Bruksizam je stručni izraz za prekomjerno, forsirano stiskanje i škripanje zubima koje nije povezano sa žvakanjem hrane, a najčešće se javlja noću, pri čemu nastaje neobično dugo i nefiziološki jako opterećenje zuba i njihovih potpornih struktura.
Ta navika je često u vezi sa emocionalnim stresovima, napetošću, strahom ili zamorom pri čemu je nesvjesno stiskanje zuba povezano sa snažnim pokretima donje vilice lijevo-desno i naprijed-nazad, zbog čega dolazi do škripanja i trošenja zuba brušenjem “zub o zub”.
Kada žvaćemo hranu, razvijamo silu od oko 175 p po cm2 površine zuba. Kada noću škripimo zubima nema hrane da ublaži ovaj pritisak, tako da je jačina sile sada oko 300 p ili više.
To je dovoljno da prouzrokuje trajno oštećenje zuba, uključujući i pucanje zubne gleđi, prelome zuba, povlačenje desni sa vratova zuba, oštećenje potpornog aparata zuba koje dovodi do gubitka zuba, oštećenje donjoviličnog zgloba…
„Orofacijalni sistem je zapravo sistem, odnosno skup tkliva i organa u koje ubrajamo vilice, zube, zatim mekotkivne organe kao što su jezik, obraz, mišići… Taj sistem djeluje u nekoj harmoniji, u skladu i obavlja niz značajnih funkcija. Funkcije orofacijalnog sistema su žvakanje, govor, gutanje, disanje, varenje… ali zna se nekada desiti da aktivnost tog orofacijalnog sistema, prije svega mišića dovede i do određenih funkcija koje nemaju nikakvu svrhu.
I upravo su to funkcije koje se označavaju kao parafunkcije. Parafunkcije, grubo gledano, možemo podijeliti u dvije gruep, to su dnevne parafunkcije, u koje spadaju grickanje usne, grickanje različitih predmeta, grickanje obraza, tiskanje jezika između prednjih zuba…i u noćne parafunkcije, gdje je, prije svega, izraženo škripanje zubima, škrgutanje zubima, stiskanje zubima… To se označava kao bruksizam“, objasnio je dr Siniša Kovačević za „Ženski kutak“.
Kod koga se javlja bruksizam i zašto?
„Parafunkcije i bruksizam uopšte, koji je zapravo najveći problem za pacijenta, pogađaju podjednako oba pola. Što se tiče starosne dobi, najviše su pogođeni pacijenti od 20-te do 50-te godine. Postoje slučajevi kada je bruksizam primijećen kod djece, što znači da i u tom najmanjem uzrastu, možemo da se bavimo tim problemom“.
Koje su posljedice bruksizma?
„Posljedice bruksizma su brojne. Škripanje, škrgutanje i stiskanje zubima, prije svega, ostavlja posljedice na zube. Šta se dešava? Pacijent tokom tokom noći pri spavanju, razvija sile koje daleko prevazilaze fiziološku silu prilikom normalnog funkcionisanja i samim tim preopterećuje zube. Prema tome, prva stvar koju pacijenti viđaju jesu okrnjeni zubi. Oni bivaju vremenom sve kraći i kraći, jer se prekomjerno troše, ivice zuba su iskrzane, nareckane, a na površini zubi, na gleđi se najčešće uočavaju i pukotine.
Takođe se može uočćiti da neke stomatološke nadoknade kao štop su plombe, krune, mnogo više pucaju ili ispadaju kod osoba koje pate od bruksizma. To je nešto što je vezano za zube, ali posljedice se javljaju i na drugim mjestima. Pacijenti sa bruksizmom, ukoliko je on naročito izražen, imaju i intenzivne glavobolje. Vrlo često se ujutro bude sa osjećajem ukočenosti viličnih mišića. Nekad bol zraći i u predjelu uha. Takođe, nekada imaju probleme sa otvaranjem i zatvaranjem usta. Postoji niz tegoba, koje su posljedica te parafunkcije“, zaključio je dr Kovačević.
