Savremena stomatologija ima za cilj i ima mogućnosti, da otkriva i djeluje na rizične faktore koji dovode do oboljevanja zuba, i da otkriva zubni kvar u samom začetku (prije pojave defekta), kada je moguće u potpunosti oporavit tkivo zuba, bez bušenja i plombi.
Budućnost stomatologije nije više dosadašnji hiruški pristup i nadoknađivanje (brušenje, implantati, vrunske plombe i krunice), već očuvanje zuba u cjelosti.
Plombe su nužno zlo!
Ukoliko se uznapredovali karijes ne zatvori, dolazi do razaranja zuba, infekcije koja se često završava vađenjem (pogotovu kod mliječnih zuba).
Vađenjem i jednog zuba ugrožavaju se prostali zubi, proces žvakanja i vilični zglob, zašto je poželjno da se on nadoknadi. Nedostatak većeg broja zuba ili ako su oni prisutni, a neliječeni, ozbiljno ugrožava opšte zdravlje.
Ne postoji više dilema sive lil bele plombe
Sive plombe (izrađene od amalgama-legure srebra sa živom) su nekada jedino mogle da izdrže snažne pritiske (od više desetina kilograma) koji se ostvaruju prilikom žvakanja.
Danas savremeni materijali koji zadovoljavaju i estetske karakteristike mogu da se postavljaju i na bočne zube.
Kada je rijeć o maloj djeci, problemi nastaju zbog otežanog rada i posebno mogućnosti da se obezbijedi potpuna izlolacije od vlage na koju su bele plombe (materijal se naziva kompoziti) veoma osjetljive.
Posebna grupa materijala, koji se nazivaju glas-jonomer cementi više su prilagođeni uslovima rada sa malom djecom, a imaju i dovoljnu otpornost.
Pored toga oni otpuštaju fluoride koji direktno utiču na očvršćavanje (remineralizacija) okolnih tvrdih tkiva zuba (gleđ i dentin) oslabljenih tokom procesa razvoja karijesa.
Savremeni materijali za plombe mogu da budu i u boji, što je često zanimljivo i motivišuće za djecu. Sive plombe (ispuni), sadrže u sebi živu.
Iako nema dokaza da ona štetno utiče na zdravlje samih nosilaca plombi, smatra se da može predstavljati značajni izvor ekološkog zagađenja kod pripreme i skidanja takvih ispuna, pa postoji tendencija da se zabrani njihova dalja primjena.
Sama praksa i estetski zahtjevi pacijenata uglavnom su ovu vrstu plombi i potisnuli. Nije preporučljivo da se potpuno kvalitetni ispuni od srebrnog amalgama mijenjaju samo zbog svoje boje, jer njihovo skidanje dodatno slabi strukturu i otpornost zuba.
Sa postavljanjem plombe tek počinje ozbiljan posao lečenje karijesa
I jedan jedini obilio zub (a skoro nikada nije samo tako) znak je visokog rizika i zahtijeva ozbiljne mjere uklanjanja rizičnog okruženja u usnoj duplji i oporavljanja i jačanja preostalih zuba, na kojima sigurno postoje početne promjene čijim pravovremenim liječenjem može da se izbjegne postavka plombi.
Postavljanjem plombi posebno na bočnim površinama zahtijeva pojačanu prevenciju i čišćenje.
Svaka plomba slabi zub
Plombiranje zuba znači uklanjanje promijenjenog (raspadnutog) tvrdog tkiva i popunavanje defekta materijalom koji posjeduje dovoljnu otpornost.
Zato je izuzetno značajno da se odlazi na redovne kontrole i rano otkrivaju promjene koje mogu da se zaustave bez ili sa minimalnim ulanjanjem zubnog tkiva, što savremeni materijali i omogućavaju.
Kontrole je najbolje sprovoditi prema ličnom riziku, a minimalno dva puta godišenje.
Plomba ne traje vječno!
Iako je sve odlično urađeno od strane stomatologa, plombe ne traju vječno. U zavisnosti od ishrane, njege, načina žvakanja, pa i samog materijala, dolazi do trošenja, pucanja, ili pojave novih karijesa pored nje.
Zub sa velikim plombama, pogotovu ako su liječeni kanali („vađenje živca“) podložniji su pucanju, pa je poželjnije da se urade dodatna ojačanja.
Prihvatljivi vijek jedne plombe, koji priznaju npr. i osiguranja, iznosi do pet godina, mada kvalitetan ispun moze da traje i preko 10 gdoina.
Kod mliječnih zuba je stanje nepovoljnije i vezano je za samu veličinu gubitka tkiva.
Velike plombe uvek nose rizik od mogućih komplikacija
Uvijek postoji mogućnost, ako je karijes već dosta pododmakao u dubinu zuba, da je unutrašnje meko tkivo sa krvnim sudovima i nervima (zubna pulpa, „živac“) već nepovratno inficirano i da će postepeno dolaziti do njegovog laganog izumiranja.
To se ne osjeća, ali se infekcija širi prema viličnoj kosti i stvara u njoj tzv. procese, koji može da s iznenadana aktivira i izazove bol i otok.
Zato je neophodno povremeno provjeravati stanje takvih zuba, što podrazumijeva i rendgenske snimke. Kada je razaranje zuba usljed karijesa veliko (pogotovu na mliječnim zubima), plombe često nisu dovoljne da se odupru silama žvakanja.
One lako pucaju, ali isto tako može da se slomi i sam zub. U takvim slučajevima se umjesto plombe preporučuje postavljanje krunice.
Za mliječne zube se koriste posebne, fabričke čelične ili plastične, a u posljednje vreme i cirkonijumske krunice.
Preventiva prema ličnom riziku je najjeftinije rješenje
Što se više zapušta stanje zuba, troškovi su veći, a nerješavanje problema (infekcije, krezubost, bezubost) ozbiljno ugrožava opšte zdravlje.
Izvor: dr Jovan
, već očuvanje zuba u cjelosti.){kind=link}