Početkom školske godine, pojavljuju se novi izazovi u životima školaraca. Povrede zuba u školskom i predškolskom dobu nerijetko su posljedica sve učestalijeg nasilja, posebno među vršnjacima. Osim toga, ozljede tokom sportskih aktivnosti, te razni drugi incidenti povećavaju broj djece koja traže pomoć stomatologa ili oralnog hirurga.
Statistički podaci u svijetu o učestalosti trauma zuba u dječjoj dobi variraju, od Kanade gdje je ona samo 4,2 odsto, Izraela osam posto, Engleske 17 posto, te Danske čak 46 posto (što ponekad zavisi od broja uzoraka i načinu provođenja istraživanja).
Podaci u odnosu na spol su nešto ravnomjerniji, pa je u većini zemalja omjer ozljeda zuba 2:1 u korist dječaka.
Analiza dnevnih i sezonskih varijacija povreda takođe daje zanimljive informacije. Najveća pojavnost ozljeda zabilježena je u proljećnim mjesecima.
Djeca koja doživljavaju ove vrste povreda najčešće su uzratsa od dvije do četiri, te od sedam do 11 godina.
Što napraviti u slučaju ozljeđivanja zuba
Posljedice ozljeda zuba mogu biti vrlo ozbiljne i mogu se reflektovati tokom čitavog života, a osim na fizički rast i razvoj, djeluju na emocionalno i psihološko stanje djece. Stoga je pravovremeno i odgovarajuće liječenje od velike važnosti.
Zavisno od toga je li ozlijeđen mliječni ili trajni zub, slijedi odgovarajući terapijski postupak, koji često traži multidisciplinarni pristup. Pacijenti dolaze s povredama mekih i koštanih tkiva, a osim trauma glave, nerijetko dolaze s ozljedama i drugih dijelova tijela.
Hitan postupak podrazumijeva prije svega telefonski poziv u kojem je moguće dobiti osnovnu informaciju što činiti. Roditelj se najčešće upućuje u obližnju stomatološku ambulantu, specijalisti dentalne medicine ili, po mogućnosti, specijalisti dječje stomatologije.
Ukoliko je sačuvan zub ili dio zuba, potrebno ga je transportovati zajedno s ozlijeđenim djetetom u nekom tekućem izotoničnom medijumu (mlijeko, slina, slana voda). Dijete treba smiriti i ohrabriti, kako bi ljekar što bolje i lakše obavio svoj dio posla.
Sljedeći dio hitnog postupka obuhvata razgovor sa stomatologom, tijekom kojeg on dobija podatke o uzroku i načinu na koji se trauma dogodila, te vrsti i obliku ozljede. Obavezno se radi i RTG snimak, a površinske rane se čiste i zbrinjavaju. Ponekad je potrebna profilaksa tetanusa ili šivenje rana kod oralnog hirurga. Svi potencijalno bolni zahvati obavljaju se uz primjenu anestetika.
Radi se i neurološka procjena djeteta: pospanost, povraćanje, razdražljivost, te gubitak svijesti su simptomi koji bi trebali da nestanu tokom 48 sati, a ukoliko su izraženi, dijete će biti upućeno neurologu. Stomatolog pregledom procjenjuje opsežnost ozljede i na temelju procjene propisuje, odnosno započinje terapiju.
Posljedice ozljeda zubi
Zub može biti izbijen, raskliman, slomljen, napuknut, s otvorenom pulpom ili bez, može biti nabijen u zubnu alveolu ili pomaknut. Mliječni zubi koji su nabijeni (intrudirani) mogu ozlijediti trajnog nasljednika, napukli zubni korijeni mogu biti uzrok infekciji, pomaknuti zubi mogu poremetiti zagriz – postoje razne kombinacije ozljeda, svaka od njih ima svoju terapijsku proceduru.
U 60 odsto slučajeva radi se o frakturi (lomu) cakline i dentina bez otvorene pulpe, što ima dobru prognozu i relativno se lako zbrinjava.
U 30 odsto slučajeva dolazi do luksacije (pomaka) zuba, gdje je potrebno vratiti zub na njegovo mjesto, fiksirati ga, te periodički pratiti njegovu vitalnost i pomičnost.
U 10 odsto slučajeva dolazi do izbijanja zuba. Terapiju replantacije (vraćanja zuba na njegovo mjesto) je izuzetno važno učiniti što prije. Dužina boravka zuba izvan zubne alveole u direktnoj je korelaciji sa uspjehom terapije. Stoga je dobro, ukoliko je to moguće (ako nema vidljive kontaminacije izbijenog zuba), da ga roditelj sam vrati djetetu nazad u zubnu alveolu.
Frakture zubnog korijena su rijetke, svega sedam odsto slučajeva i potrebno ih je redovno pratiti kliničkim pregledom okolnog tkiva, RTG snimkom, te kontrolom vitaliteta. Terapijski postupak i prognoza liječenja zavise od toga gdje se frakturna pukotina nalazi (horizontalno-gornja, srednja ili donja trećina zuba, ili vertikalno).
Lošija je prognoza za one frakture koje imaju direktan kontakt s bakterijama iz usne duplje, pa je kontaminacija bakterijama prenosiva uzduž frakturne pukotine u područje oko zuba (parodont), te u područje vrha korijena (apex) ili pulpu.
Najčešća ozljeda je potres zuba, koja se manifestuje blagom ili nikakvom pomičnošću zuba. Zub je bolan ili osjetljiv na dodir. Stomatolog provjerava smetnje prilikom zagriza ili žvačnih kretnji, preporučuje se mekša hrana tokom nekoliko dana i eventualno lijekove protiv bolova, uz kontrolu za sedam do 10 dana.
Gubitak, oštećenje ili značajan nedostatak krune zuba, uz funkcijski, predstavlja i estetski problem. Zahvaljujući brojnim kvalitetnim materijalima i rješenjima (zavoji, ispuni, krunice, ljuskice) kojima stomatolozi raspolažu, takav nedostatak moguće je ukloniti u vrlo kratkom vremenu, na zadovoljstvo roditelja i djece.
Izvor: cybermed.hr
