Oralna higijena je u novije vrijeme postala vrlo bitan segment sveukupnog zdravstvenog stanja opšte populacije. Oralna higijena je dio zdravstvene kulture pojedinca, ali, takođe, i svijesti čitave zajednice na kojoj je potrebno raditi intezivno i permanentno.
Ona zaslužuje sigurno prvo, odnosno najvažnije mjesto u preventivnoj stomatologiji, ali je takođe osnova svih stomatoloških disciplina.
Zato dobro postavljena preventiva, odnosno aktivan rad na prije svega informisanju pojedinca, porodice i zajednice o načinu sprovođenja svih segmenata oralne higijene i isticanje značaja istih doprinosi boljem opšte-zdravstvenom stanju populacije. U doba korone to je sasvim drugačije
„Korona kao što je uticala na sve oblasti i ljude, uticala je i na stomatologiju, ali moram da kažem da generalno nije dramatično promijenila u smislu preventivnih i zaštitnih mjera jer stomatolozi pripadaju ugroženim profesijama u oblasti zaraznih bolesti. Aparatura sa kojom mi radimo su turbine sa velikim brojem obrtaja, koji ispuštaju i vazduh i vodu i onda se taj aerosol raspršuje po cijeloj prostoriji, tako da je zaštita stomatologa uvijek na visokom nivou zbog zaraznih bolesti i prije korone.
Naravno da su se te mjere pojačale, kao što su mjerenje tjelesne temperature, popunjavanje upitnika, posebno zakazivanje termina, zatim mora biti više vremena između pacijenata, kako bi sestre adekvatno pripremili i mjesto i aparaturu sa kojom se radi između svakog pacijenta. Kako u čekaonici, tako i u ordinaciji, sve mjere koje su propisane, moraju da se poštuju, ali to nam nije naročito teško palo, jer stomatolozi u svakodnevnom radu već primjenjuju i prije korone“, objasnio je dr Bojan Jelić u emisiji „BN stetoskop“.
Da li vidite pad broja pacijenata, da manje dolaze od kada je nastupila epidemija unazad sedam, osam mjeseci?
„Generalni zaključak jeste, svi smo u nekom strahu. Neizvjesnost je ušla u ljude, pa kako se to manifestuje u svim sferama života, tako se manifestuje i u stomatologiji. Ne mogu da se žalim, ali očekujem da će biti još pogoršano u smislu da će ljudi brinuti o zubima samo kada su najosnovnije mjere o očuvanju zdravlja usta i zuba, jer su sada, nažalost, neki drugi prioriteti“.
Koliko to može narušiti naše zdravlje, jer znamo da u nekim situacijama u razvoju nekih oboljenja, sve kreće od zuba?
„Kako da ne. Usta su ulazna vrata kako za disajni, tako i za probavni sistem i ja to volim da kažem kakva nam je kapija, takva nam je i kuća. Koliki je značaj usta i zuba, jer preko krvnih sudova koji povezuju zube sa cijelim organizmom, sve bakterije i svi karijesi i parodontopatije, prenose se i na cijeli organizam. Često dolaze pacijenti kod kojih je krvna slika uredu, sa izvjesnim tegobama, a da ga ljekar internista pošalje kod stomatologa da se provjeri zdravlje usta i zuba, kako bi se procijenilo da li postoji neki fokus odakle kreću problemi, a to se baš često dešava od nekog zuba“.
Jako je važno da od malih nogu, prije svega, roditelji edukucu svoju djecu da je značajn odlazak kod stomatologa. Koliko je važna uloga dječijih stomatologa, generalno u vaspitnim ustanovama?
„Iako sam oralni huirurg, ne bježim od dječije stomatologije. Raditi sa djecom je lijepo, oni su iskreni. Obzirom na ove mjere, organizovao sam u svojoj ordinaciji rad tako da ću ja biti jedina osoba koja će da radi, kako bi spriječili bilo kakav vid infekcije. Radi samo jedna sestra i jedan doktor, koji radi dječiji i preventivni program stomatologije.
Značaj je svakako veliki u predškolskoj ustanovi imati stomatologa, zato što oni kada dolaze u grupama su daleko hrabriji, jer tada i oni koji se plaše stomatologa, ne smiju da pokažu taj strah i onda je mnogo lakše sarađivati i procijeniti da li ima pokvarenih zuba, zuba za liječenje, može se ropditeljima sugerisati kakav je način ishrane. Pratimo da i u kuhinji bude što više vlaknaste, abrazivne hrane koja će da olakšava samočišćenje, zatim apelujem na roditelje da kada zub zaboli je kasno. Kada zub zaboli, stomatolog ima samo dva načina da riješi problem. Jedan način koji mi primjenjujemo je dati anesteziju i liječiti zub ili izvaditi ga ukoliko je došao u završnu fazu bolesti ili bušiti zub „naživo“.
Pa od te dvije metode možete zamisliti koja je manje neprijatna. Samim tim se i bol koju dijete osjeti upisuje u podsvjest i ostaje nam za cijeli život jedna neprijatnost, nelagoda za cijeli život na stomatologa. Zato apel roditeljima, dolazite sa djecom, dovodite ih na kontrole da osjete stomatološku ordinaciju, da osjete miris ordinacije, da osjete prijatnost, d ato ne bude asocijacija na nešto ružno, bolno… Zatim u predškolskoj ustanovi možemo da primijetimo probleme u ortodonciji, promjene položaja i zuba i vilica, pa tako možemo da utičemo na roditelje na preventivne mjere ili eventualno silokonski aarati koji bi usmjerili rast zuba, kako kasnije, kada niknu stalni zubi, ne bi imali ortodontske probleme“.
Kada je uzrast u pitanju kada nije rano, a kada ni mnogo kasno dovesti dijete kod stomatologa?
„Nema ograničenja u smislu kada dijete treba dovesti. Čak i prošetati kolicima po ordinaciji, sve se to upisuje u dječiji mozak, tako da slobodno u pratnji starijeg brata, koji liječi zub dovesti i mlađeg brata ili sestru u pratnji roditelja. Sve to utiče da se taj strah, koji se generalno stvara kao što je prva vakcina i generalno bijeli mantil, stvara kod djece negativan utisak. I svo vrijeme se borimo da dolazak stomatologu bude što prijatniji, komotniji, i da bude zadovoljstvo, a ne neka mučna prilika“, zaključio je dr Jelić.
