Hronični apikalni parodontitis je oboljenje koje zahvata područje oko vrha korijena zahvaćenog zuba i nastaje širenjem upale iz inficiranog korijenskog kanala. Tri faktora utiču na liječenje apikalnog periodontitisa. Prvi faktor uključuje adekvatno čišćenje i punjenje korijenskog kanala te naknadna restauracija krune zuba.
Drugi faktor uključuje razne sistemske bolesti, od kojih je najznačajniji dijabetes te pušenje, za koje se pokazalo da imaju negativan utjecaj na ishod liječenja. Treći faktor je čisto mikrobiološke prirode, gdje prisustvo Enterococcussa faecailsa u samom korijenskom kanalu ima negativan uticaj na ishod liječenja.
Curenje iz krune
Cilj endodontskog tretmana je ukloniti inficirani sadržaj iz korijenskog kanala, dezinfikovati zidove kanala i napuniti kanale do internog foramena kako bi se hermetički zatvorili. Nadalje treba koronarni dio zuba sanirati ispunom ili protetskom nadogradnjom kako bi se spriječilo curenje iz krune prema korijenu što se smatra jednim od najvažnijih uzroka neuspjeha endodontske terapije.
Intrakanalni medikamenti bi se trebali stavljati između dvije posjete jer u tom periodu dolazi do umnožavanja zaostalih bakterija. Intrakanalni medikamenti se klasifikuju s obzirom na hemijsku strukturu. Dijelimo ih na fenole, aldehide, halide, steroide, kalcijum hidroksid, antibiotik i kombinovane medikamente. Svrha intrakanalnih medikamenata je mnogostruka:
Primjena lasera
- Antimikrobno djelovanje
- Umanjenje boli
- Pretvaranje sadržaja kanala u interni oblik – ovaj zahtjev je više empirijski nego praktičan jer se korišćenjem aldehida postiže fiksacija intrakanalnog sadržaja, ali ne i njegova inertnost
U novije vrijeme je sve značajnija primjena i lasera u endodontskoj terapiji.
Uprkos razlozima koji idu u korist višeposjetne endodoncije, jednoposjetna endodoncija pokazala se brža te bolje prihvaćena od strane pacijenta. Kanali se pune odmah nakon čišćenja pa se na taj način smanjuje prostor za dalji razvoj bakterija, punilo djeluje kao antimikrobno sredstvo, te Zn2+ ioni iz gutaperke imaju negativan uticaj na rast mikroorganizama.
U slučaju nekroze pulpe i hroničnih apikalnih apscesa, infekcija korijenskih kanala mikroorganizmima je uznapredovala te se nameće pitanje da li je jednoposjetna endodoncija adekvatna metoda ili se kao metoda izbora nameće višeposjetna endodoncija?
Studije su pokazale da u takvim situacijama nema statistički značajne razlike u uspjehu metodom jednoposjetne i višeposjetne endodoncije.
Bol je loš pokazatelj
Rezultati kliničkih studija nisu pokazali dodatnu korist kod višeposjetnih endodoncija gdje je korišćen kalcij hidroksid između posjeta.
Bol sam po sebi je loš pokazatelj na samu patologiju i dugotrajni uspjeh terapije. Pojava postoperativne boli je jedan od glavnih razloga zašto mnogi govore protiv jednoposjetne endodoncije, ali studije i istraživanja o ovoj temi pokazuju različite rezultate.
