fbpx
NaslovnaImplantatiPacijenti moraju dobro da razmisle kad im se kaže da su implantati...

Pacijenti moraju dobro da razmisle kad im se kaže da su implantati doživotni

- Advertisement -

Kod pacijenata koji trebaju implantološku terapiju, niti njihovi prirodni zubi koje im je priroda podarila kao najbolje što je mogla, nisu zbog raznoraznih razloga bili doživotni. Teško da bi nešto vještačko, ugrađeno u vrlo nečistu okolinu (čak i kod maksimalne higijene), otvoreno prema spoljnom svijetu i opterećeno silama žvakanja, slinom, promjenama temperature i kiselosti uz pušenje, alkohol i jednu ili više sistemskih bolesti, te primjenu različitih lijekova, moglo biti doživotno.

Foto: slaj-anic.com

Za početak nam se predstavite? Ko je Ivica Anić?
“Ja sam doktor dentalne medicine koji sa saradnicima i kolegama nastoji svaki dan pomoći svojim pacijentima u ublažavanju i rješavanju njihovih zdravstveno-dentalnih problema najbolje što mogu. Isto tako sam i učitelj koji nastoji, na najbolji način, prenijeti svoje znanje i iskustva sadašnjim i budućim naraštajima doktora dentalne medicine. Bavim se aktivno naučnim radom, a područje rada za sva tri područja su endodoncija i restaurativna dentalna medicina. Privatno, otac sam uspješnog mladog čovjeka koji živi i radi Americi. Posebnih hobija nemam, ali se ponekad petljam i u što treba i u što ne treba”.

Bavite se endodoncijom? Recite nam šta je zapravo endodoncija, te nam pojasnite prednosti i karakteristike ovog pojma?
Od svojih profesionalnih početaka bavim se endodontskim liječenjem. Endodoncija je kliničko-naučna područje koje nastoji sačuvati zub i parodont oko zuba da isti može i dalje vršiti svoju primarnu funkciju – žvakanje. Kada bakterije koje izazivaju karijes ili bolest tvrdog zubnog tkiva dopru do zubne pulpe (popularno nazvan zubni živac) izazivaju upalu tkiva. Problem nastaje zbog činjenice da se zubna pulpa nalazi duboko unutar zuba i da je sa svih strana, osim uskog otvora (ili više njih) kroz koji tkivo pulpe ulazi u zub, omeđena tvrdim zubnim tkivom. Svaka upala izaziva oteklinu tkiva, jer tekućina izlazi iz krvnih žila u upaljenom području, stvoreni pritisak tekućine tlači tkivo pulpe o unutrašnje ćelije zuba što dovodi do smanjenja cirkulacije i s vremenom do nekroze zubne pulpe.

Foto: slaj-anic.com

Broj bakterija naglo raste, jer više nema odbrambenih mehanizama koji se dopremaju krvotokom, tkivo se raspada i nastaje gangrene zubne pulpe. Brojni pacijenti toga postanu svjesni zbog proživljenih bolova ili izrazito neugodnog mirisa koji se širi kada se zub otvori svrdlima. Bez liječenja ili vađenja zuba, razvit će se gnojna upala (prepoznaje se po jakim, pulsirajućim bolovima koji se smanjuju ako pacijent hladi područje), a potom i apsces ili celulitis. Apsces je lokalizirana gnojna tvorba karakterizirana, u početku, jakim bolovima (tokom probijanja koštane ovojnice – periosta) i stvaranjem gnojne nakupine ispod sluznice oko zahvaćenog zuba kada se bol smanjuje (iako može biti i udaljen od zuba zbog anatomskih tvorbi). Celulitis je još ozbiljnije stanje, jer je upala proširena po licu i/ ili vratu i karakterizirana je općim simptomima (crvenilo, otok i povišena temperatura).

Jedno od najtežih stanja celulitisa je kada gnoj prodre u dno usne šupljine i to se naziva „Angina Ludovici“ (nazvana po njemačkom doktoru Wilhelm Frederick von Ludwig koji ju je prvi opisao1836. godine). Prepoznaje se po izrazito tvrdom dnu usne šupljine, oteklinom, crvenilom, te temperaturom. Opasno je, jer može opstruirati disajne puteve zbog edema obje strane jezika, a razvija se brzo (unutar nekoliko sati) i zahtjeva hitnu hospitalizaciju pacijenta. Sve to može se vrlo lako, jednostavno i jeftino spriječiti. Dovoljna je dobra dentalna higijena I redovna posjeta doktoru dentale medicine. On ili ona će na vrijeme obraditi karijesne zube i na taj način spriječiti bakterije da dopru do „zubnog živca“.

Ako bakterije ipak dopru do zubnog živca, dugi niz godina jedina terapija bila je vađenje zuba. To je, naravno, riješilo problem, ali je isto tako izazvalo novi problem, a to je bio nedostatak zuba u vilici i nemogućnost žvakanja. Nemogućnost žvakanja povlači za sobom pad kvalitete života, probleme s probavom, nedovoljnu ishranjenost i danas sve važnije, estetske probleme. Srećom, brojni doktori I naučnici udružili su svoje napore i znanje I danas imamo načina i mogućnosti da spasimo I takve zube. Danas endodonciju opisujemo kao zahvat kojim uklanjamo ostatke zubne pulpe iz pulpnog prostora, obrađujemo stijenke korijenskih kanala, te znatno smanjujemo broj bakterija unutar pulpnog prostora.

Foto: slaj-anic.com

Nažalost, ne možemo ukloniti sve bakterije i sterilizirati dentin, a da ne ugrozimo samog pacijenta. Zbog toga, a nakon čišćenja i dezinfekcije, cjelokupan pulpni prostor ili bar većinu prostora punimo vještačkim materijalima koji će onemogućiti preživljavanje i razmnožavanje bakterija u pulpnom prostoru. Nakon toga stavljamo trajni ispun u krunu zuba ili ga pokrivamo protetskim nadomjescima (krunicama). Sve opisano poznato je u narodu kao „vađenje živca“ ili „vađenje korijena zuba“.

Pored toga bavite se estetskom i restaurativnom dentalnom medicinom, implantologijom i endodontskom hirurgijom. Recite nam više i o ovim pojmovima, te upoznajte nas o čemu se zapravo radi?
“Estetska i restaurativna dentalna medicina su zapravo dva odvojena pojma. Restaurativna dentalna medicina podrazumjeva da restauriramo izgubljena tvrda zubna tkiva (gleđ, dentin) zbog karijesa ili traume vještačkim materijalima (kompozit i nekada davno amalgamima), ali I da pokrivamo zube protetskim nadomjescima. Naravno tu spada i restauracija mekih tkiva parodonta i nadogradnja kosti ako nedostaje na nekom mjestu u vilici. Estetska medicina se bavi, ja bih rekao, osjećajima pacijenta, ali i percepcijom njegove okoline.

Često vam dođe pacijent i kaže: „rekla mi je žena ili komšija da mi zubi ne izgledaju dobro“. Svako od nas želi lijepo izgledati, iako su pojmovi ljepote jako različiti i ovise o podneblju I različitosti kultura i običaja. U našem okruženju, u užem smislu, to najčešće znači da koristimo bijele materijale, a ne više srebrni amalgam za restauraciju karijesnih šupljina kao nekada. Naravno, i to je danas dovedeno do savršenstva uporabom vrlo kvalitetnih kompozitnih materijala različitih tonova i nijansi kao i modelacijom ploha zuba. Zbog napretka u načinu vezivanja tih materijala na zub možemo jako poštedno raditi kavitete i time sačuvati jako puno preostalog zdravog tkiva zuba.

Foto: slaj-anic.com

U širem smislu, to znači da će neki pacijenti zahtijevati da se poveća estetski izgled i potpuno zdravih zuba. To je moguće primjenom keramičkih ljuskica kojima se prekrivaju samo vidljivi dijelovi zuba ili keramičkim krunicama koje pokrivaju gotovo sve ili sve plohe zuba ako je uz boju potrebno promijeniti i morfološki izgled ili čak djelimično orijentaciju i minimalno položaj zuba u vilici. Primjer je recimo zatvaranje širokih dijastema, razmaka između prednjih središnjih sjekutića. Endodontska hirurgija je zahvat kojim uklanjamo posljedice upale zubne pulpe koja se proširila na okolno tkivo parodonta kada to nije moguće samo konzervativnim pristupom koji sam opisao ranije kod objašnjavanja endodoncije.

Mikrokirurškim zahvatom pristupamo na vrh korijena zuba u kosti i mehanički uklanjamo upalno tkivo, a po potrebi i dijelove korijena, najčešće njegov vrh. Zahvat se naziva apikotomija, a ako uklanjamo nastalu cistu govorimo o cistektomiji. Možemo ukloniti i cijeli korijen zuba, naravno samo kod višekorijenskih zuba (kutnjaci), pa tada govorimo o hemisekciji ako je zub u donjoj čeljusti ili o amputaciji korijena ako zub u gornjoj vilici. Kada ništa od navedenog ne uspije i zub se ipak mora izvaditi, na njegovo mjesto može se ugraditi implantat ili umjetni korijen. Implantat je, najčešće, napravljen od titana, ali može biti i od titanskih legura ili cirkonski. Dentalni implantat je, zapravo, vijak koji se umetne u kost vilice i tamo sraste s kosti.

Na vijak stavimo nadgradnju i na nju pričvrstimo vijkom ili cementom krunicu koja imitira zub. Ako se pravilno postave indikacije i ako pacijent ima dovoljno kosti, sam zahvat je relativno jednostavan i velika je vjerojatnost da će implantat dugo godina biti u čeljusti. Naravno, pacijenti se moraju strogo pridržavati određenih pravila i maksimalno brinuti o higijeni i zdravlju preostalih zuba i sluznice usne šupljine. Pušenje je veliki problem i znatno skraćuje vijek implantata, a tu su potom sistemske bolesti (dijabetes, bolesti bubrega, probavnog sustava s regurgitacijom sadržaja, krvne bolesti i dr.), uzimanje nekih lijekova i slično. Za dentalne implantate vrlo su štetne navike kao što su grickanje tvrdih predmeta (olovke) ili otvaranje npr. boca zubima.

Ako ste zdravi i brinete o implantatima (higijena, uporaba zubnog konca i interdentalnih četkica, redovne kontrole kod doktora dentale medicine, redovno uklanjanje kamenca) i ne pušite, ako je implantat ugradio iskusan operater, možete očekivati oko 95% uspješnost i dugogodišnji vijek implantata (15-25 godina). Za to vrijeme morat ćete barem jednom ili više puta promijeniti dentalnu krunicu na implantatu. Trajnost implantata može se komplicirati ako su prije ugradnje izvedeni koštano-regenerativni zahvati, podizanje dna sinusa i slično. Što je zahvat kompliciraniji, veća je mogućnost ranih ili kasnijih komplikacija.

Želio bih naglasiti da pacijenti moraju jako dobro promisliti kada im se kaže da su implantati doživotni. Nakon 35 godina rada, od kojih s implantatima više od 20 godina, smatram to vrlo neprimjernim, a posebno ako se rabi kao samopromocija i reklama. Ako bolje promislite, kod pacijenata koji trebaju implantološku terapiju, niti njihovi prirodni zubi koje im je priroda podarila kao najbolje što je mogla, nisu zbog raznoraznih razloga bili doživotni.

Teško da bi nešto vještačko, ugrađeno u vrlo nečistu okolinu (čak i kod maksimalne higijene), otvoreno prema spoljnom svijetu i opterećeno silama žvakanja, slinom, promjenama temperature i kiselosti uz pušenje, alkohol i jednu ili više sistemskih bolesti, te primjenu različitih lijekova, moglo biti doživotno. Naravno, vjerojatno možemo govoriti o doživotnim implantatima ako se implantati ugrade pacijentu starijem od 95 godina, ali ja takve izjave ne smatram ozbiljnim niti odgovornim”.

Koje su karakteristike, odnosno prednosti ili mane ovih pojmova? Na šta je potrebno obratiti pažnju?
“Za restaurativnu stomatologiju, implantologiju, endodonciju i endodontsku hirurgiju, barem kako ja to doživljavam, ne postoje mane. To su zahvati koji spašavaju i/ili produžuju vijek naših zuba i čuvaju naše zdravlje ili nadomještaju izgubljene zube, a to je uvijek pozitivno. Ako i postoji mana onda je to činjenica da zahvati nisu uvijek uspješni ma koliko se mi trudili i koliko god su zahvati tehnički dobro izvedeni. Biologija i priroda uvijek imaju zadnju riječ.

Dentalnim zahvatima samo stvaramo uvjete da priroda odradi svoj posao. Da to ne bi bilo potrebno, najbolje je da ljudi sami preuzmu brigu za svoje zube i zdravlje usne šupljine. To znači redovna kontrola kod izabranog doktora dentalne medicine, maksimalna higijena, pravilna prehrana i mehanička zaštita za zube ako se bavite opasnim sportovima. Srećom, danas sve više raste svijest o zdravlju zuba. Estetska stomatologija je poseban dio i tu se više radi o osjećajima pacijenta i njegovim doživljavanjem što je ljepota i mentalnom zdravlju nego o fizičkom zdravlju.

Tu ne treba raspravljati o ukusima, ali je bitno da doktor dentalne medicine ne šteti svojim zahvatom. Potrebno je, prije zahvata, dobro raspraviti s pacijentom koja su njegova očekivanja i što se stvarno može napraviti. Nažalost, ta očekivanja često prelaze granice mogućeg i na primjer zubi jedne osobe neće nikada biti isti kao i kod neke druge na primjer medijske zvijezde, susjeda ili čak rodbine. Izgled osobe karakteriziran je izgledom cijelog lica, oblikom i posebitostima i karakteristična je za svaki jedinku. Uostalom, zato se i razlikujemo i prepoznajemo ko je ko.

Najveći problem je mentalna slika koju pacijenti stvaraju o sebi I povezuju je s nedaćama u životu. Kao primjer, jednom mi je došla žena koja je tražila estetske zahvate na svojim zubima. Postojale su neke indikacije koje su podržavale taj zahtjev, ali glavni problem je bio u tome što je ženu napustio partner i ona je čvrsto vjerovala da će se on vratiti ako sredi zube. Naravno da se to neće dogoditi, ali onda se fokus nedaća skreće sa zubi na doktora dentalne medicine koji je napravio „loše zube“ i on postaje kriv zašto se partner nije vratio. Naravno da u takvim slučajevima, a prije bilo kakve dentalne terapije, kao pomoć pacijentu treba uključiti i druge specijaliste čije je područje mentalno zdravlje. Nažalost, to je puno lakše reći nego napraviti, a da vas pacijent ispravno razumije”

Recite nam, koliko su danas ljudi osviješteni kada je u pitanju estetska dentalna medicina? Koliko se ulaže u taj aspekt?
“Većina ljudi je danas vrlo osviještena kada se govori o estetskoj stomatologiji i spremni su uložiti sredstva da ostvare svoje zamisli. Tu se vraćamo tvrdnji da doživljaj ljepote ovisi o podneblju, kulturi, obrazovanju pojedinca i ljudi oko njega. Jedna od dobrih strana evolucije je da se ne sviđamo svima jednako. Druga, dobra strana je da danas imamo na raspolaganju vrlo kvalitetne, estetski savršene kompozitne materijale, keramiku, cirkon i drugo čime možemo izaći u susret željama pacijenta. Kao i u svemu, kvalitetniji i dugotrajniji materijal zahtijevaće i veća ulaganja.

Foto: ordinacija.hr

I ovdje napominjem da pacijent ima obavezu pridržavanja nekih pravila da bi se produžio vijek ugrađenih materijala. Danas pacijenti sve više traže estetsku korekciju zuba u smislu promjene boje i izgleda. To se najlakše napravi izradom kompozitnih ili keramičkih ljuskica na prednjim stijenkama zuba. Za kompozitne ljuskice potrebno je nešto više brušenja tkiva zuba, dok se, za keramičke ljuskice brusi vrlo malo i cijela preparacija ostaje u gleđi.

Naravno, to vrijedi samo ako nije jako promijenjena prirodna boja zuba i ako na zubima nema velikih kompozitnih ispuna. Iskreno, vrlo mi je teško odlučiti se kada dođe pacijent i želi zahvate na zubima koji su lijepi i zdravi, ali po njegovom mišljenju nedovoljno lijepi. Iako razumijem njegovu ili njenu želju, takve pacijente često odbijem, jer ne mogu prelomiti u glavi da diram zube koji su potpuno zdravi, a znam koliko bolesnih zubi treba liječiti.

Isto tako, vrlo teško prihvaćam da se koristi izrazito bijela boja (moj kolega to izvrsno zove WC-weiss boja), a koju traži jako veliki broj pacijenata. Takvima najčešće predložim da potraže drugo mišljenje. S druge strane, kada rješavamo bolesne zube, napose one koji su endodontski liječeni, s velikim zadovoljstvom nastojim izaći u susret želji pacijenata pa često, u šali, kažem da mogu biti iružičasti samo ako su funkcionalni. Ozbiljan problem mogu biti nerealne želje pacijenata.

Često dolaze pacijenti koji traže da njihovi zubi izgledaju kao kod neke zvijezde ili čak političarke. Pri tome nose njihove slike, ali I svoje slike iz mladih dana. Ljudi moraju shvatiti da se njihovi zubi mijenjaju tijekom vremena i pri tome ne mislim na pojavu karijesa ili povećanje broja ispuna na zubima. Boja zdravih i jakih zubi s vremenom postaje više žućkasta zbog toga što gleđ postaje sve tanja, plavkaste nijanse i zbog stvaranja dodatnog, žućkastog dentina.

Osim toga, zubi se prirodno troše i snižavaju tokom života te se stvara tzv. stečeni međuvilični odnos ili stečena okluzija zuba. To je normalan proces i neprikladno zadiranje u to zbivanje na način da pacijent upornotraži duže ili veće zube, kakve je imao u mladosti, najčešće će završiti lomom nadogradnji ili promjenama u žvačnom zglobu, bolovima, frustracijama i obostrano nepoželjnim izjavama. Prebijeli i preravni (mi ih zovemo „plot zubi“) stvar su estetike i činjenice da zadiranje u boju zuba nije zdravstveni već, po meni, kulturološki problem. Obično to znači da se vidi „s kilometra“ da je nešto rađeno, ali ko voli, nek’izvoli”.

Godine 1995. ste bili dobitnik nagrade Hans Genet Award za najboljeg mladog endodonta Evrope. Recite nam više o ovoj nagradi?
Nagradu je dodijelilo European Society of Endodontology (ESE) i The Netheralds Society of Endodontology, a na temelju kliničkih radova I uopšteno rada i promicija na polju endodoncije.Takmičili su se brojni mladi stručnjaci, a te davne 1995. godine ja sam imao sreću da budem izabran. Nagradu sam primio u Tel Avivu u Izraelu tokom ESE kongresa”.

Kakav je osjećaj bio biti najbolji mladi endodont Evrope?
“Bio sam apsolutno iznenađen da su mene izabrali. Za Hrvatsku, tada 1995. godine gotovo da niko nije niti čuo osim ako se nije spominjao rat. Bio sam previše zbunjen oko svega toga, ali naravno da mi je bilo drago i da sam bio ponosan.

Koliko je ova nagrada uticala na Vaš dalji rad i usavršavanje?
“Zbog nagrade sam postao poznatiji u endodontskim krugovima van zemlje, a novčani iznos koji je bio dio nagrade mi je pomogao u naučnom radu, jer u to vrijeme nije bilo drugih izvora osim što sam kao protivuzslugu ljudima, čije sam usluge i laboratorije koristio, liječio zube. I to bi bilo to.

Koliko se sjećam to se u mojoj matičnoj kući i zemlji nije niti spominjalo. Jednom je, u jednoj emisiji, prof. Rajić u jednom trenutku spomenuo nagradu kao i to da bi se za nju više čulo da sam nogometaš. Ponegdje je to bilo spomenuto u okviru moje biografije prije nego bih negdje na nekom skupu održao predavanje i to bi bilo sve o tome”.

Foto: slaj-anic.com

To nije jedina nagrada u Vašem životu. Godišnju nagradu za naučni rad Sabora Republike Hrvatske dobili ste 1996. godine. Recite nam više i o ovoj nagradi?
“Godišnja nagrada za nauku dodjeljuje se svake godine za istaknuti znanstveni rad I doprinos nauci, pa sam se i ja nekako našao među njima. Nagradu dodjeljuje Sabor Republike Hrvatske. Nema se tu puno što reći. Te godine su mene prepoznali kao malo boljega u naučnom radu i to je to. U mom radnom vijeku bilo je I drugih nagrada i priznanja kao na primjer tri godine za redom kao jedan od najboljih doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj koju su dodijelili sami doktori dentalne medicine.

Epilog toga je bio da mi je voditelj matične kuće napomenuo da eto nije zgodno da mi se ime pojavljuje u „žutom tisku“, a poneke kolege su me pitali „koliko sam platio za to“. Najbolje od svega je da ja nisam niti znao da novinari i kolege nešto vrednuju. I ja sam za to saznao ili iz novina ili kada su me pozvali, kao i vi, da kažem nekoliko riječi o dentalnoj medicine”.

Pomenućemo i nagradu za najbolju naučnu prezentaciju koju ste dobili 2005. godine u Schaanu, Liechtenstein. O kakvoj je prezentaciji bilo riječ?
“Na kongresu u se ponekad ocjenjuje kvaliteta rada kao i način prezentacije istoga. Te godine sam, prema mišljenju ocjenjivača, malo bolje od ostalih sudionika prikazao rezultate znanstvenog rada svog tima”.

Iza Vas je zaista bogata i zavidna karijera, te zaista uspješan i respektabilan posao? Kako danas gledate na to, te na čemu trenutno radite?
“Da, iza mene je 35 godina rada s pacijentima, sa studentima dodiplomskog I poslijediplomskog studija, sa specijalizantima, s doktorima dentalne medicine, s doktorantima, kao i naučnim radom na području endodoncije. Ponosan sam, jer sam u Republici Hrvatskoj insistirao i izborio se da se uvede gumena zaštita tzv. koferdam u endodonciju, posebno kada rade studenti, da se lateralna kondenzacija uvede kao standard, prvi sam uveo upotrebu termoplastičnih tehnika kontinuiranog vala, strojnu endodonciju Ni-Ti instrumentima, donekle vratio endodontsku hirurgiju pod okrilje endodocije, te uveo meke I tvrde lasere u stomatologiju.

Foto: slaj-anic.com

Decenijama izvodim radne kurseve mašinske endodoncije, endodontske hirurgije i uporabe estetskih materijala u stomatologiji, održao sam na stotine predavanja na kongresima i skupovima u Hrvatskoj I okolnim zemljama Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, te u ostalim zemljama Evrope i svijeta.

Za kraj, da li imate određenu poruku za naše čitaoce?
“Danas, pri kraju svog profesionalnog rada, srećan sam što je dentalna medicina tako napredovala, što možemo našim pacijentima pružiti bezbolne zahvate, što možemo riješiti sve kompliciranije slučajeve. Najsretniji sam kada vidim mlade kolegice i kolege koji se trude, edukuju i kada vidim da to rade sa žarom I ljubavlju prema poslu. To su ljudi i to je snaga koja će nositi dentalnu medicinu u budućnosti. Svi oni biće bolji nego što smo mi ikada bili.

S druge strane, žalosti me kada vidim kočničare koji ne žele promjene i što postoje oni koji žele svim silama izbrisati sve dobro što su drugi svojim radom stvarali. Ali, vjerojatno, i takvih mora biti u svakom društvu. Moja najveća poruka i želja je da svi mi uvedemo zdravstveni odgoj u školama, da naučimo mlade ljude da je ljudsko tijelo divan stroj koji zahtijeva svu našu pažnju i održavanje, jer nam je jedino što imamo i što smo mi sami. Kada ljudi budu više znali o sebi i svom tijelu nego o automobilu koji voze, biće daleko lakša komunikacija između pacijenata i nas koji smo samo „mehaničari“ koji održavaju i nastoje sačuvati naše tijelo. Tako će ljudi dobiti više znanja o potrebi higijene i prevencije dentalnih, ali i drugih bolesti”.

Izvor: DenTBiH

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -