Koliko puta ste se našli u situaciji da ukoliko ne možete otvoriti bocu soka ili vode rukama krenete čep odvrnuti zubima? Jeste li razmišljali zašto dizači tegova stiskaju zube dok se opterećuju velikim teretom? To je zato što se tolika snaga nalazi u mišićima zatvaračima usta. Povezanost zubi i viličnog zgloba je neraskidiva a samim time je povezana i sa ostatkom lubanje i tijela.
Žvaćni mišići donju čeljust mogu pritisnuti u tolikoj mijeri da se na griznim površinma zubi stvara sila od oko 800N (cca 80kg). Ukoliko ta sila nije ravnopravno raspoređena po preostalim zubima i priležećim strukturama dolazi do disbalansa optrećenja i mogućeg oštećenja udaljenih struktura. Sile koje nastaju na zubima prenose se na zubnu pulpu i parodont pa preko kostiju čeljusti na bazu lobanje. Od baze lobanje sila se dalje usmjerava na kičmu i cijeli skelet. Ukoliko je sila unilateralna njena traktorija je nepravilna pa se usmjerava samo na jednu stranu kičme, što dugoročno gledano uzrokuje probleme sa zglobom, sluhom i držanjem jer kičma konstantno „pati“ zbog unilateralnog pritiska. Ljudsko tijelo je neodvojiva cijelina i nikako ne bi trebalo razdvajati jedan sistem od drugoga. Ukoliko imate problema sa kičmom i bolovima u vratu možda bi trebali pitati svoga stomatologa imate li pravilan zagriz i da li vam je jedna strana previše opterećena.
Vilični zglob (temporomandibularni zglob) se sastoji od zglobne čaure gornje vilice i kondila donje vilice između kojih je hrskavični disk koji ne dozvoljava „struganje“ jednog zglobnog tijela po drugome. Svi zglobovi u tijelu su jednostruki, a temporomandibularni je dvostruki, odnosno jedna strana ne može da radi bez druge pa tako na žalost i problemi zgloba zahvaćaju obje strane. Svaki zglog funkcioniše kao poluga i može se rotirati oko zamišljene ose, jedan dio zgloba je pomičan dok drugi nije.
Često u razgovoru s pacijentima primjećujemo da pojedinici smatraju da su obje vilice pomične. To nije fiziološki nemoguće jer je gornja vilica fiksirana za ostatak skeleta lobanje. Donja vilica (mandibula) je ta koja je pomična i pomoću koje žvaćemo. Da bi njena funkcija bila optimalna i ispunjena potrebno je imati očuvan zubni niz sa obje strane i na obe vilice. Gubitkom zuba remeti se ta harmonija. Tijelo u velikom broju slučajeva kompenzuje probleme nastale gubitkom malog broja zuba, ali u određenom postotku se javljaju vrlo neugodni problemi. Na žalost zub koji je i najvažni u razvijanju pravilne okluzije (odnos gornje i donje čeljusti) je donja šestica (prvi molar) koja se često izgubi zbog karijesa. Stoga posebno obratite pozornost na trajne šestice vaše djece kako biste izbjegli probleme sa odnosima zubi gornje i donje vilice. Nije nužno da su uzročnici problema samo zubi već problem može biti i mišićne odnosno skeletne porirode.
Najčešći simptomi problema viličnog zgloba su:
- Škljocaj (jednostrani ili obostrani)
- Bolovi u zglobu
- Struganje (krepitacije)
- Preskakanje zgloba
- Kombinacija nekih ili svih simptoma
Svi problemi proizlaze iz disbalansa zglobnih struktura pa je potrebno terapeutski djelovati na njih, a da bi se bilo koji problem riješio kreće se od uzroka. Nije moguće liječiti zglob ukoliko ne otklonimo uzrok nastanka problema.
Ovdje može biti riječ o mnogim uzročnicima kao što su na primjer:
- Trauma/udarac
- Stiskanje i škripanje zubima (bruksizam)
- Nedostatak zuba
- Ortodontska anomalija
- Loše napravljen protetski rad
Škljocaj zgloba nastaje kad hrskavični disk „preskoči“ preko zglobnih struktura donje vilice. Njenim povratkom u stanje mirovanja vrati se i disk. Bolovi nastaju ukoliko je zglob pritisnu tkivo koje se nalazi u okruženju. To može biti vrlo neugodno i potrebno je reagovati na vrijeme repozicijom zgloba.
Terapija ovakvih problema se provodi izrađivanjem relaksacijske udlage kako bi se mišići žvakaći opustili odnosno rješavanjem uzročnika problema. Ukoliko su problemi nastali zbog koštanih ili prirođenih deformiteta potrebno je pristupiti operacijskom zahvatu kod specijalista maksilofacijalne kirurgije.
Autor: dr.med.dent Luka Lubina
