Parodontopatije su oboljenja potpornog tkiva zuba – parodonta (kojeg čine zubno meso – gingiva, ligament, okolna kost i cement – tkivo koje obavija korijen zuba).
Zdravo zubno meso je svijetloružičaste boje, izgledom podsjeća na koru narandže i ne krvari. Oboljelo zubno meso je otečeno, osjetljivo, crveno i krvari.
Kod nekih oblika upale zubnog mesa mogu se primijetiti ranice i gingiva može biti uvećana toliko da prekriva skoro cijele zube. Upala zubnog mesa se naziva gingivitis i ukoliko se ne tretira može preći u parodontopatiju.
Gingivitisi i parodontopatije su uzrokovani različitim faktorima od kojih najveću ulogu ima loša oralna higijena. Nakupljanje plaka i kamenca kao i određeni krvni i endokrini poremećaji (npr. dijabetes, leukemija I sl.) pogoduju nastajanju ovih bolesti.
Genetska predispozicija, loš položaj zuba u zubnom nizu koji otežava čišćenje, loše urađene plombe, krunice i mostovi, pojedini lijekovi, loše navike poput disanja na usta u toku noći i konzumiranje cigareta i slično, takođe, utiču na nastajanje bolesti.
Kod pušača su parodontopatije tri puta češće bez obzira na oralnu higijenu. Ako se gingivitis ne liječi, upala može zahvatiti dublja tkiva potpornog aparata zuba i tada govorimo o parodontopatijama.
Tada je zahvaćena i kost – dolazi do njene destrukcije, rasklimavanja zuba i formiranja džepova (prostor između korijena zuba i zubnog mesa). Oni predstavljaju mjesta na kojima se bakterije još lakše skupljaju pa se proces ubrzava.
Može doći i do nakupljanja gnoja u tom području. U početnim fazama (crvenilo, otok, krvarenje desni) parodontopatije uglavnom nisu praćene jakim bolom pa pacijenti zanemaruju ovo stanje.
Ali već tada bi trebali da se jave stomatologu. Terapija podrazumijeva, prije svega, uklanjanje lokalnih faktora koji pogoduju nastanaku bolesti – kamenca, naslaga i educiranje pacijenta o oralnoj higijeni.
Pojedini pacijenti smatraju kako zubni kamenac ne treba uklanjati, da on učvršćuje zube što je sasvim pogrešno. Kamenac se mora ukloniti i to se najčešće radi ultrazvučnim aparatima.
Zatim se mora korigovati higijena, zamijeniti neadekvatne plombe i fiksnoprotetske radove, odnosno sve što otežava održavanje higijene. Potrebno je ispirati usta nekim od oralnih antiseptika po preporuci stomatologa.
Takođe se radi kiretiranje džepova i u nekim slučajevima upotrebljavaju se antibiotici. U težim slučajevima potrebno je hirurškim metodama liječiti parodontopatiju. Kada se započne s terapijom pacijenti trebaju redovno dolaziti na kontrolne preglede.
Za samu prognozu oboljenja najbitniji je stepen uznapredovalosti bolesti, odnosno faza bolesti u kojoj se pacijent javi stomatologu. Što se ranije uoči i tretira, šanse za uspjeh terapije su veće.
