fbpx
NaslovnaIntervjuMi smo trenutno onako baš jeftina struka za državu

Mi smo trenutno onako baš jeftina struka za državu

- Advertisement -

Povratak stomatoloških ordinacija u škole, odnosno reforma je i dalje je tema koja najviše zaokuplja pažnju stomatologa u Crnoj Gori. Dječiji i prventivni stomatolozi nisu bili uključeni u radno tijelo, a ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović je od septembra najavila povratak stomatoloških ambulanti u 59 osnovnih škola na teritoriji Crne Gore.

Na tu temu se razgovaralo u „Jutarnjem programu“ na Tv Prva, a jedna od gošči bila je Anđelka Duborija, predsjednica Strukovnog sindikata zaposlenih u stomatološkoj službi.

Kakvo je stanje u crnogorskoj stomatologiji?
„Zavisi sa kog aspekta se gleda. Sa aspekta pacijenata mislim da je dosta dobro, zato što je dostupnost stomatoloških usluga velika. Pacijenti mogu da biraju i mijenjaju koliko hoće i šta hoće. Sa aspekta stomatologa, rekla bi da nikad ranije bilo teže i gore, zato što nismo respektovani. Niko nas ne uključuje u neke procese, nemamo mnogo informacija o njima, nemamo uticaj na kreiranje bilo čega, ni na struku ni na ekonomiju. Nemamo edukacija…, čitav primarni sektor je u rukama privatnih stomatologa, koji su prinuđeni da rade i daju usluge po nekim uslovima koje oni ne ugovaraju, nego potpisuju, jer nemaju uslova da to rade, nisu ni pitani da učestvuju u tom procesu sklapanja ugovora, davanja mišljenja ili bilo šta, tako da stručno mišljenje kakvo je stanje ne može niko da vam da.

Možemo na osnovu sjećanja, mi koji se sjaćemo starih dana, da vam kažem sada, po mom mišljenju, da je sada sanacija usta mnogo raširenija, jer dok su ljudi bili na budžetu isključivo, oni su zloupotrebljavali svoj status, što je činjenica i mi smo trenutno onako baš jeftina struka za državu. Imamo veliku rasporostranjenost, a novac je raspoređen na veliki broj ljudi. Od reforme 2008. godine, budžet se nije mijenjao za stomatologiju, a utrostručio se broj ugovarača sa Fondom. Samo se raspoređivao novac, tako da ima ljudi koji bukvalno rade čitav mjesec za 500 eura. Da ne pričam o nekim internim problemima, o koeficijentima koji su klizni, opadajući, pa cijene koje su ispod cijena, a kada se pomnože sa koeficijentom koji je niži od jedinice, onda cjenovnik koji imate je niži za još 30 odsto. Kad se pomnoži sa koeficijentom, za koji ne znamo odakle potiče, niti kako se on dobija, niti da dobijemo informaciju šta taj koeficijent znači, niti kako se mijenja, oscilira“, istakla j dr Duborija

Foto: freepik.com

Ko treba da vam da te informacije?
„Mi iskreno ni ne znamo ko treba da nam da te informacije. Gdje god smo pitali, nismo dobili nikakve odgovore, Uputite meil, uputite dopis i nismo uspjeli da dobijemo konkretne odgovore na pitanja“.
Kakav je vaš stav povodom odnosa Fonda i Ministarstva zdravlja prema stomatolozima? Dugo se bavite ovim poslom.
„Dugo, od 2000. sam u stomatologiji, i „preživjela“ sam prvu reformu, a igrom slučaja sam i tada pripadala kolektivu Klničkog centra Crne Gore, pa me ta reforma nije pogodila u tom momentu. Znala sam šta se dešava kolegama, ali mene nije direktno pogađala. Imala sam platu, mogla sam da rađam djecu, bez stresa, što moje kolege, nažalost, ne mogu. Ne mogu ni da budu bolesni. Jedno teško stanje, nezaštićenost, svake vrste. Ako nemate neku privatnu komunikaciju sa nekim, bukvalno ne postoji nikakav kontakt sa Fondom i Ministarstvom zdravlja.

Pokušala sam iz nekoliko navrata, kada sam imenovana na funkciju od strane kolega, da se malo priča na ovu temu, pokušala sam da uđem, da uputim dopise, nisam dobila nikakve reakcije. Nadam se da će neko da nas čuje. Možda je sve povezano sa niskom cijenom usluga, pa nas niko ne vrjednuje nas na način na koji smo nekada vrjednovani. Nekada niste mogli da zaobiđene stomatologa u Domu zdravlja, niste imali ni toliko privatnih stomatologa, niti ste imali novca da ih platite ako ih je i bilo. Danas imate apsurdnu situaciju gdje je sve to jeftino i lako vas promijene. Ako neće vi, hoće neko za 20 ili 30 eura. Imamo kolege koje stavljaju plombe za 10 eura, a makar meni nera računice da se tako radi, jer kada zbrojite najjednostanije stvari nemate računa. Čaša, sisaljka, kompresa“.

Foto: drjamiekaukinen.com

Da li to sa sobom povlači i loše materijale?
„Sigurno da povlači. Dobri materijali su izuzetno skupi. Vi da stavite neku plombu bez velike zarade, ne možete naplatitzi manje od 30 eura, a da je napravljena od malo kvalitetnijeg materijala. Sigurna sam da oni koji rade sa Fondom moraju da ponude za najniže, najmanje vrijedne materijale, jer prosto je nemoguće staviti plombu za tu cijenu. Recimo da je plomba za jednu površinu 4,94 eura. Apsurdno je da se cijene budžetskih usluga razlikuju, između primarnog i sekundarnog ili tercijalonog sektora.

Imate dvostruko veće cijene koje se plaćaju Kliničkom centru za istu uslugu, istu knjižicu, istog doktora, istog osiguranika. Ja sam do prije godinu dana radila u Kliničkom centru, sada sam privatnik sa ugovor sa Fondom i usluge mog ugovaranja su različite, cijene su različite i niko ne daje odgovor zašto je to tako. Zašto je moja usluga tamo koštala 14, a sada košta sedam eura. Cijena vađenja zuba je dva eura, a za taj novac ne može da se kupi jedna kvalitetna anestezija. Da uzmete jedan anestetik u karpuli i iglu, sada ne može na tržištu da se kupi ispod dva eura. Ljudi se snalaze. Vidjela sam da iz jedne ampule daju dva, tri šprica, manje anestetika. Ne znate kako da izađete na kraj sa tim, a ne možete bez tog ugovora, Kada krenete u priču, kažu vam ne morate da potpišete“.

Šta vi očekujete?
„Ja mislim da redoslijed aktivnosti nije dobar. Prvo je trebalo da se uradi situaciona analiza, pa tek onda da se planira kadar. Tek na osnovu zastupljenosti patologije, možete da kažete koliko vam ljudi trebaza taj posao, pa onda da procijenite koja vrsta kadra vam je potrebna, pa da obezbijedite njihovo školovanje. Naša školovanja nisu kratka, nego traju najmanje po tri godine, poslije stomatologije, ili neke višemjesečne obuke da se opšti stomatolozi osposeobe, pa tek onda da se planira.

Foto: closetworks.com

Pogrešno je razmišljanje imamo pet ambulanti i krenućemo sa pet ambulanti. To je nešto najgore što može da se desi, jer to nas uvudi u katastrofalne probleme. Vi onda kažete da ste proveli reformu na onoliko koliko ste imali prostora i onda ona ne može da funkcioniše. To bi moglo da funkcioniše da se u škole vrati preventiva, a ne kurativa što ne podrazumijeva popravke zuba već isključivo preventivu. Mislim da je teško više vratiti pacijenta u škole, to je nemoguće. Ja sam 2001. godine radila u školi „Štampar Makarije“, i tada sam imala ogroman procenat pacijenata koji nije htio da sjedne u stolicu u školskoj ambulanti i samo kažu imam svog privatnog stomatologa“.

Kadra nemamo, a najavljen je već taj projekat. Šta ćemo ako krene projekat bez kadra?
„Bojim se da će to izgledati tako da se popunjavaju rupe, a to neće izaći na dobro. Treda da napravimo nešto što je održivo na duge staze, sa malo više računa, razmišljanja. Ovo djeluje stihijski. Niko ne kaže da nešto ne treba promijeniti i ova reforma je za pacijente dobra, a za nas loša, nezaštićeni smo, nemamo status državnog službenika, iako radimo državni posao. Mnogi mogu bez ugovora, a ali, vjrujte, ima ljudu koji imaju ugovora, a ne mogu sa njima jer su ti ugovori 500 ili 700 eura. Apsolutno budžet za stomatologiuju nije pratio promjenu na tržištu. Mi smo struka koja nema nikoga da nas koordinira, a Sindikat je aktiviran iz nužde. Izađemo sami, nema snagu naša riječ, nemamo kontakte između sebe, ne znamo gdje žive, brojeve telefona. Nadam se da će komora kao najveći organ struke povezati ljude, nadam se da će proći problemi. Komora nije uključena direktno, otišla je jedna koleginica, a nema nikakve konkretne informacija, a kako smo mi informisani to je već gotova stvar“.

Foto: newcastlecitydental.com.au

Ukoliko svi stomatolozi odbiju ugovor sa Fondom šta bi to značilo, da li bi vas to ujedinilo?
„Čisto sumnjam, jer su ljudi egzistencijalno ugroženi. Kada je bila regorma 2008. bila je priča ako nećete vi, angažovaćemo Kineze. Ako su ono odlučili, sprovešće tu reformu. Ljudi nemaju da pređive i misle da vi možete da mu pomognete, a jedini način da uspijemo je da pričamo i da se to čuje. Mogućnost štrajka je legalan, a da li ćemo se usaglasiti oko toga, vidjećemo. Ima nekih naznaka da će se promijeniti neke stvari sa Fondom. Ugovori su kratki, to nisu na neodređeni, oni su na godinu ili dvije, ne znate poslije da li će biti ili ne. Nemamo mogućnost prevođenja u drugačije statuse.

Nije svejedno ako vam neko raskine ugovor, a lako je raskinuti, jer u ugovoru postoji, to smo naglasili pravnoj službi Fonda, stavku koje su u suprotnosti sa Ustavom i sa Zakonom u radu. Imate klauzulu da pacijent ne može da čeka duže od sedam dana, što se kosi sa vašim pravom d abudete na bolovanju ili odmoru ili da ne možete da postignete, morate da naravite trijažu, pa Fond može da raskine ugovor kad hoće bez ikakvih problema“, zaključila je dr Duborija.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -