Periapikalne lezije su zapaljenske promjene lokalizovane u predjelu vrha korijena zuba oko kosti koja ga okružuje. Uzrok njihovog nastanka je u najvećem broju slučajeva infekcija zubne pulpe koja nastaje kao posljedica karijesa. Periapiklni granulomi i ciste korijena zuba predstavljaju najčešće periapikalne lezije. Pored cista na vrhu korijena zuba, koje su i najčešće, cistične tvorevine mogu nastati i oko krunica neizniklih zuba, nakon vađenja zuba ukoliko zaostane zapaljensko tkivo u predjelu korijena, kod nekih urođenih sindroma… Takođe, ciste mogu biti lokalizovane u viličnim kostima, a da nisu zubnog porijekla, kao i u mekim tkivima (usnama, obrazu…).
Simptomi su: promijenjena boja zuba (zubi kod kojih je došlo do nekroze pulpe potamne), zubi razoreni karijesom ili zubi koji na sebi imaju velike plombe, otok u kosti u predjelu vrha korijena zuba, postojanje fistuloznog otvora u predjelu korijena zuba (fistulozni otvor se manifestuje kao crvenkasti čvorić iz kojeg povremeno izlazi sekret), bol, otok i crvenilo u predjelu vrha korijena zuba, bol prilikom zagrižaja (osjećaj kao da je zub duži u odnosu na druge zube), simptomi širenja dentogenih infekcija. Za uspješnu dijagnostiku periapikalnih promjena neophodno je načiniti RTG snimke. U slučaju akutne faze, terapija počinje pružanjem prve pomoći da bi se smanjio bol i spriječilo dalje širenje dentogene infekcije. Ukoliko se zub može sačuvati prva pomoć podrazumijeva drenažu kroz kanal korijena zuba (otvaranje zuba) i po potrebi inciziju radi evakuacije gnoja.
Ukoliko se zub ne može sačuvati, potrebno ga je što ranije izvaditi. Terapija periapikalnih promjena može biti konzervativna i hirurška. Konzervativna terapija podrazumijeva endodontsku terapiju tj. vađenje živca, čišćenje kanala korijena i potom njegovo punjenje. Hirurška terapija- apikotomija podrazumijeva intervenciju u lokalnoj anesteziji u toku koje se uklanja periapikalna promjena, resecira vrh inficiranog korijena zuba uz čišćenje kanala korijena i njegovo punjenje. Liječenje ciste isključivo je hirurško.
Komplikacije neliječenih periapikalnih promjena mogu biti lokalne i sistemske. Lokalne komplikacije podrazumijevaju: razvoj akutne dentogene infekcije, širenje promjene uz razaranje kosti, oštećenje susjednih zdravih zuba i prodiranje u okolne anatomske strukture (sinus, nos). Zubi sa periapikalnim promjenama smatraju se žarištima koji mogu ugroziti udaljene organe i sisteme (oboljenja srca, kožna oboljenja…), biti uzrok nejasnih simptoma (povišena tjelesna temperatura), ili biti uzrok nejasnog bola u predjelu lica i glave.
