Određivanje dentalne dobi, rase i pola, temeljeno na dentalnim obilježjima, područje je kojim se bavi forenzička stomatologija. Otpornost i jedinstvenost zuba čini ih korisnim parametrima u izradi profila nepoznate osobe.
Potreba za procjenom dobi živih je u porastu, a za to postoje brojni uzroci kao što su česte migracije. U procjeni dobi djeteta korisni su parametri promjene tokom razvoja i nicanja zuba, dok su kod odraslih i starijih osoba važne promjene na zubima nastale kao posljedica starenja. Za procjenu doba koriste se različite metode.
Određivanje dobi pomoću zuba temelji se na poznavanju bioloških promjena koje obilježavaju rast i razvoj zuba. Procjenu dentalne starosti moguće je dobiti na temelju analize mikrostrukture zuba, hemijskom sistema unutar zuba, odnosno na temelju morfoloških i za životnih promjena na zubima.
Proučavanje promjena na tvrdim zubnim tkivima za vrijeme rasta i njihova formiranja tokom odontogeneze jedan je od najjednostavnijih, najpraktičnijih i najjeftinijih postupaka za procjenjivanje dentalne dobi.
Forenzični postupci su toliko napredovali da je danas moguće pomoću dentalnih obilježja odrediti i razliku između živorođenog i mrtvorođenog djeteta. Za procjenu dobi koristimo tzv. dentalne metode, a one mogu biti dentalne metode za procjenu starosne dobi kod djece i dentalne metode za procjenu starosne dobi kod odraslih.
Procjena dentalne starosti kod djece
Procjena starosti kod djece može se raditi na osnovu posmatranja razvoja kostiju ili razvoja I nicanja zuba. Kako je mineralizacija kostiju pod velikim uticajem vanjskih i unutrašnjih faktora, mnogo češće se koriste dentalne metode.
Tehnike za procjenu starosne dobi kod djece se zasnivaju na poznavanju niza bioloških promjena koje prate rast i razvoj zuba, te poznavanju hronologije nicanja zuba. Razvoj i nicanje zuba mogu se posmatrati kroz: razdoblje intrauteriog života, novorođenačko doba, doba od rođenja do treće decenije života.
Tehnike procjene dentalne dobi kod djece dijele u dvije osnovne grupe, a to su: Tehnike koje koriste pristup “atlasa” ( tabele Schour i Massler, Moorrees et al, Anderson et al.) prate stadije razvoja zuba na dobrim ortopantomogramima. i Tehnike koje koriste “scoring” sistem (Demirijan et al., Willems et al.).
Novorođenačko i dječje doba
U novorođenačkoj dobi u ustima u pravilu nema zuba, pa dob određujemo prema stepenu mineralizacije (rendgenografski ili histološki). Na histološkim preparatima vidljiva je I inkrementna neonatalna linija koja odjeljuje tvrda zubna tkiva nastala prenatalno od postnatalnih. Elektronskim mikroskopom zapaža se neonatalna linija nakon 1-2 dana života, pa je važna za razlikovanje mrtvorođenčeta od novorođenčeta umrlog nekoliko dana nakon rođenja.
Adolescentno doba
U prvih šest mjeseci života dob se procjenjuje na osnovu stepena mineralizacije mliječnih zuba, a od šestog mjeseca nadalje prema hronologiji nicanja zuba, te prema stepenu razvoja korijena. Procjena dentalne starosti kod odraslih: Dentalne tehnike za procjenu starosti kod osoba starijih od 20 godina zasnivaju se na regresivnim promjenama na zubima.
U suštini, dentalne tehnike za procjenu starosne dobi kod odraslih mogu se podijeliti u tri osnovne grupe, a to su:
*morfološke tehnike ( posmatranje regresivnih promjena direktno na zubu)
*radiološke tehnike ( posmatranje regresivnih promjena na rtg-snimcima zuba)
*biohemijske metode (racemizacija L i Daspartatne kiseline u dentinskom kolagenu)
Procjena dentalne dobi najčešće se danas koristi u postupcima postizanja identiteta nepoznatog ljudskog tijela ili dijelova ljudskog tijela, zatim u postupcima analize dobi arheoloških ljudskih ostataka, a u novije doba i kod živih ljudi.
Čestim migracijama stanovnika iz manje razvijenih dijelova svijeta npr. iz Azije, Afrike, u visoko razvijena područja Europe, emigranti kao osobe nepoznatog identiteta i dobi ponekad se uhapse, ali se ne protjeraju nego dobivaju azil uz dobre beneficije koje im određene zemlje pružaju.
Tako su danas vrlo česte ilegalne migracije u skandinavske zemlje. Upravo skandinavske zemlje, posebno Norveška, vrlo je socijalno naklona stranim imigrantima mlađima od šesnaest godina. Ako je osoba nepoznatog identiteta bez ikakve dokumentacije moraju dokazati dob.
U takvim se slučajevima uvijek izračunava dentalna dob i s njom se uključuje ili isključuje pripadnost određenoj dobnoj kategoriji, a time i mogućnost da dobiju beneficije koje im se pružaju. Po završetku rasta i razvoja dentalna procjena dobi temelji se na promjenama u strukturi tvrdih zubnih tkiva uzrokovanih starenjem.
Na zubima pripremljenima u obliku izbrusaka posmatra se jačina istrošenosti zubnih ploha i bridova, količina sekundarnog dentina i zubnog cementa, translucencija dentina u području vrška korijena, nivo epitelnog pripoja i alveolarne kosti te eventualne resorptivne promjene na vrhu korijena.
Danas postoji nekoliko razvijenih postupaka za određivanje dobi. Neki su invazivni i zahtijevaju vađenje zuba, ali dob se može određivati i potpuno neinvazivnim postupcima – analizom radiografskih dentalnih parametara. Najstarija metoda je iz 1950. godine prema Gustafsonu.
Temelji se na 6 parametara: abrazija (A), resorpcija alveolarne kosti (P), količini sekundarnog dentina (S), količini acelularnog cementa (C), translucenciji korijena zuba (T) I resorpciji korijena (R). Danas se uglavnom za određivanje starije životne dobi primjenjuju drugi modificirani postupci za određivanje dentalne starosti. 1995. godine Huda i Bowman su utvrdili da se Retziusove pruge u gleđi odlažu u intervalu 4-11 dana, a ne 7 dana kako se do tada mislilo.
Ipak, bez obzira na interval, jednostavnim brojanjem ovih pruga u gleđi moguće je dosta tačno procjeniti starosnu dob. Njihova nakupljenost zabilježena posmatranjem kroz svjetlosni ili elektronski mikroskop, omogućava nam da procijenimo dentalnu dob i u slučajevima kada raspolažemo samo malim dijelom zubnoga tkiva.
Zaključak:
Procjenu dentalne starosti moguće je dobiti na temelju analize mikrostrukture zuba, hemijskom sastavu unutar zuba, odnosno na temelju morfoloških promjena na zubima. Proučavanje promjena na tvrdim zubnim tkivima za vrijeme rasta i njihova formiranja tokom odontogeneze jedan je od najjednostavnijih, najpraktičnijih I najjeftinijih postupaka za procjenjivanje dentalne dobi.
Uvijek je potrebno koristiti nekoliko postupaka za procjenjivanje dentalne dobi, a jedan od najboljih koji se nameće je postupak po Solheimu (za odraslu i stariju dob), odnosno atlas tehnika s posmatranjem stepena mineralizacije (za dječju dob).
Izvor: DenTBiH
