno upamtiti vrijeme nastanka povrede, jer je to vrlo bitno za dalju terapiju, posebno ako je došlo do izbijanja ili preloma zuba pri čemu je otvorena pulpa (živac). U slučaju izbijanja zuba samo smiren i pribran roditelj može pomoći djetetu.
Ako dođe do izbijanja zuba, ne paničiti, staviti hladne obloge i potražiti zub. Izbijen zub držati samo za krunicu i isprati u mlakoj vodi, nikako za korijen, ne čistiti ga prstima, četkicom, ne brisati i ne sušiti! Poželjno je pokušati vratiti zub u ranu držeći ga za krunicu, ako to uspije, fiksirati ga prstom ili zagrizom i tako otići stomatologu. Ako se zub iz nekog razloga ne može vratiti u alveolu (zubnu čašicu), potrebno je znati kako transportovati zub do ambulante. Prije svega, ne smije proći više od jednog sata od izbijanja. Zub potopiti u mlijeko, pljuvačku (u ustima uz obraz), vlažnu maramicu, fiziološki rastvor ili rastvor mlake vode i soli (2 dl vode i kašičica soli).
Najgori način transporta je u suvoj maramici, gazi, krpi ili sl. Ukoliko je zub pao na nečistu površinu, potrebno je napomenuti stomatologu koji će dijete uputiti pedijatru radi prevencije tetanusa. Stomatolog će, ako je to moguće, vratiti zub na mjesto, izvršiti imobilizaciju kompozitnim splintnom koji se nosi sedam do 15 dana, a pacijent je u obavezi da narednih godinu dana dolazi na kontrole. U slučaju da zub nije pronađen ili se ne može reponirati, stomatolog će zajedno sa ortodontom odrediti tok terapije. Smirenim djelovanjem roditelja, brzom reakcijom i hitnom posjetom stomatologu šanse za uspijeh terapije su veće. (www.kostadinovic-dental.com)
