Prof. dr Jovan Vojinović: Bolesti zuba mogu uticati na intelekt djece

- Advertisement -

Veliki broj istraživanja poslednjih godina potvrđuju značajan uticaj oboljelih zuba na opšte zdravlje i radnu i intelektualnu sposobnost djece.

Nedvosmisleno je potvrđeno da djeca sa bolesnim i razorenim zubima, imaju smanjenu sposobnost učenja i pokazuju slabije rezultate u školi. Dokazano je i povećana anksioznosti, zamor, razdražljivosti i depresije što ugrožava normalne aktivnosti. Djeca sa bolom i tegobama od zuba imaju smanjenu koncentraciju. Više studija potvrđuje slabije rezultate u školi i na testiranjima. Pored umanjenih intelektualnih sposobnosti loše oralno zdravlje je povezano i sa pogoršanim socijalnim odnosima, povlačenjem i kasnije lošijim uspehom u životu. Studije su isto tako pokazale da, kada su djeca sa akutnim problemima na zubima liječena, to je dovodilo do poboljšanja u sposobnosti učenja i boljeg uspjeha u školi.

Problemi sa zubima (bol, infekcije, zaostali korenovi, izvađeni zubi) uzrokuju probleme sa žvakanjem, što osiromašuje izbor hrane i remeti kvalitet ishrane, a to se direktno dugoročno odražava i na opšte zdravlje. Poznato je da nepravilna ishrana sama po sebi ozbiljno utiče na učenje, koncentraciju, izvršavanja složenih zadataka i doprinosi problemima u ponašanju.

Infekcije iz obolelih zuba koji se ne liječe ili se zadržavaju i pored nemogućnosti izlečenja (posebno mliječnih) mogu da djeluju na udaljene organe jer se bakterije i toksini šire po organizmu. Naročito su ugrožena djeca sa već prisutnim smetnjama u imunitetu, sa oboljenjima srca i zglobova, dijabetesom, ali prema novijim istraživanjima mogu da budu i direktni uzročnici različitih udaljenih poremećaja. Pojačana fizička aktivnost (sport, vežbe) može da podstiče širenje bakterija i štetnih produkata iz inficiranih zuba. Izuzetno je nepoželjno često uzimanje antibiotika, što je kod nas uobičajena praksa, za smirivanja povratnih akutnih infekcija kod razorenih mliječnih zuba koji se ne vade.

Poslednjih godina je potvrđeno da rano obolijevanje mliječnih zuba ima velike posledice po zdravlje stalnih zuba, jer je praćeno razvojem otpornijeg i agresivnijeg karijesa, posebno na bočnim površinama, koji se teže sprečava i sa pojačanim preventivnim merama.

Inficirani mliječni zubi mogu da ugroze razvoj klica stalnih i izazovu oštećnja na njima (bijele mrlje i defekti).

Na kraju, oboljenja zuba su uzročnik velikog broja odsustvovanja djece iz škole i zahtijevaju izuzetno velike troškove da bi se u potpunosti sanirala, što ne mogu da priušte ni najbogatija društva. Jedino rešenje je pravovremena i organizovana preventivna zaštita.

Zbog svega toga neophodno je da prvo stomatološka struka, umesto što je “omamljena” visokim tehnologijama i po zdravlje sporednim komercijalnim estetskim rešenjima, suoči sa velikim stručnim greškama koje se svakodnevno događaju u praksi.

Svaki stomatolog čini OZBILJNU STRUČNU GREŠKU ako:

• Tvrdi da mliječni zubi nisu važni i da ih ne traba štititi, liječiti i plombirati.
• Odbija da sanira karijes na mliječnim zubima, jer to nije po njemu “bitno”
• Čuva razorene mliječne zube, iz bilo koga razloga, koji se ne mogu izliječiti. Teorija “čuvanja prostora” sa razorenim i inficiranim zubima se ne uči ni u jednoj školi. Takvi zubi se moraju izvaditi, nezavisno od uzrasta djeteta.
• Ne liječi na vrijeme ili čuva inficirane stalne zube.

Ne mora svaki stomatolog da lično sprovede terapiju na zubima kod djece, ali mora da uputi stručnjaku koji to zna. Za specijaliste dječje i preventivne stomatologije nema opravdanja ako se tako ponašaju.

Ali i roditelji moraju veoma ozbiljno da pristupe zdravlju zuba svoje djece, još od najranijih dana. Neophodno je da i oni shvate i prihvate:

• Da su zubi veoma značajni za zdravlje, fizički, psihički i socijalni razvoj djeteta.
• Da se obolijevanje zuba ne sprečava samo povremenim odlaskom kod stomatologa i “plombiranjem karijesa” nego svakodnevnom prevencijom putem: redovnog čišćenja zuba dva puta dnevno (sa pastom nakon druge godine) i pravilne ishrane
• Da su mliječni zubi isto tako izuzetno značajni za opšte zdravlje i pravilan razvoj i zdravlje stalnih zuba i da treba voditi računa o njima odmah po nicanju, a ne čekati da se javi karijes.
• Da treba redovno posjećivati stomatologa i to najmanje na šest mjeseci. Prvi pregled treba da bude najkasnije do kraja prve godine života bebe, a najbolje odmah po nicanju prvih zubića.
• Idealno je kada se redovno određuje lični rizik i na osnovu njega prepisuju preventivne mjere i učestalost kontrola.

I na kraju dva pitanje za roditelje, koje treba sami sebi iskreno da odgovore: Da li bi prije izdvojili novac za novi mobilni telefon i zimovanje ili održavanje zdravlja zuba svoga deteta? Da li bi prije izdvojili novac za bijeljenje svojih zuba ili neko estetsko rešenje ili za održavanje zdravlja zuba svoga deteta?

Izvor: FB stranica Decja STOMATOLOGIJA-Prof dr Jovan Vojinovic