fbpx
NaslovnaIntervjuOralne manifestacije i stomatološki treman djece sa diabetes mellitusom

Oralne manifestacije i stomatološki treman djece sa diabetes mellitusom

- Advertisement -

Povećan nivo glukoze u krvi utiče na gotovo sva tkiva i organe u ljudskom organizmu pa tako i na usnu šupljinu. Uloga doktora dentalne medicinje jako značajna u terapiji i liječenju zuba djeca sa diabetesom mellitusom.

Sećerna bolest predstavlja hronični metabolički poremećaj kojeg prati smanjena produkcija inzulina. Kod djece se to odnosi na tip I (juvenilni dijabetes). Niska inzulinska aktivnost uzrokuje visoku razinu glukoze u krvi. Inzulin zavisni diabetes mellitus je autoimuno oboljenje nepoznate etiologije nastao kao rezultat uništenja Beta-stanica Langerhansovih ostrva pankreasa (gušterače) koje proizvode inzulin.

Foto: mojdijabetes.rs

Znakovi koji upućuju na ovo oboljenje su: kserostomija (suhoća usne šupljine) sa ljepljivom, gustom pljuvačkom, neugodan zadah iz usta, makroglosija (povećani jezik) koju prati obložen jezik i atrofija filiformnih papila.

Česta je i pojava linguae geograficae, kandidijaza usne supljine, gingivitis i parodontitis. Skup lezija koje možemo vidjeti kod ovih pacijenata u usnoj šupljini se naziva Stomatitis diabetica.

Opšti tipični simptomi su pojačano lučenje urina do kojeg dolazi uslijed glikemije, žeđ, pojačan unos tečnosti, zamućen vid, neobjašnjiv gubitak težine i zamor. Specifičnosti stomatološkog tretmana pacijenata s diabetes melsom se sljedeće:
*stomatološku intervenciju izvoditi u roku 2h od uzete terapije
*lokalna anestezija s adrenalinom je indicirana kod pacijenata s kontroliranom šećernom bolesti
*ako je zahvat krvav, te postoji mogućnost infekcije ordinira se antibiotska profilaksa

Foto: mamasaveta.com

Pacijenti sa šećernom bolesti koji su pod redovnom kontrolom stomatologa i pedijatra (odnosno dijabetologa) nemaju razlika u oralnom zdravlju u odnosu na zdravu djecu. Kod ovih pacijenata može doći do inzulinskog šoka koji nastaje usljed smanjenog unosa šećera, te prekomjernog unosa inzulina. Hipoglikemijska kriza nastaje kad se nivo šećera u krvi snizi ispod 2,5 mmol/L.

Njene karakteristike su zbunjenost, usporen i nerazumljiv govor, konfuzija, pojačano znojenje, plitko i ubrzano disanje, tikovi i diplopija. U takvom trenutku pacijentu je neophodno dati neki vid šećera.

Planirani tretman se odgađa za neki drugi put, a pacijenta moramo nadzirati jos jedan period dok ne napusti ordinaciju. Ako se na vrijeme ne reaguje može doći do oštećenja mozga, a u težim slučajevima može se dati glukoza intravenski.

Kod pacijenata s nekontroliranom sećernom bolesti može doći i do hipoglikemije koja počinje s povraćanjem, mučninom, slabošću, crvenilom u licu, glavoboljom te se osjeti specifični zadah na aceton.

Pacijentovo stanje se dalje pogoršava te nastaju tahikardija, hipotenzija, ubrzano i duboko disanje koje vodi do kome. U tom slučaju je neophodno očuvati prohodne disajne puteve, te ordinirati infuzionu otopinu s bikarbonatima i soli.

Obavezno pozvati hitnu medicinsku pomoć. Važan aspekt predstavlja i edukacija roditelja kojima se mora objasniti značaj uzimanja antidijabetične terapije, te odgovarajući način života. Pacijenta se treba osloboditi stresa koliko je kod moguće, budući da on uzrokuje veći nivo adrenalina, a samim tim i glukoze u krvi.

Obzirom da dijabetes čini zube i desni podložnijim izvjesnim oboljenjima, neophodno je posvetiti posebnu pažnju pravilnoj higijeni zuba. Ukoliko se posveti malo više pažnje može se izbjeci čitav niz komplikacija koje izaziva dijabetes.

Ovim pacijentima se preporučuje:
Pranje zuba najmanje dva puta dnevno, ali najbolje je poslije svakog obroka. Korištenje zubnog konca uz pranje zuba doprinosi da se otklone zubne naslage i komadići hrane koji ostanu između zuba i na desnima. Zbog smanjene količine pljuvačke u ustima koja doprinosi prirodnom čišćenju zuba, za dijabetičare je detaljna higijena zuba veoma bitna.

Bolesti desni mogu da uznapreduju, a da dijete ili roditelji uopće ne primjete promjene, niti da bude pristna bol ili da krvare desni. Zbog toga se odlazak stomatologu preporučuje na svaka tri mjeseca, kako bi se na vrijeme otkrili prvi znaci gingivitisa, periodontitisa ili karijesa.

Izvor:DenTBiH

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -