Nedostatak jednog ili više zuba je veoma rasprostranjena pojava, ne samo kod odraslih osoba već i kod velikog broja djece, te zbog toga predstavlja značajan problem savremene stomatologije. Krezubost je sindrom koji karakteriše gubitak stalnih zuba u zubnom nizu gornje ili donje vilice. To nije bolest, već stanje nastalo kao posljedica oboljenja zuba, potpornog tkiva, vilične kosti i drugih tkiva usne duplje. Šta dovodi do gubljenja zuba?
Na prvom mjestu karijes, koji ako se ne sanira na vrijeme dovodi do velikih destrukcija ne samo krunice zuba već i korijena i same kosti, pa je tada jedini izlaz vađenje zuba. Zatim parodontopatije, koje dovode do labavljenja i klaćenja, a na kraju i ispadanja zuba. Različite povrede zuba i vilica takođe uzrokuju njihov gubitak. Poremećaji u razvoju, kao sto su poremećaji nicanja stalnih zuba i nepravilnosti u broju zuba, su još jedan u nizu faktora koji mogu da uslove nedostatak zuba. Bez obzira kako da gubitak nastane, posljedice su u suštini uvijek iste. Nedostatak zuba uslovljava pomjeranje preostalih zuba prema bezubom polju, njihovo naginjanje prema praznom prostoru pa čak i horizontalno pomjeranje u taj prostor, zatim obrtanje zuba oko uzdužne osovine kao i “isplivavanje” zuba prema bezubom polju suprotne vilice.
Sve ovo uslovljava promjenu u odnosu između vilica sto kasnije dovodi do promjena i bolova u samom viličnom zglobu. Gubitak zuba uslovljava i smetnje u zvakanju, gutanju, govoru pogotovo kada je u pitanju nedostatak prednjih zuba, kao i estetske smetnje. Zbog svega navedenog adekvatna terapija krezubosti je od izuzetnog značaja, a zahvaljujući savremenim materijalima ona je i izuzetno uspješna. Izgubljene zube zamjenjuju protetske nadoknade koje mogu biti fiksne i mobilne. Fiksne nadoknade se ne vade iz usta, a u zavisnosti od toga koliko zuba nadoknađuju, dijele se na krunice (kada nedostaju pojedinačni zubi) i mostove (kada nedostaje više zuba u nizu). Krunice i mostovi se izrađuju od metala na koji se nanosi visokokvalitetna keramika, a oblik i boja im se podešavaju individualno, u odnosu na preostale zube. Takođe, danas postoji i bezmetalna keramika, koja svojim kvalitetom i estetskim osobinama zadovoljava i najviše kriterijume.
Mobilne, odnosno pokretne nadoknade poznate kao proteze, se vade iz usta pacijenta, a mogu biti totalne (kada nedostaju svi zubi u vilici) i parcijalne (kada nedostaje nekoliko zuba). Parcijalnih proteza ima nekoliko vrsta. One mogu biti pločaste koje se izrađuju od akrilata i po savremenim shvatanjima spadaju u privremene nadoknade jer se poslije najviše tri do četiri godine moraju mijenjati. Druga vrsta su parcijalne skeletirane proteze koje imaju metalni skelet kao osnovu, mnogo bolje prenose sile žvakanja i zato spadaju u trajne nadoknade.
Takođe, postoje i valplast proteze koje se izrađuju od novih savitljivih, samim tim nesalomivih plastičnih materijala. Mnogo su tanje i lakše za nošenje, pa ih pacijenti dobro prihvataju. Najznačajnije mjesto, u današnje vrijeme, što se proteza tiče zauzimaju proteze na implantima koje ne samo da su najbolje sa fiziološkog i funkcionalnog aspekta, već i što se estetskih osobina tiče, a pacijentima pružaju najbolji i najsigurniji osjećaj. Koja će se od ovih protetskih nadoknada primjeniti zavisi od kliničke slike krezubosti sto znači najprije od broja i rasporeda preostalih zuba, ali i od stanja bezubog grebena, pa se zato određuje za svakog pacijenta ponaosob nakon detaljnog stomatološkog pregleda.
