Paradontopatija je oboljenje usta koje izaziva veliki strah, i sa dobrim razlogom. Paradontopatija je degenerativno oboljenje usne duplje koje je teško staviti pod kontrolu, može da se razvija velikom brzinom i na kraju dovodi do ispadanja sasvim zdravih zuba. Paradontopatija je, u stvari, dugotrajna infekcija koju može da izazove veliki broj uzročnika, a koju dodatno pogoršava sam prirodan odgovor organizma na upalu. Paradontopatija ne boli, zbog čega nema „alarma“ i u velikom broju slučajeva nećemo primijetiti sam začetak bolesti. Među prve simptome ubraja se gingivitis, odnosno upala desni praćena otocima, crvenilom i osetljivošću desni. Ukoliko primijetite da su vam desni crvene, čini vam se da su vam zubi ogoljeniji, imate ustisak da vam je nešto upalo među zube a da to ne možete da očistite – treba da posjetite svog stomatologa. Promjene u usnoj duplji poput naslaga zubnog plaka, džepova, gnoja ili promjena pod tkivom desni mogu biti akutniji pokazatelji, a ogoljavanje korijena zuba već je poodmakla faza paradontopatije.
Kako nastaje?
Sasvim zdrava usna duplja mjesto je gdje obitavaju mnogi mikroorganizmi, bakterije i enzimi pa usta imaju zanimljivu i lako promjenljivu mikrobiologiju. Do danas nije tačno utvrđeno koji mikroorganizam je glavni uzročnik ove degenerativne bolesti, što značajno otevaža kako tretmane tako i prevenciju. Na začetak bolesti utiče stvaranje zubnog plaka, a on nastaje kao posljedica jedne fascinantne prirodne pojave – neki mikroorganizmi koji naseljavaju usnu duplju mogu biti aerobni (što znači da im je potreban kiseonik da bi opstali) ili anaerobni (dakle nezavisni od kiseonika u neposrednom okruženju) po sopstvenom izboru. Prilikom promjene njihove mikrosredine, na primjer – pojavom džepa na desnima, ovi mikroorganizmi mijenjaju svoju strukturu i prelaze iz jednog oblika života u drugi. Tek tokom ovog procesa dolazi do ispoljavanja štetnih dejstava koja su usko vezana za nastanak zubnog plaka. Na razvoj paradontopatije utiču i brojni drugi faktori – od životne dobi, preko imuniteta do drugih hroničnih bolesti, kao i navike, ishrana, pušenje ili upotreba lijekova i droga. Značajno je i samo stanje u ustima, veličina i položaj zuba, mostovi, velike plombe – zbog čega se i kaže da je paradontopatija multifaktorna bolest.
Kako se liječi?
Paradontološki proces može se zaustavljati i liječiti, ali je veoma važno reagovati na vrijeme, zato što se proces ne može vratiti unazad. U zavisnosti od stadijuma bolesti, paradentopatiji pristupamo na više načina: prije svega konzervativno, da se otklone okolni faktori koji uzrokuju paradentopatiju, u drugim slučajevima neophodna je hirurška intervencija kako bi se tretirali parodontalni džepovi. Na kraju, važno je napomenuti i da se paradontopatija ne može izliječiti, već samo kontrolisati, te je veliki značaj na ranom otkrivanju i prevenciji.
Kako se zaštititi?
Prije svega, treba prepoznati sve faktore rizika, a kako su oni veoma individualni, teško ih je prepoznati sve, te je redovna kontrola najbolji je način da utvrdite kolikom riziku ste izloženi. Paradontopatija može biti i genetski uslovljena, a mogu je aktivirati i nagle promjene u životnom ritmu poput trudnoće, hormonalnih disbalansa ili velikih životnih stresova. Dobra oralna higijena i održavanje ukupnog zdravlja usta važni su preduslovi za odbranu od ove opasne, degeneratvine bolesti koja u svojoj posljednjoj fazi može dovesti do gubitka svih zuba iako su bili sasvim zdravi. (www.crowndental.rs)
