Sedamdeset i dva organa, 350 kostiju, 75 triliona ćelija. Zapitamo li se ikada kakvi se to svakodnevno mehanizmi dešavaju u našem tijelu, da bi ono perfektno funkcionisalo. Koliko uopšte cijenimo taj naš mini univerzum i šta preduzimamo da ne narušimo tu bespijekornu Bogom datu ravnotežu?
Pa ne samo da savršeno funkcioniše, naše tijelo i proizvodi. Jedan u nizu produkata našeg tijela jeste vitamin D, jedini vitamin koji smo u stanju da proizvedemo. U koži se nalazi preteča vitamina D3 (7-dehidroholesterol) koji pod uticajem UV zraka sunca prelazi u vitamin D. Vitamin D unosimo i putem hrane.
Pa kako onda i pored dvostruke šanse, tj. Mogućnosti unutrašnje sinteze, kao i mogućnosti unosa „spolja“, trenutno bilježimo , možemo slobodno reći, pandemiju deficita vitamina D, jer više od milijardu ljudi ima hipovitaminozu D?
Inspiraciju da pišem o ovoj temi, dobila sam dugogodišnjim zapažanjem, jer sam oučila da poprilično veliki broj mojih pacijenata koji imaju dijagnostifikovanu depresiju boluju i od parodontoze.
U potrazi za logičnim objašnjeme, dođoh do vrlo jednostavnog odgovora – nedostaje im vitamin D. Daleko od toga da je to glavni uzrok ovih oboljenja, ali da igra bitnu ulogu i i njihovom nastanku, to svakako. Da bi naše kosti bile dovoljno čvrste i otporne, neophodno je da sadrže dovoljno kalcijuma.
Vitamin D ima izuzetno bitnu ulogu, jer ubrzava apsorbciju kalcijuma iz hrane unešene putem probavnog trakta. Bez njega bi i apsorbcija kalcijuma mila minorna.
Deficit kalcijuma vodi u osteoporozu. Kosti tijela postaju vremenom porozne i nedovoljno otporne na opterećenja, kojima ih svakodnevno izlažemo.
Organizam je cjelina, pa nisu pošteđene ni kosti vilica, koje okružuju korijenove kostiju sa svih strana. Resorpcijom kosti oko korijena zuba, zub gubi svoju čvrstoću i postaje pomičan, što je jedna od glavnih karakteristika parodontitisa.
Postoje brojne priznate studije koje opisuju pozitivan učinak povećanog unosa vitamina D na isho terapije parodontitisa (parodontoze).
Jedan od ključnih momenata u nastanku parodontoze jeste loša oralna higijena. Pacijenti koji pate od depresivnog poremećaja, vrlo često nemaju dovoljno motivacije za dobru oralnu higijenu.
Takođe, depresija vrlo često biva praćena fizičkom neaktivnošću, zatvaranjem u svoje domove zbog čega suncu biva prepriječen put dejstva na kožu i sintezu D vitamina. Vitamin D, takođe, stimulišese kreaciju serotonina, poznatog svima kao hormon sreće, koji se koristi u terapiji depresije.
Izvor: DenTBiH
