Na našim prostorima postoji epidemija karijesa mliječnih zuba.
Već 35% djece do dvije godine života ima znake oboljenja, u treće godine to je izmežu 30 i 48 odsto, a u šestoj godina i preko 90 odsto.
Veliki broj ljudi smatra da mliječni zubi nisu važni i ne vjeruju da se na njima javlja zubni kvar, objašnjava doktor Jovan Vojinović.
I pojedini stomatolozi ne prilaze ozbiljno zdravlju mliječnih zuba i čak odbijaju njihovo liječenje (plombiranje ili vađenje). Ne obazirite se na “savjete” da mliječni zubi nisu bitni i da ih ne treba liječiti.
Bez mliječnih zuba nema pravilnog razvoja vilica, govora, kvalitetne ishrane, ali ni pravilnog razvoja i postavljanja stalnih zuba. Bez kvalitetnog žvakanja nema ni dobrog varenja, a na taj način su ugrožene mnogobrojne funkcije organizma.
Sa oboljelih mliječnih zuba se prenose bakterije na stalne i ubrzavaju i njihovo propadanje. Oboljeli mliječni zubi su izvor infekcije i kao takvi mogu ugroziti opšte zdravlje, a posebno imunitet.
Oboljeli mliječni zubi ugrožavaju razvoj i zdravlje stalnih zuba. Razoreni ili izvađeni mliječni zubi u savremenom društvu mogu ozbiljno da ugroze i psihološki razvoj i intelektualne sposobnosti djeteta.
Sa održavanjem higijene zuba se mora započeti odmah po njihovoj pojavi, a još bolje i prije nicanja sa čišćenjem grebenova. Ali samo savjeti da zube treba čistiti nisu uvijek dovoljni.
Pravilna i redovna prevencija od najranijih dana je najsigurnija način obezbjeđenja zdravlja zuba u budućnosti. Najbolje je da se što ranije odredi rizik djeteta i roditelja i na osnovu njega sprovede individualna zaštita.
To znači da bi dječji stomatolog trebao da vidi dijete već odmah po nicanju prvih zubića, a najkasnije do prve godine. Takvi su i protokoli u svim razvijenim zemljama, i zato je tamo rani (cirkularni) karijes mnogo rjeđi.
O ovom oboljenju koje je u stanju da za nekoliko mjeseci razori veliki broj mliječnih zuba često pričamo jer je zabrinjavajuće veliki broj malih pacijenata koji su nepotrebno izgubili zubiće.
Idealno bi bilo da redovni kontrolni pregledu budu najmanje dva puta godišnje, a kod rizične djece i češće. Kod nas postoji pogrešno i nestručno mišljenje da se zubi ne pregledaju i ne liječe prije treće godine, a prvi put se odlazi kod dječjeg stomatologa tek ako ima nekih problema.
To je u suprotnosti sa važećim pravilnikom i preporukama, po kome je obavezan prvi pregled zuba u toku prve godine (odmah po nicanju), ali koji je uglavnom mrtvo slovo na papiru jer nije praćen sveobuhavtnim organizovanim programom kontrole i prevencije oboljenja usta i zuba.
Praćenje rizika i redovne kontrole od najranijeg uzrasta omogućavaju rano otkrivanje rizičnih faktora i početnih promjena, koje je tada moguće lako zaustaviti i često u potpunosti oporaviti.
