Ukoliko pacijent želi da poboljša izgled zuba, da posvijetli boju, smanji razmak i promijenite oblik neophodne su fasete.
Ali, ako je zub polomljen, pod velikom plombom ili je većim dijelom uništen zbog karijesa savjetuje se izrada krunice, potpuno vještačkog zuba.
Fasete i krunice po pitanju izgleda zuba mogu da postignu isti efekat, ali se po tehnici izrade i primjeni sasvim razlikuju.
“Fasete su u principu jedno zgodno rješenje kada čovjek ima neki vizualni problem, odnosno kada želi da promijeni boju, oblik i položaj zuba, a neće da nosi ortodontsku protezu. Postoje dva načina da se to riješi. Jedan je da se naprave kompozitne fasete ako je indikacija dobra i u tom slučaju može da se radi na licu mjesta. Za nekih sat i po do dva sve je gotovo i pacijenti izlazi iz ordinacije. Skida se mali površinski dio zuba koliko je neophodno da se svi dovedu u niz.
Na kraju se sve to polira i glavna stvar je da nema mnogo brušenja i na kraju je bitno da se sve to lijepo ispolira da bi zubi izgledali što prirodnije da imaju taj sjaj. Nanosi je sloj po sloj, po jednog milimetra i onda se prosvjetljava sa polimerizacionom lampom i u tom trenutku se taj kompozit stvrdnjava. Preko njega ide novi sloj i oni se međusobno sklapaju. Čak se nanese u malo većoj količini, da bi kasnije moglo da se obradi i prilagodi susjednim zubima“, objasnila je dr Ivona Bjenjaš u emisiji „RTS ordinacija“
Koliko je potrebno brusiti zube da bi se stavile keramičke fasete?
„Idealno bi bilo da se ne bruse uopšte zato što se ta keramika najbolje vezuje za površinu gleđi, koja se samo naetka kiselinom. U slučaju da se mijenja njihov položaj bruse se, ali ako su zubi mali, ako postoje razmaci između zuba, u tom slučaju mogu da se rade non prep viniri“.
Može li se položaj zagrižaja pomjeriti fasetama ili ne?
„U principu to je indikacija za ortodontsku terapiju da se sam zagržaj traži preko ispravljanja zuba. Imali smo mnogo zahtjeva da se taj zagržaj riješi fasetama. Definitivno, to nije naša preporuka“.
Kada izgubimo ili polomimo zub, očekujemo da mora krunica, ali ne mora? Da li je to tako?
„Ne mora krunica. Recimo nešto što je interesantno kod donjih i manjih zuba su Merilend mostovi. Oni izgledaju kao leptir, imaju krila koja idu na unutrašnju stranu susjednim zuba od zuba koji je izgubljen. U situaciji kada se izgubi samo jedan zub ili povredom ili izbijanjem ili nekim udarom, može u prednjoj regiji da se zamijeni tako što se napravi zub. Nekada smo radili ako pacijenti donese zub, a ne može da se vrati, onda se zub prepariše, isječe se korijen, zub se „zavari“ se taj dio, naprave se krilca koja se lijepe za susjedne zube. Takav most može da se napravi od keramike i od kompozita. Ne treba da se bruse dva susjedna zuba da bi se dobio cio mostić“.
Da li je to dobro rješenje za djecu koja, nažalost, padnu i polome zub ili ga potpuno izbiju?
„Jeste posebno kod djece kojima nije završen rast korijena zuba, kojima se vilica generalno razvija do 18 godine. Kod njih nije preporučljivo da se prave definitivne nadoknade, pa stomatolozi generalno preporučuju kompozitne ispune ili baš ovakve nadokande (Merilend most) i da se na taj način rehabilituje i riješi nedostatak zuba“.
Kada neko iz estetskih razloga bira metalnu keramiku, mijenja položaj zagrižaja i slično, a zubi su zdravi, da li je bolje praviti odvojeno krunice, da li to izgleda prirodnije?
„Solo krunice su najbolje rješenje koje neko može da uradi, ali i to ima svojih prednosti i mana. Ako, recimo, neko ima parodontopatične zube koje su u nekom sitnom stepenu rasklaćenja, katkad je indikovano da se ti zubi splintiraju odnosno povežu u blok i iako ima sve zube nije indikovano da se prave solo krunice.
Kod ljudi koji škrguću zubima noću, to je jako veliki broj ljudi danas, oni svoje zube vremenom abradiraju odnosno potpuno ih sravne. Ne postoje više krizne ivice već su sve to površine i zubi se jako smanje. U tom slučaju i cio zagrižaj pada i tri sam zglob. Kod takvih pacijenata koji imaju sve zdrave, čvrste zube indikovano je praviti metalokeramičke nadokande, čak mogu i bezmetalne, ali je bitno podići visinu zagrižaja, kako bi se rasteretio zglob i kako se zubi više ne bi trošili i nestajali“.
Bilo da su metalne ili nemetalne krunice, zubi se mnog više bruse nego kada su u pitanju fasete. Koliko se to brusi?
„Što se tiče brušenja za krune, zub se brusi u krug, cijelom površinom zuba, a u desni se ulazi ne više od 0,5 milimetara, što je idealno. Bilo bi još bolje da je izvan nivoa desni, ali je već to indikacija za bezmetalnu keramiku, jer postoji mogućnost da se metalni rub providi. Ako se brusi duboko u desni, onda se oštećuju desni i taj pripoj gingive strada i pacijenti poslije 4,5 godina od nošenja takvih radova se vraćaju kod stomatologa zbog toga što je javlja pardontopatija, problemi potpornog tkiva jer je oštećen pripoj i onda se teško regeneriše“.
Kako se griješi i može se da se pogriješi kod izbora boje?
„Postoji neki ključ prirodnih boja koje se koriste prilikomodabira boje i onda se, ako postoje susjedni zubi, upoređuju se te boje. Bitno je da se to radi na dnevnom svjetlu, pa se takvi pacijenti zakazuju da dolaze preko dana jer je tu boja najrealnija. Neka najsvjetlija boja je B1, a 1 je nekako najprirodnija. Generalno, kompoziti su materijali koji se koriste kao bijele plombe. Izborom ovakvih boja mogu da se rade i fasete“.
Šta ako se pod krunicom pokvari zub?
„Onda se u principu skida kruna. Ako je taj zub koji se pokvario u mostu, onda to već može biti problem, posebno ako zaboli. Postoji mogućnost tada da se kroz most probuši rupa, da se uđe i priđe tim kanalima, da se očisti živac”, zaključila je dr Bjenjaš.
