Znakovi koji odaju da ste proživjeli stresne situacije u životu, nalaze se na vašim zubima, kažu naučnici koji su otkrili da rođenje djeteta, menopauza, pa čak i boravak u zatvoru ostavljaju tragove u tkivu koje se taloži čitav život, piše „Gardijan“.
Taj fenomen je sličan stvaranju godova u drvetu prema kojima možemo reći nešto o okolini u kojem je drvo raslo. Međutim, kad su zubi u pitanju, te se promjene vide u načinu na koje tkivo zuba reaguje sa svjetlošću.
„Do sada nismo znali da dio našeg organizma služi kao takva vjerna arhiva našeg čitavog života“ kazala je Paola Ćerito, jedna od autorki istraživanja sa Univerziteta Njujork.
Istraživači koji stoje iza studije vjeruju da ovo otkriće može pomoći da se rasvijetli dugogodišnja zagonetku. Ljudi su neobični jer su jedni od rijetkih sisavaca koji žive još mnogo godina nakon što prestanu da budu plodni.
Toj činjenici su posvećene mnoge teorije uključujući i „teoriju o bakama“, odnosno ideju da žene žive mnogo godina nakon menopauze zato da bi pomogle svojoj djeci da odrastu i imaju vlastitu djecu. Istraživači kažu da bi za testiranje te teorije, trebalo da se potraže evolucijske veze između obrazaca rađanja i menopauze i načina na koji odgajamo djecu. Ova studija, kažu naučnici, možda pruža upravo to.
Zubi kroz vrijeme
Naučnici sada istražuju zube primata i čovjekovih bliskih rođaka poput neandertalaca u nadi da će i tu pronaći znakove pronađene kod ljudi. Ćerito kaže da bi ova saznanja mogla biti korisna i u drugim područjima.
„Metoda koju smo razvili može poslužiti arheolozima koji istražuju antički svijet kako bi bolje razumjeli život u nekadašnjim civilizacijama tako što će integrisati podatke nečijeg društvenog i javnog života s intimnim detaljima poput plodnosti, menopauze ili drugih psihičkih stresora“, kaže Ćerito.
U članku objavljenom u časopisu „Scientific Reports“, Ćerito i njene kolege opisali su da su analizirali 47 zuba koji su pripadali savremenim, ali sada pokojnim ljudima, a kod njih devet pregledati su i više zuba.
Već se dugo zna da se zubna gleđ stvara sloj po sloj kroz duđi period, ali taj proces prestaje jednom kad su zubi sasvim formirani. Zbog toga su Ćerito i kolege obratili pažnju na jedno drugo tkivo zuba, zubni cement, koji se stvara tokom čitavog života.
To tkivo prekriva i štiti korijen zuba i pomaže da se poveže zub sa vilicom. Posmatrajući zub pod mikroskopom s polarizirajućim svjetlom, naučnici su otkrili da interakcija zubnog cementa i svjetlosti nije jednaka kroz čitav zub.
Uzimajući u obzir starost osobe u trenutku smrti i debljinu zubnog cementa, otkrili su da te promjene odgovaraju važnim događajima u životu osobe, uključujući rođenje djeteta i menopauzu.
„Nažalost, kod brojnih ljudi koji su prije smrti boravili u zatvoru, našli smo dokaze i tog događaja, što znači da im je to bilo vrlo stresno razdoblje. U slučaju 25-godišnje žene, otkrili smo da je selidba iz ruralnog u urbano područje ostavila traga na njenim zubima, iako nije bila riječ o traumi. Ovo nam govori nešto o osjetljivosti zubnog cementa kao nekakve snimajuće strukture: epizodni događaji nisu zabilježeni dok oni prolongirani sistemski jesu“.
Ograničenja
Ovaj pristup trenutno ima određena ograničenja, uključujući to da je vrsta promjene u zubnom cementu ista za različite životne događaje, a čak i kod iste osobe različiti zubi daju različite periode.
Profesorica Debi Guateli-Steinberg sa Univerziteta Ohajo stejt, stručnjakinja u korištenju zuba u svrhu istraživanje naše evolucijske prošlosti i koja nije bila uključena u novo istraživanje, rekla je da je moguće detekovati promjene u zubnom cementu povezane s trudnoćom i menopauzom.
„Ovo otkriće je interesantno antropolozima koji žele da prate evoluciju jedinstvenih ljudskih atributa poput kraćih intervala između porođaja i dugog postreproduktivnog perioda života. To su osobine koje diferenciraju ljude od njihovih rođaka gorila“, izjavila je i dodala da je potrebno izvršiti još istraživanja kako bi se napravila diferencijacija između različitih događaja.
Profesorica Tanja Smit sa Univerziteta Grifit bila je oprezna i primijetila da su mnogi fosilni ostatci znani samo iz njihovih zuba što znači da je teško znati njihov pol, kao i da nije jasno u kojoj su starosti naši davni preci počinjali da proizvode zubni cement.
Trenutni pristup pouzdaje se u starost smrti pojedinca što nemamo za fosilizirane ostatke, iako je Ćerito rekla da tehnika koja bi uskoro trebala biti razvijena, dozvolila timu da vide godišnje prstene u zubnom cementu i tako izbroje godine.
„Ne vjerujem da će ovaj pristup sam po sebi biti dovoljan da se rasvijetli koliko često su žene rađale, ni kad su ulazile u menopauzu“, zaključila je Tanja Smit.
Izvor: Jutarnji
