Komplikacije pri vađenju zuba

Gledano u odnosu na ukupan broj izvađenih zuba, komplikacije prilikom vađenja istih se relativno retko dešavaju. Većina komplikacije se primjenom odgovarajućih predostrožnosti, mogu sprijećiti, dok se neke komplikacije i pored svih mjera predostrožnosti ne mogu izbjeći.

Fraktura zubne krune ili korijena zuba
Fraktura zubne krune ili korijena zuba je, svakako, najčešća komplikacija u toku vađenja zuba i prestavlja jednu od najbezazlenijih. Uzroci loma mogu biti dvojaki: ili je riječ o anatomskim anomalijama zuba (krivi, rašireni korjenovi) ili je riječ o pogrešnoj tehnici vađenja zuba. Ukoliko su u pitanju anatomske anomalije, onda se ovakve komplikacije ne mogu spriječiti i tada se pristupa tzv. “komplikovanom vađenju zuba”, gdje se prvo uklonanja kruna zuba, pa tek korjen(ovi).

Povrede mekih tkiva
Povrede mekih tkiva mogu nastati u toku vađenja zuba ili samostalno ili udruženo sa povredama koštanih tkiva. One mogu nastati na dva načina: kao mehaničke povrede (koje nastaju usljed nepravilnog rada sa instrumentima) i kao termičke povrede (koje nastaju dodirom vrelog instrumenta, a koji pacijent ne osjeti jer je pod anestezijom). Ove komplikacije svrstavaju se u lakše, a njihovo liječenje zavisi od same prirode povrede. Mehaničke povrede se uglavnom zbrinjavaju u ambulanti, dok se lakše opekotine liječe neutralnim kremama ili mastima.

Povreda susjednog zuba
Povreda susjednog zuba nastaje ili zbog loše tehnike vađenja zuba ili zbog velike gustine zuba, koja onemogućava primjenu pravilne tehnike vađenja. U slučaju djelimičnog ili potpunog vađenja susjednog zub, on se pritiskom vraća u alveolu. Poslije toga zub se fiksira za susjedne zube i to u trajanju od sedam do 10 dana.

Otežano otvaranje usta
Otežano otvaranje usta može se javiti nakon vađenja zuba, a posljedica je loše tehnike davanja anestezije. Samim tim, primjećuje se tek nakon prestanka djelovanja anestezije. Otvaranje usta je otežano i bolno. U težim slučajevima je i nemoguće. Posljedica je oštećenja žvaćnih mičića koji se nalaze u stanju grča (trizmus) i tako onemogućavaju otvaranje usta.

Ovakvo stanje dosta je bezopasno i traje od nekoliko do nedelju dana, poslije čega prolazi. Izlječenje se može ubrzati zagrijavanjem bolnog područja. Međutim, i pored ovakve slike, na trizmus uvijek treba obratiti pažnju, zato što se on javlja i kao simptom mnogo težih i ozbiljnijih stanja u ustima. Kod nekih od ovih stanja zagrijavanje bi pogoršalo već ionako ozbiljno stanje, što može dovesti do ozbiljnih posljedica. Zbog toga, kod svih stanja otežanog ili bolnog otvaranja usta, obavezno treba posjetiti stomatologa.

Dijagnoza
Prelom donje vilice predstavlja jednu od najtežih komplikacija u toku vađenja zuba, srećom i najrjeđa. Prelom vilice u toku vađenja zuba nastaje, u principu, kada sila koja se primjenjuje pređe granicu do koje prirodna elastičnost kosti obezbjeđuje njenu cjelovitost. Ova komplikacija nastaje kada se primjeni prejaka sila. Međutim, ukoliko je donja vilica oslabljena nekim patološkim procesom (cista, tumor, osteomijelitis) prelom može nastati već pri upotrebi male sile.

Ukoliko se ova komplikacija desi, vilica se imobilizuje, kako bi se, na taj način, spriječilo pokretanje dijelova slomljene kosti, zaustavilo krvavljenje i smanjio bol. Dalje liječenje se vrši u specijalizovanim ustanovama. Treba se napomenuti da, kada se govori o prelomu vilice, uvijek se misli na prelom donje vilice. U gornjoj vilici, u sličnim okolnostima, nastaje ili lom zubnog nastavka ili nekog drugog dijela kosti. Znači nastaje prelom samo dijela kosti, nikada vilice u cjelini.

Iščašenje donje vilice
Iščašenje donje vilice predstavlja iskliznuće zglobnog nastavka donje vilice iz zglobne jame sljepoočne kosti. Ono može biti jednostrano ili obostrano. U slučaju da se desi u toku vađenja zuba, iščašenje je isključivo prema naprijed. Kada postoji jednostrano iščašenje, donja vilica je pomjerena ka zdravoj strani. Pri obostranom iščašenju, ona je pomjerena prema naprijed. U tom slučaju zubi više nisu u kontaktu, prisutan je jak bol i pacijent otežano (nerazumljivo govori).

Ova komplikacija može nastati iz više razloga: najčešće nastaje prilikom dugog vađenja (tj. kada pacijent dugo drži usta otvorena), prilikom primjene jakih sila kod pacijenata koji već imaju problema sa zglobom ili pri u opštoj anesteziji, kada su mišići potpuno opušteni (koji svojim refleksnim skupljanjem sprječavaju iščašenja). Liječenje se sastoji u vraćanju zglobnog nastavka, koje treba uraditi što prije. Ukoliko se to ne uradi odmah, javlja se grč mišića koji je toliko snažan da se kasnije vraćanje ne može izvršiti bez totalne anestezije. Poslije vraćanja, donja vilica se podvezuje u periodu od nekoliko dana.

Sinkopa
Sinkopa predstavlja kratkotrajan, reverzibilan gubitak svijesti, koja nastaje zbog slabog dotoka kiseonika mozgu. Faktori koji doprinose nastanku sinkope su: strah od vađenja zuba i injekcije, dug boravak u zatvorenoj i zagušljivoj prostoriji, iscrpljenost bolovima, jaki i neprijatni mirisi, povećano krvavljenje u rani nakon vađenja zuba, premorenost, glad i, naročito, uspravan položaj tijela.

Zbog toga se, kao mjere predostrožnosti, trebaju preduzeti neki koraci: vađenje zuba treba obaviti ujutro, kada su pacijenti najodmorniji i najsvježiji, nervozni pacijenti bi trebalo popiti pola tablete za smirenje (u konsultaciji sa stomatologom), prije odlaska stomatologu trebalo bi jesti i poslije vađenja obavezno bi trebalo sjedeti u stolici par minuta duže.

Alergijske reakcije
Alergijske reakcije mogu nastati i u toku vađenja zuba. Ovakve reakcije, koje se mogu kretati od blagog svraba pa sve do gušenja, mogu se pojaviti nakon davanja lokalnih anestetika. Danas se smatra da su osobe alergične na penicilin i sulfonamide isto tako alergične i na jednu vrstu lokalnih anestetika.

Anafilaktički šok, koji prestavlja jedan od vidova alergijske reakcije, prestavlja jedan od najdramatičnijih situacija u stomatologiji sa kojim se ni jedan stomatolog ne želi susresti. Zbog toga je važno da takve osobe unaprijed obavijeste stomatologa o postojanju svoje osjetljivosti. Sa druge strane, obaveza je i svakog stomatologa da pita pacijenta o eventualnoj alergiji na medikamente.

Povreda gornjoviličnog sinusa
Povreda gornjoviličnog sinusa može da se desi prilikom vađenja bilo kog bočnog zuba u gornjoj vilici. I pored svih preduzetih predostrožnosti, nekada je ova komplikacija praktično neizbježna zbog veličine i položaja gornjoviličnog sinusa. Zapravo, u nekim slčajevima sinus može biti te veličine da vrhovi korjenova zuba gornje vilice prominiraju u sinus i da su pokriveni samo tankim slojem kosti (u nekim slučajevima prekriveni su samo sa sluzokožom).

Tako, vađenje tih zuba neminovno dovodi do stvaranja otvora između usne šupljine i sinusa. Kao dodatak ovome, usljed neadekvatne primjene instrumenata, može doći do utiskivanja dijela ili cijelog korijena u sam sinus. Liječenje komplikacije otvaranja sinusa zavisi od više faktora. Ukoliko je moguće (mali otvor, nema infekcije) otvor se zatvara jednostavnim pritiskom rane. Ukoliko je otvor veliki, vrši se hirurško zatvaranje otvora. Kada je u pitanju utiskivanje dijela ili cijelog korijena, tada se vrši otvaranje sinusa, uklanja se potisnuti korijen i zatvara se sinus.

Jako krvarenje poslije vađenja
Jako krvarenje poslije vađenja koje se javlja neposredno poslije vađenja zuba posljedica je povreda krvnih sudova kosti, periodoncijuma i gingive. Od ovih, najobimnije je krvavljenje iz periodoncijuma (kako s u njemu i nalazi najveći broj krvnih sudova).

Shodno tome, kod višekorjenih zuba, kod kojih je periodoncijum veći, veće je i krvavljenje. Međutim, ukoliko se javi pojačano kravljenje, onda se može posumjati na povredu većih krvnih sudova. Ukoliko je nastalo oštećenje arterijskih krvnih sudova, krv će biti svjetlo crvene boje i isticaće u mlazovima (u ritmu rada srca). Ukoliko je oštećena vena, krv će biti tamnocrvena i teći će polako ali neprekidno.

Ovakve komplikacije obično se javljaju poslije vađenja donjih bočnih zuba koji se nalaze u bliskom odnosu sa donjozubnom arterijom i venom (a. et v. alveolaris inferior). Ovakva stanja najčešće se liječe primjenom gaze sa kojom se ispuni alveola. Takođe se u toku prvih 24 sata primjenjuju hladni oblozi spolja, radi skuplanja krvnih sudova na mjestu povrede.

Lomljenje instrumenata
Lomljenje instrumenata odnosi se na prelom igle prilikom davanja anestezije. To se dešava u onim situacijama kada se igla savije preko granica njene elastičnosti kao npr. nestručan rad stomatologa ili iznenadni pokreti (trzaji) pacijenta. Da bi se spriječile ove komplikacije, koriste se nove i deblje igle. Ova komplikacija najčešće se dešavaju pri anesteziranju donjih zuba.

Poslije preloma, ukoliko je moguće, iglu treba lagano izvaditi kako bi se izvukao zalomljeni dio. Ukoliko to nije moguće, onda se igla uklanja hirurškim putem. Pored upotrebe novih i debljih igala, najsigurnija preventivna mjera prestavlja dobra tehnika davanja anestezije.

Gutanje ili udisanje izvađenog zuba
Kada se vađenje zuba izvodi u lokalnoj anesteziji, u slučaju da izvađeni zub ili korijen ispadne iz kliješta u usnu šupljinu, izuzetno rijetko se dešava da ga pacijent refleksno proguta. Ovakav komplikacija nema nikakvih posljedica pošto se prolaz progutanog zuba kroz digestivni trakt odvija nesmetano.

Međutim, kada se vađenje obavlja u totalnoj anesteziji, postoji mnogo veća opasnost da se korijen ili zub, koji ispadne u usnoj duplji, udahne. Zbog toga je neophodno zatvaranje grkljana kada se radi opštoj anesteziji. U protivnom, poslije aspiracije može doći do akutne opstrukcije disajnih puteva, koja se, zavisno od nivoa opstrukcije, može i letalno završiti. U svakom slučaju, ovakva stanja zahtijevaju hitnu hiruršku intervenciju uklanjanja udahnutog (dijela) zuba.

Povreda i/ili anesteziranje susjednih živaca
Povreda i/ili anesteziranje susjednih živaca javlja se kada se povrijediti stablo živca ili neželjeno anestezirati živac u neposrednoj blizini. Kod povrjeđivanja živca dolazi do produžene anestezije, čije trajanje zavisi od stepena oštećenja samog živca. Njačešća prognoza ovakvih povreda je dobra.

Ukoliko se anestezira susjedni živac, simptomi će biti u vidu znakova anestezije tog živca. U najvećem broju slučajeva potrebno je samo sačekati da anestezija prođe, kada se stanje vraća u normalu. U izuzetno rijetkim slučajevima može doći do povrjeđivanja tog živca i do produžene anestezije. U tim slučajevima ordiniraju se vitamini B kompleksa i zagrijavanje mjesta povrede.